Požar koji je progutao i guta dobar dio Los Angelesa, tu vatrenu stihiju, teško je gledati i na malim ekranima, sve da je čovjek tisućama kilometara daleko, premda prilozi ne traju dulje od koje minute. Teško je gledati ljude koji su ostali bez ičega spašavajući svoje živote, gledati kako nestaje grad u kojem su do jučer snovi doslovno postajali stvarnost. Stvarnost je ovih dana u LA-u čisti užas. Teško je za gledati, a kako li je samo uz to tamo živjeti, pitamo Alena Slavicu, našeg glazbenika koji sa svojom obitelji, suprugom Sandrom i kćeri Emom, živi u Los Angelesu. Pitamo ga, premda se sva pitanja čine banalna nakon samo koje sekunde gledanja televizijskih snimki vatre koja guta sve pred sobom.

Nezamisliva tragedija

– To je kataklizma, takva tragedija da je nezamislivo. Pacific Palisades je od nas šest kilometara. Imamo sreću da je vjetar puhao u kontru, prema Malibuu i prema oceanskoj strani. Tako da je Malibu stradao. LA je jako raširen grad, imate raznoraznih zona. Sve je raštrkano i svi smo na »stand by« jer nikad ne znaš gdje će požar. Svako malo ima novih žarišta. Najgroznije žarište je Pacific Palisade. Tu su stradale sve kuće koje postoje, škole, trgovački centri, sve. Ne možete ni zamisliti kakva je to slika. Stotinjak kuća, jedna do druge, više ne postoji. Sve je sravnjeno sa zemljom, priča Slavica.

Kaže kako vatrogasci i nisu imali nikakve šanse tu vatrenu stihiju gasiti.

– Nisu imali šanse s obzirom na to da vjetar puše preko 100 milja na sat, kao neka bura od 180, pa čak može biti i preko 200 kilometara na sat. To je strahovita brzina. Drugo, sve te kuće su građene kao montažne s drvenim, sitnim, tankim letvicama, tako da je sve suho. I kako vjetar ide, vatra se samo spaja i sve ruši. Vatrogasci su praktički jedino mogli spašavati ljude, evakuirati što veći broj ljudi, životinja, skloniti djecu. Brojevi se stalno mijenjaju. Uopće nemam točan broj koliko je ljudi evakuirano. Jučer je bilo 100.000, danas to može biti 150.000. Ja sam na »stand by«, na samo šest kilometara dalje i nikad ne znaš što će se dogoditi. Svi sve pratimo, telefonski smo povezani i ukoliko bi meni prijetila vatra, dobio bih upozorenje da se moram evakuirati, maknuti se iz zgrade, kazuje Slavica.

Ponavlja kako se dinamika stalno mijenja i teško je uopće govoriti o tome gdje je vatra prošla, gdje je došla i gdje dolazi. Ono što je dobro je, kako veli, da je vjetar malo oslabio.

– Imam osjećaj da se barem u nekim dijelovima grada sve skupa malo smiruje, kaže Slavica.

Njegova obitelj je u Brentwoodu. Od njih do Malibua je 15 minuta vožnje, Palisade je toliko blizu da praktički do njega može prošetati. Sva je dakle sreća što je vjetar puhao na suprotnu stranu. Što da je puhao drukčije!?

– Da je vjetar okrenuo prema ovoj strani, onda bi tu bila kataklizma. Doduše, ovdje su kuće malo raštrkanije, možda je više zgrada nego privatnih kuća koje su zbijene jedna do druge. Kod nas je možda manje zelenja, drveća, pa bi možda bilo sve malo blaže. Ali, ne znam što bi bilo, iskreno će Slavica.

Zatvorene škole

Pitamo ga kako se uopće odvija život ovih dana. Teško da može biti normalan i uobičajen život kad je kataklizma tek koju milju daleko. Slavica na to veli kako je Ema, njegova kći, išla nekidan u školu u dio grada koji nije ugrožen, no uz nju je bilo tu tek šest, sedam studenata, taman da ranije odu kućama.

– Pratiš vijesti, pratiš što se događa i stalno gledaš da se ne bi proširilo, raširilo, došlo blizu nas, da nas ne bi evakuirali. Puno nam je prijatelja ponudilo pomoć, da možemo doći. Teška je situacija kad ne znaš što se događa, ne znaš koliko će trajati. Sve ovisi o vjetru. Škola je evo zatvorena, ova sigurna škola, budući da je zrak loše kvalitete. Užasno puno je čađe, ne može se hodati, nema ljudi vani, nitko ne šeta nigdje. Jako je opasno, pogotovo za starije ljude, astmatičare, za sve jer ne može se disati, priča Slavica.

Pod dojmom vijesti odgledanih netom prije nego smo nazvali Slavicu, spominjemo mu i pitanje »krivca«. Svašta se, naime, počelo pričati, svakog kriviti za požar, od politike do eukaliptusa.

– Ne može se generalizirati, tvrditi »taj i taj je krivac«. Ima tu, najvjerojatnije, i piromanije, ali ima i nekih interesa, raznoraznih osiguranja. Ima tu svega, i pitaj boga čega sve ima i čega nema, kaže Slavica.

Obrane od ovakvog požara, ovakvog vjetra, Slavica i ne vidi. To je, slikovito će, kao da stavite kombi na autocestu kod Svetog Roka dok puše bura od 250 kilometara na sat.

– Imaš mali kontejner s vodom, a gori ti šest kuća i još četiri su zapaljene u roku pola minute. Nemaš nikakve šanse. Dolaze ovdje pomoći iz Nevade, Washingtona, ali ne stignu gasiti. Oni mogu pogasiti samo po cesti da ljudi mogu proći, ništa drugo. To je brzina neviđena. Kako prođe vjetar, tako prođe i vatra, veli Slavica.

Ljudi ostaju bez svega, ali, ističe Slavica, najvažniji su ljudski životi.

– Sve je nadoknadivo, stvari su nadoknadive. Bitno da se životi sačuvaju, poručuje Slavica.

A dok su »stand by«, on, supruga mu Sandra i kći Ema trude se živjeti kao svaki drugi dan. Ulovili smo ga taman u trenutku kada je u trgovini koja radi kupio nešto namirnica da skuha ručak.

– Pita me supruga što ću uzeti ako nas evakuiraju. Ja velim da ću najvjerojatnije gitare pobrati, uspijeva se i mrvu našaliti Slavica.

Razgovor završavamo njegovom ocjenom da mu se čini da ipak ide prema boljem. Na vjetru je, čini se, sve. Dok ne jenja, ostaje živjeti neizvjesnost.

Potpora iz zraka

Nažalost, vijesti s terena govore da su vatrogasci koji gase požare u Los Angelesu postigli određen napredak, ali očekuje se novo jačanje vjetrova koji šire požare i pogoršavaju stanje.

U požarima je do sada poginulo desetero ljudi i uništeno je gotovo 10.000 objekata. Šerif Los Angelesa Robert Luna rekao je u četvrtak da očekuje da će biti još mrtvih.

– Izgleda kao da je atomska bomba pala na ta područja. Ne očekujem dobre vijesti i ne radujemo se tim brojkama, rekao je Luna na konferenciji za novinare.

Neki stanovnici Pacific Palisadesa odvažili su se vratiti u područja kroz koja je prošao požar, ostavivši za sobom pustoš.

– Živi smo. Samo to je važno, rekao je zaštitar Bilal Tukhi čuvajući oštećenu kuću svojeg poslodavca. Rekao je da ga prizor podsjeća na rodni ratom razoreni Afganistan. Pet požara još gori.

Požar u Palisadesu između Santa Monice i Malibua na zapadnom dijelu grada i požar Eaton na istoku u blizini Pasadene smatraju se najrazornijima u povijesti Los Angelesa. Požari su progutali više od 13.750 hektara pretvorivši cijele četvrti u pepeo.

Požar u Palisadesu sada je pod kontrolom šest posto, a požar Eaton nije pod kontrolom, poručili su vatrogasci.

Požar koji je izbio u četvrtak kod Calabasasa, jednog od najbogatijih gradova u SAD-u i doma mnogobrojnih slavnih osoba, pod kontrolom je 35 posto.

Požar Kenneth zahvatio je 388 hektara za nekoliko sati. Požar Hurst pod kontrolom je 37 posto, a požar Lidia, najmanji od pet požara, 75 posto.

Vjetrovi su u četvrtak oslabjeli, omogućivši potporu iz zraka vatrogascima na tlu. Početkom tjedna naleti vjetra puhali su brzinom do 160 kilometara na sat. No tijekom noći vjetrovi su ponovo ojačali i crveni meteoalarm na snazi je bio i jučer.

Predsjednik Joe Biden proglasio je u utorak stanje velike katastrofe, a u četvrtak je obećao da će savezna vlada pokriti sve troškove u idućih 180 dana za uklanjanje ruševina, privremena skloništa i plaće spasiocima.

– Rekao sam guverneru, lokalnim dužnosnicima, ne štedite kako biste učinili što morate i suzbili te požare, rekao je Biden nakon sastanka s višim savjetnicima u Bijeloj kući.

AccuWeather je procijenio materijalnu štetu i ekonomske gubitke na 135 do 150 milijardi američkih dolara. Uništene su kuće mnogih filmskih zvijezda i slavnih osoba. Požar Eaton oštetio je ili uništio 4000 do 5000 objekata, a požar Palisades 5300.