ZAGREB – Obiteljski domovi za smještaj starijih i nemoćnih osoba bit će ugašeni ako ih se u novom Pravilniku o mjerilima za pružanje socijalnih usluga ne izdvoji iz obveze da ispune prostorne uvjete kao zgrade javne namjene. Pravilnikom koji je resorno ministarstvo uputilo u javnu raspravu, propisuju se, naime, prostorne i druge karakteristike koje moraju imati svi domovi i drugi smještajni kapaciteti, a uključuju, na primjer, visinu stropa od najmanje 240 centimetara.

Obiteljske kuće u kojima su niknuli obiteljski domovi tim gabaritima ne mogu udovoljiti jer bi to značilo da moraju graditi nove zgrade prilagođene novim uvjetima. Nitko od njih za to nema novca: riječ je mahom o obiteljima koje su se upustile u djelatnost skrbi o starijima, a mnogi su zbog toga digli kredite koje će otplaćivati još godinama.

Konstantni pozivi

– Moja obitelj je ovu kuću kupila na kredit prije pet godina, zadužili smo se kreditom od 30 godina, da bi se tu preselili i počeli baviti ovim poslom, a onda nam je država nakon pet godina rada rekla da će nas zatvoriti. Uništili su našu egzistenciju, naši će korisnici morati van, i što onda? To je obiteljska kuća, ja ne mogu proširiti hodnike za dva metra. Morao bih srušiti postojeći objekt, a to su stotine tisuća eura, navodi Boris Suver, vlasnik Doma za starije i nemoćne osobe Suver u Sarvašu kraj Osijeka. Neki vlasnici obiteljskih domova već su, kaže, zatvorili svoje objekte jer ne žele živjeti u stalnoj neizvjesnosti. Istodobno, interes za smještajem u takvim domovima je, svjedoči, iznimno velik.

– Imamo konstantne pozive, i građana i centara za socijalnu skrb. Zovu me iz centra iako nisam u mreži socijalnih ustanova, jer nemaju gdje s korisnikom. Mi znamo primati ljude i u 11 sati navečer kad se, na primjer, dogodi situacija da suprug koji se brine o supruzi premine, pa sin uvečer zove i traži hitni smještaj. U državnom se domu to ne može, ističe.

Obiteljski domovi bili su godinama siva zona koju se gotovo uopće nije kontroliralo, a nakon požara u obiteljskom domu u Andraševcu, u kojem je smrtno stradalo šestero štićenika, ovaj model smještaja starijih počeo se ozbiljno preispitivati. I dotad se znalo da korisnici mnogih obiteljskih domova ne žive u primjerenim uvjetima, niti imaju odgovarajuću skrb i njegu, ali istodobno nije bilo nikakve sustavne kontrole. Novim Zakonom o socijalnoj skrbi najprije su se trebali potpuno dokinuti do 2026. godine, a onda je kao kompromisno rješenje predviđen novi model tzv. malog doma s najviše 20 korisnika, kako bi se obiteljskim domovima dala mogućnost opstanka na tržištu.

Predsjednica Udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije StarKA, Sabina Angelina Latin, tvrdi da većina od oko 500 obiteljskih domova u Hrvatskoj ne može dobiti uporabnu dozvolu javne namjene.

Skok cijena

– To mora ostati stambeni objekt, odnosno obiteljska kuća, kao što je u novom pravilniku, recimo, organizirano stanovanje. Bila sam u radnoj grupi kod donošenja nacrta pravilnika i upozorila na to, a iz Ministarstva su rekli da čekaju nekakve odgovore Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja. Vjerujem da će se u konačnici nakon javne rasprave to promijeniti jer se mora promijeniti. Veliki sam optimist da će netko imati sluha jer ako se to ne dogodi, onda kategorija »mali dom« nema nikakvog smisla. Pravilnik određuje uvjete, ako tamo piše da mali dom mora imati uporabnu dozvolu za prostor javne namjene, velik dio tih obiteljskih kuća neće ga dobiti. To bi značilo gašenje obiteljskih domova, što znači manjak smještajnog kapaciteta za starije i gubitak egzistencije za 500-tinjak obitelji, upozorava Latin. »Ako se uvjeti ne promijene, moći ćemo samo pitati se u čijem je interesu da te domove zatvori«, zaključuje.

Da bi se korisnicima obiteljskih domova zajamčilo kvalitetniji i sigurniji smještaj, uvjeti rada su znatno postroženi, a vlasnici takvih domova morat će imati licencu i obnavljati je svake tri godine. Morat će se i preregistrirati na d.o.o. ili j.d.o.o., što će – upozorava Latin – dodatno poskupiti već ionako preskupi smještaj u domu. Cijene smještaja u zadnje su dvije godine skočile za čak 50 posto, a njihove usluge koriste gotovo isključivo nepokretni i teško bolesni korisnici.

– Osobe koje su funkcionalno samostalne, ali žive same, praktički više uopće ne odlaze u domove, a isto je i sa osobama koje trebaju djelomičnu pomoć, na primjer kod kupanja ili slaganja terapije. Dolaze nam jedino osobe koje trebaju 24-satnu brigu, nepokretni, koje otpuste iz bolnice ili su palijativni, dakle oni koji nemaju nikakav drugi izbor, ističe čelnica udruge StarKa.

Razlog je cijena smještaja. »U mom domu struja je s 1.800 kuna mjesečno otišla na 4.700, što znači od cijene pola kreveta na cijeli krevet. To se mora odraziti na cijenu smještaja, ne možemo dizati kredite da bismo plaćali struju«, ističe Latin. Smatra da bi kompletnoj socijalnoj skrbi trebalo omogućiti da energente plaća po cijeni koju plaćaju kućanstva, jer smještaj u domu uskoro više nitko neće moći platiti. »Za HEP to je jedino pitanje njihove zarade. Energent bi im ionako bio plaćen, samo bi malo manje zaradili. A i za javne domove i kompletnu socijalnu skrb to bi značilo jako puno u ovom trenutku«, ističe. U karlovačkoj je županiji, na primjer, cijena domova u zadnje dvije godine povećana s prosječnih 3.500 kuna na 5.000 kuna mjesečno, i to za polupokretnog korisnika, dok je za nepokretne i veća.