Foto Ana Križanec
Vučković je u Rijeci otvorila Edukido, edukativnu, specifičnu igraonicu koja kao bazu rada koristi lego kockice.Cilj joj je oblikovati dječji interes za svijet i istraživački stav prema njemu, omogućiti djeci koja sve više žive u virtualnom svijetu dodir s onim »običnim«, kao i inkluzivne mogućnosti za baš svu djecu
povezane vijesti
Mnogi su me u čudu doživljavali kad sam najavila izlazak iz show businessa i povratak u Rijeku. Nisu naime mogli shvatiti da netko tko formalno živi u Zagrebu, a skoro mu je čitav svijet otvoren za poslovanje, ima želju sve to ostaviti i posvetiti se privatnom poduzetništvu, edukaciji u Rijeci. Gradu, kako su mi znali govoriti poznanici iz djetinjstva, koji nije pogodan za razvoj bilo kakvog poduzetništva.
Sa smiješkom nam je Sandra Vučković pojašnjavala emocije i informacije koje je izazvala njezina oduka da u Rijeci otvori Edukido, specifičnu edukativnu igraonicu koja kao bazu rada koristi lego kockice. Inače franšiza poljske licence, cilj obrazovnog programa Edukida je oblikovati dječji interes za svijet i istraživački stav prema njemu. Omogućiti djeci koja sve više žive u virtualnom svijetu dodir s izazovima trodimenzionalnog, onog baš »običnog« materijalnog svijeta.
– Cilj Edukida je maksimalno potaknuti kreativnost i maštu kod djece. Pustiti ih da uz pomoć kockica stvaraju sami svoj svijet, svoje viđenje pojedinih predmeta ili procesa, pojašnjava nam Vučković.
Problem kvadrature
Vratimo li se nekoliko mjeseci unatrag, dolazimo do još jedne potvrde kako odabirom Rijeke za svoje poslovanje nije pogriješila. Krenula je, naime, u potragu za poslovnim prostorom. Želja, zbog lakšeg dolaska, bilo je središte grada, a potencijalno prijeteći problem u svemu bila je – »kvadratura«.
– Da bi se nesputano moglo provoditi programe koji u velikoj mjeri potiču motoriku, grafomotoriku, socijalne interakcije, komunikaciju i logičko zaključivanje, trebala sam prostor površine od dvjestotinjak četvornih metara. Pronašla sam ga na samom početku Dežmanove ulice, a kada sam se obratila Gradu Rijeci, odnosno stručnim službama za poslovni prostor, objasnili su mi da moja djelatnost ne ulazi u komercijalnu, nego u sustav edukacije i obrazovanja, tako da je drukčija i politika cijena.
Posao s velikim brojem grupa djece dakako nije planirala voditi sama pa se i u tom segmentu ističe kao poželjna poslovna priča, kao investicija koja svojom punoćom i porukom daje nadu u oporavak Rijeke, i to u svakom smislu funkcioniranja grada.
– Da, i sama sam svojedobno napustila Rijeku, tako da mi je poznat taj problem, problem odlaska mladih iz grada. S obzirom na to da sam ekonomske struke, odnosno magistra ekonomije, bilo je sasvim logično da ću potražiti stručnjake u domeni potrebe da bi se specifičnom edukacijom stvaralo kreativne mlade ljude. Upravo sam stoga zaposlila četiri mlade žene, stručnjakinje iz domene logopedije, psihologije te klasične pedagogije. S obzirom na to da, kako ističu, uživaju u svom poslu te da im se kod mene otvara i egzistencijalna perspektiva, nadam se da one neće pomišljati na napuštanje Rijeke, pojašnjava nam Vučković.
Vratimo li se njezinom životnom putu kako bismo ljudima njenu poslovnu uspješnost pokazali kao mogućnost uspješnog poslovnog povratka u Rijeku, pronalazimo u najmanju ruku – jako zanimljiv život.
– Živjela sam svojevremeno u Italiji i to u svijetu mode, a kasnije je uslijedio moj povratak u Hrvatsku gdje sam najprije bila dio najužeg tima Ultra Europe, globalno popularnog festivala elektronske glazbe. Bila sam zapravo unutar producentskog tima zadužena za VIP goste kojima smo na raznim razinama, od gastronomije nadalje, pokazivali komparativne prednosti Hrvatske, njezinog turizma, ali i sveukupnih potencijala. Kasnije sam bila dio tima koji je imao svoje festivale tako da se svakako može reći da je moj život bio u sustavu najprije vrlo visoke mode, kasnije i najznačajnijih svjetskih festivala elektronike. Je, lijepo je sve to, upoznajete mnogo ljudi i na neki način živite upravo onako kako većina mladih sanja. Ipak, neki vam se prioriteti u životu mijenjaju, tražite drukčije puteve u realizaciji sebe i svojih poslovnih ambicija, pojašnjava nam Vučković.
Važnost inkluzije
I ne samo u realizaciji sebe, već i cjelokupne okoline, sveukupnosti ljudskih potencijala. Uz edukaciju djece školske i predškolske dobi, Edukidovi potencijali se iscrpljuju s djecom u dobi od oko 12 godina. Velika želja same vlasnice je i rad na inkluziji, uključenju u društvo djece koja zbog nekih svojih karakteristika dolaze u opasnost ostanka izvan standardnih tokova odrastanja.
– Odmah nakon uhodavanja, krenuli smo u formiranje grupa djece sa simptomom autizma. Jako sam ponosna što su roditelji prihvatili dolazak u naš edukativni centar, a istinski sam sretna što ti edukacijski programi daju jako dobre rezultate. Jako su sretna i djeca, i roditelji. Upravo stoga krećemo i u programe za djecu sa sindromom Down, vjerujem i u tom dijelu u dobre rezultate. Velika je sreća to i za tim naših stručnjakinja, a kako držim da baš svi imaju pravo na jednake šanse u životu, s inkluzivnim ćemo programima nastaviti, zaključila je Vučković.
Uz istinski plemenite misli koje je nose kroz profesionalni život, u jednoj je velikoj mjeri Sandra Vučković osoba koja ruši stereotipove što su unazad nekoliko godina, po prilici od početka pandemije koronavirusa, napali Rijeku. Baš onih koje su i njoj samoj prenosili njezini prijetelji iz doba riječke mladosti. Ona i Edukido su jako zadovoljni poslovnim prilikama koje im Rijeka i Riječani otvaraju. Ona se vratila, nije nagovarala druge da odu, a s obzirom na susretljivost stručnih službi Grada Rijeke, ne misli da tamo sjede nezainteresirani ili nesusretljivi radnici. Dapače. Osoba koja je prošla najznačajnije modne piste svijeta, producentica najznačajnijih svjetskih festivala, za svoju je poslovnu realizaciju odabrala Rijeku. I, kako sama kaže, nije pogriješila. Kako se čini, i sam bi je Grad morao zaposliti kako bi njezina iskustva dijelio poput lijeka za one koji tvrde kako Rijeka nema perspektive te kako je treba čim prije napustiti.
– Rano je za neke šire prognoze, ekonomski se za sada pokrivamo. Poslovanje nije jeftino, ali kako sam i rekla, Grad je za nas pokazao i zanimanje i razumijevanje. Silan je zanos i unutar našeg mladog stručnog tima, a prepoznaje nas sve više roditelja i djece. Nadam se kako će sve biti u redu, kako će poslovni model koji sam preuzela franšizom i upotpunila ga našim kreativnim iskoracima uspjeti doći do – profitabilnosti, zaključila je Vučković.