Ćiril Koludrović

Ne miruje ni u 90. godini: Umirovljeni sveučilišni profesor objavio novo izdanje svog udžbenika

Walter Salković

Foto Walter Salković

Foto Walter Salković

Moja knjiga je svojevrsna slikovnica koja ima zadatak zaintrigirati mlade ljude. Ne pretendiram da se mene stavlja na neki poseban pijedestal važnosti, ali ova naša knjiga zaslužuje mjesto u povijesti udžbeničke literature, ističe Koludrović koji novo izdanje potpisuje s djecom, kćeri Irenom i sinom Rudolfom



Profesor Ćiril Koludrović, iako je već dva desetljeća u mirovini, ne zna što znači mirovati – u 90. godini života pripremio je i objavio udžbenik »Tehničko crtanje u slici«. Prvo izdanje objavljeno je daleke 1964. godine, a u ovom, noveliranom i dopunjenom, devetom izdanju korištene su najsuvremenije računalne tehnologije.


Knjiga, koju zajednički potpisuju prof. Koludrović i njegova djeca, profesorica matematike Irena Koludrović Harbić i diplomirani inženjer strojarstva Rudolf Koludrović, prikazuje tehničko crtanje kao važan vizualni jezik u strukovnom i politehničkom obrazovanju, ali i ističe značaj primijenjene geometrije i linearne perspektive u razvijanju sposobnosti trodimenzionalnog prikazivanja crtežom i računalom.


– Mogu reći da sam pionir u ovom području. Ovakav, slikovit prikaz nije bio prihvaćen na početku, čak su ga ismijavali neki ljudi koji misle da znaju sve, čudili su se korištenju boje u crtežu i prostornom prikazivanju jer su smatrali da je ispravno samo ortogonalno. O tom novom prikazu držao sam predavanja i sveučilišnim profesorima kako bi uvidjeli da nudim nešto novo u nastavi tehničkog crtanja, što i nije prikladan naziv jer je to simbioza tehnike i umjetnosti. Moja knjiga je svojevrsna slikovnica koja ima zadatak zaintrigirati mlade ljude, objašnjava Koludrović značaj svojeg djela.


A kao art




U predgovoru autori naglašavaju da »bez obzira na sve veći udio računala koji proizvode precizne grafičke prikaze potrebne u konstrukciji i proizvodnji, u školovanju treba savladati 2D crtanje (konstruiranje)«. Ovaj udžbenik može poslužiti svima kojima je crtež važno sredstvo pri oblikovanju, radu i vizualnoj komunikaciji: profesorima, studentima, učenicima, inženjerima, tehničarima i dizajnerima. Djelo je podijeljeno na 21 poglavlje s informacijama, metodičkim uputama, zadacima i rješenjima SolidWorksom, za što je autor dobio odobrenje američkog izdavača softvera.
Zadaci su koncipirani u više različitih tipova, od jednostavnijih do složenijih, a profesor Koludrović naglašava da mu je cilj bio potaknuti razmišljanje i oživiti imaginaciju sudionika u obrazovanju. Zato je ovaj udžbenik svojevrstan izazov, poziv na dijalog za efikasniji razvoj digitalne i znanstveno-vizualne obrazovanosti te poticaj interdisciplinskom pristupu obrazovanju u STEAM području (znanost, tehnologija, inženjerstvo, art i matematika).


Atelier Koludrović Ć.I.R.

U Stivanu na otoku Cresu Koludrovići posjeduju kućicu koju je od svoje obitelji naslijedila supruga Virginia. Tu je Ćiril Koludrović uredio atelje u kojem je izložio mnoštvo svojih modela i crteža, te vjeruje da će se tamo događati susreti ljudi koje zanimaju nekonvencionalne stvari kao što je npr. reprint glave Apoksiomena. Nazvao ga je Atelier Koludrović Ć.I.R.
– Kad dođe neki posjetitelj i vidi rješenja iz knjige, bit će iznenađen da u jednom malom mjestu kao što je Stivan, kulturološki nepoznatom, može vidjeti tako nešto, kaže Koludrović.
– Jedna mlada akademska slikarica radi na prikazu Platonovih skulptura u kontekstu slikarskog dosega na osnovi računalnog oblikovanja, a jedna druga mlada akademska kiparica radi na tome da neke digitalne modele interpretira u kiparskom pogledu. One će pokazati da jedna tehnička tvorevina ima u sebi likovni kontekst i naboj. To je moj cilj jer bez arta, nema ničega. STEM područje bez »A« nije dovoljno, art je temelj jer smo svi mi estetičari. Radije ćeš uzeti nešto što ti se sviđa nego što ti se ne sviđa. Ja želim to istaknuti, objašnjava Koludrović.

Povezanost STEAM područja i umjetnosti u udžbeniku je ilustrirana s nekoliko primjera pridodanih na kraju knjige. Jedan od takvih primjera je projekt »Glagoljica – staro hrvatsko pismo uklesano u kamen«. Ne treba isticati koliko je glagoljica važna za hrvatsku pismenost i kulturnu baštinu, a prof. Koludrović je osmislio kako na jednostavan način, koristeći 3D printere, glagoljska slova aplicirati na razna geometrijska tijela i tako stvoriti uporabne predmete (primjerice kockice za igru Čovječe ne ljuti se) ili skulpture postavljene u prostoru kako bi ponekad nedovoljno zapažena kulturna baština postala javno dostupna i vidljiva.
– Ne pretendiram da se mene stavlja na neki poseban pijedestal važnosti, ali ova naša knjiga zaslužuje mjesto u povijesti udžbeničke literature, ističe Koludrović.


Trnovit životni put


Unatoč pohvalama, udžbenik nije izdala neka od većih izdavačkih kuća, već su ga Koludrovići objavili u vlastitoj nakladi, ali je Ministarstvo znanosti i obrazovanja udžbenik prihvatilo za korištenje u prvim i drugim razredima strukovnih škola iz sektora strojarstvo, metalurgija, brodogradnja, elektrotehnika i računarstvo.


Potomak pomoraca

Ponosan sam što sam potomak pomoraca i otoka. Od zarade koju je ostvarilo prvo izdanje knjige mogao sam kupiti leut u tvornici Torpedo 1969. godine. Leut je izgrađen 1945. u Korčuli, u Rijeci je obnovljen i ubrzo smo dobili privez u omišaljskom portu. Ljeta smo provodili između Omišlja, Martinšćice i Šolte, a kad više nismo mogli ploviti, smjestili smo leut na suhom u Stivanu da čeka bolje dane i nove moreplovce.

Ćiril Koludrović rođen je 1931. godine u Stomorskoj na otoku Šolti. Imao je trnovit životni put. Kao dvanaestogodišnjak je ukrcan na partizanski leut šoltanske flotile koji je prevozio kurire, hranu i sve što je bilo potrebno između kopna, Brača, Hvara i Šolte.


– Nisam bio svjestan što se događa oko mene, već mi je bilo zanimljivo noću ploviti bez ferala, kaže. Kad su, nakon kapitulacije Italije, Šoltu okupirali Nijemci, stanovništvo je otišlo u zbjeg u egipatski El Shatt.
– Išli smo malim trabakulima na Vis, pa u Bari, potom Taranto i od tamo velikim engleskim brodom u Port Said. U El Shattu je bilo raznih aktivnosti, organizirana je osnovna škola na pijesku, bio sam član pionirskog kazališta, prisjeća se Koludrović.


Nakon rata vraćen je u Dalmaciju, a uskoro odlazi u Rijeku gdje postaje đak Srednje tehničke škole Centralne uprave brodogradnje. Po završetku školovanja radio je sedam godina kao srednjoškolski nastavnik, a od 1962. godine na visokoškolskim ustanovama koje su prethodile Filozofskom fakultetu sve do umirovljenja 2002. godine kao redoviti profesor u trajnom zvanju. Objavio je više stručnih djela i udžbenika, surađivao u časopisima i zbornicima. Suosnivač je Hrvatskoga društva za konstruktivnu geometriju i kompjutorsku grafiku. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke 1989. godine za doprinos razvoju modela grafičkog komuniciranja primjenjivog u edukaciji, konstrukciji i proizvodnji.