Sankcije Europske unije ruskim oligarsima ponovo su aktualizirale pitanje prodaje državljanstva i boravišta u državama članicama EU-a strancima iz trećih zemalja za određena ulaganja, što je postala prepreka za provođenje sankcija kad su u pitanju bogati Rusi koji imaju državljanstvo ili boravište u nekoj članici EU-a.

Tako je Europski parlament zatražio od Europske komisije da toj praksi prodaje državljanstva stane na kraj te da puno restriktivnije odredi dobivanje boravišta u nekoj članici EU-a bogatim državljanima trećih zemalja.

Rasprava u parlamentu vrtjela se oko bogatih Rusa, no nisu oni jedini koji su zahvaljujući novcu stekli državljanstvo ili boravište u EU-u.

Dio zastupnika upozoravao je na to da se za novac dijelilo državljanstvo ili boravište Kinezima, Turcima, stanovnicima iz zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka i da je neopravdano govoriti samo o tome da su Rusi novcem osigurali državljanstvo Europske unije.

Prodaja domovine

Imao je Europski parlament i ranije rasprava na ovu temu, ali su države članice zaustavljale svaku inicijativu uz obrazloženje da je dodjela državljanstva i boravišta unutarnja stvar svake članice, ali sada bi Europska komisija trebala pripremiti zajednička pravila i to do kraja mandata, odnosno 2024. godine.

Klasičnu prodaju državljanstva, odnosno stjecanje državljanstva ulaganjem imaju Bugarska, Cipar i Malta, dok većina ostalih članica ima dodjelu boravišta na osnovi ulaganja. Uz raspravu Parlament je objavio i podatke, ali oni obuhvaćaju samo razdoblje od 2011. do 2019. godine po kojem je zlatnu putovnicu ili zlatnu vizu, odnosno boravak, u EU-u dobilo više 132 tisuće državljana trećih zemalja, a njihova su ulaganja procijenjena na 24,8 milijardi eura.

Državljanstvo je, uključujući nositelje investicija i članove njihovih obitelji, steklo 8.769 stranaca, dok je puno veći broj, njih 123.374, dobio boravište.

Kad je riječ o državljanstvu, gotovo polovica odobrenih zahtjeva odnosi se na državljane Rusije, 15 posto na Bliski istok, više od deset posto na državljane Kine, dok preostala četvrtina otpada na ostale.

Struktura onih koji su ostvarili pravo na boravište zahvaljujući ulaganjima znatno je drukčija pa se tako, barem u podacima za razdoblje od 2011. do 2013. godine, navodi da je u 55 posto slučajeva riječ o Kinezima, oko 20 posto su Rusi ili državljani ostalih bivših sovjetskih republika, tek je pet posto ulagača koji dolaze s Bliskog istoka, a 20 posto je ostalih.

Objašnjava se i da su Kinezi skloniji »zlatnoj vizi«, odnosno dozvoli boravka, nego »zlatnoj putovnici« jer njihova država ne dopušta drugo državljanstvo uz kinesko.

Gotovo jednoglasno

Poruka Parlamenta da je praksa zlatnih putovnica, odnosno stjecanja državljanstva ulaganjem, protivna osnovnoj ideji građanstva Unije, odnosno da je sporna s etičkog, pravnog i ekonomskog stajališta te da predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik, jasan je signal Komisiji da bi države članice trebale zauvijek prestati s takvom praksom.

No, što se tiče odobravanja boravka, odnosno »zlatnih viza«, Parlament traži uvođenje zajedničkih pravila za sve države članice radi sprečevanja pranja novca i borbe protiv korupcije i utaje poreza.

Tako predlažu da se uvedu stroge provjere, kojih u pojedinim slučajevima dosad nije ni bilo, a one bi uključivale i provjere članova obitelji podnositelja zahtjeva, izvora financiranja, obvezne provjere u bazama podataka u EU-u, ali i u trećim zemljama.

Uz to bi se među članicama trebao uvesti i program obavještavanja i savjetovanja kako bi svaka članica mogla uložiti prigovor kod odobravanja pojedinog zahtjeva.

Novina bi bila i zajednička pravila o minimalnom fizičkom boravku podnositelja zahtjeva u državi članici u kojoj dobije zlatnu vizu. Predlaže se i porez na zlatne vize na razini EU-a.

Tekst ovih prijedloga usvojen je gotovo konsenzusom, protiv je bilo tek 12 članova parlamenta, 74 su bila suzdržana, a čak 595 europarlamentarca je bilo za, no pitanje je kako će na kraju izgledati pravila koja će izraditi Komisija i koliko će se u sljedeće dvije godine razvodniti ova inicijativa.

Iako u svom pregledu dosadašnje prakse Parlament ne spominje Hrvatsku, jer Hrvatska ni nema pravila za prodaju državljanstva, ipak je i u Hrvatskoj moguće doći do domovnice ubrzanim putem i bez ispunjavanja kriterija, po primjerice osmogodišnjem boravku u Hrvatskoj.

Nedostaju podaci

Zakon o hrvatskom državljanstvu predviđa mogućnost da i bez ispunjavanja strogih kriterija stranac postane hrvatski državljanin, ako bi to predstavljalo »interes za Republiku Hrvatsku«. Koliko je takvih putovnica podijeljeno od 1991. godine, ne postoje precizni podaci.

Nismo ih dobili ni protekli tjedan, kad smo od MUP-a zatražili podatke o povlaštenoj dodjeli državljanstva do 2000. godine i nakon 2000. godine, te podatke o tome koliko je među tim novim hrvatskim državljanima bilo ranijih državljana Rusije i Ukrajine.

Iz MUP-a smo dobili podatke samo za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 11. ožujka 2022. godine, odnosno za vrijeme u kojem je propisano da se ti podaci vode u elektroničkom obliku. Tako je u deset godina po članku 12., odnosno po povlaštenim uvjetima u hrvatsko državljanstvo primljeno 318 stranih državljana, od čega 35 ruskih i devet ukrajinskih.

Za ranija razdoblja MUP nam nije bio u stanju dostaviti podatke jer bi to, kako kažu, iziskivalo povećan angažman više službenika, što bi značilo da država još uvijek nema na jednom mjestu podatke o tome koliko je povlaštenih državljanstava dodijelila.

No, prema podacima koje je ranije davao MUP, u razdoblju od 2000. do 2012. godine podijeljeno je petstotinjak povlaštenih državljanstava, a nad prvih desetak godina hrvatske samostalnosti još uvijek stoji potpuna nepoznanica.

Investicijom do boravka

Što se tiče mogućnosti dobivanja boravka, osim privremenog boravka do 90 dana i boravka uz dozvolu za rad, prema Zakonu o strancima omogućena je i posebna dozvola boravka investitorima za minimalna ulaganja od 200 tisuća kuna, a uvjet je da su stranci vlasnici barem 51 posto kompanije koju osnivaju ili da su jedini vlasnik obrta, te da zapošljavaju barem tri hrvatska državljana. Podataka o tome koliko je tih dozvola investitorima podijeljeno nema.