Na ultrazvuk srca u Zagrebu ili magentsku rezonancu mozga u Osijeku čeka se više od 200 dana, na ultrazvuk dojke u KBC-u Rijeka čeka se 150 dana, a MR kralježnice u KBC-u Zagreb može se obaviti u roku od 130 dana ili za oko četiri mjeseca. U mnogim se bolnicama i do godinu dana čeka na prvi pregled paradontologa, a na gastroenterološki pregled najmanje tri do četiri mjeseca.

Da stanje s listama čekanja nije dobro, svakodnevno svjedoče deseci pacijenata koji se ne mogu pravodobno naručiti na pregled ili pretragu u bolnici pa odlaze riješiti problem u privatne poliklinike.

Unatoč velikim akcijama bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša na skraćivanju lista čekanja one su i danas neprihvatljivo duge, a nova ministrica Irena Hrstić smatra da će novim smjernicama za dijagnostičke pretrage, kao čarobnim štapićem, dodatno pročistiti liste čekanja i ubrzati pristup dijagnostici i liječenju.

Rigorozne smjernice

Kako kažu u Ministarstvu zdravstva, tijekom 2023. godine izrađene su smjernice za kliničke indikacije upućivanja na UZV srca te UZV CD perifernih arterija i vena, a 2024. godine te su smjernice implementirane u e-zdravstvo.

Ove godine izrađene su smjernice za kliničke indikacije upućivanja na mamografiju, UZV dojki i MR dojki, MR mozga i MR kralježnice, čija se implementacija očekuje uskoro. Ministrica Hrstić uvođenje novih smjernica objasnila je namjerom da liječnicima jasno propiše koji simptomi i stanja zahtijevaju određenu pretragu, s tim da osoba koja se zbog zdravstvenih tegoba nalazi na bolovanju treba imati prioritet.

S druge strane, pacijenti koji sami inzistiraju na nekoj pretrazi, mimo propisanih smjernica, mogu na nju čekati dulje vrijeme, objasnila je svoj plan ministrica.

Zrinka Huđek Leskovar

U ambulantama obiteljske medicine kažu kako se radi o vrlo kompleksnom problemu kojeg se teško može riješiti samo stručnim smjernicama.

Iako su nove smjernice za UZV srca u primjeni već godinu dana, pacijenti kojima je ova pretraga potrebna i dalje ne mogu dočekati termin u nekom razumnom roku. Ako im ne pomogne obiteljski liječnik ili veza, preostaje jedino čekati ili platiti 70 eura za pregled u privatnoj ordinaciji.

– Baš sam jučer pokušala napraviti jednu uputnicu za UZV srca prema kliničkim smjernicama. Vrlo su rigorozne, ali za većinu stvari nema razumnog termina. To ovisi od ustanove do ustanove pa se nekako snalazimo.

Ako vidimo da gori, da pacijent doista ima potrebu za tim pregledom, zovemo kolegu u bolnicu da ga pogleda, ali to nije sustavno rješenje, ističe Zrinka Huđek Leskovar, predsjednica udruge obiteljskih liječnika KoHOM.

Prioritetni termin

Liječnici priželjkuju da se sustav naručivanja posloži i da se stvarno zna tko ima neke prioritete, a tko nema. To se dosad nije postiglo, tvrde.

– U e-naručivanju imamo prioritetne termine, ali oni se vrlo često uopće ne mogu otvoriti i uopće nisu brži od redovnih termina. Ako imate nekakvu traumu, tada trebate fizikalnu terapiju prije nekoga tko ima bolove u kralježnici pa jednom godišnje ide na održavajuću terapiju.

Nakon operacije pacijent ne može čekati tri do četiri mjeseca na pregled i terapiju, a kad u ordinaciji stisnem »prioritetni termin«, on bude isti kao redovni, navodi ova liječnica.

Drugi je problem s kojim se liječnici susreću, a koji dodatno opterećuje liste čekanja, što prije pretrage pacijenta moraju slati specijalisti i kad to nije stvarno potrebno.

– Ne možemo sami pacijenta naručiti na gastroskopiju ili kolonoskopiju gdje su jako duge liste čekanja, jer takve opcije naručivanja nema dok pacijent ne obavi pregled gastroenterologa. A njega se čeka mjesecima, u međuvremenu bi već obavio pretragu.

I mi znamo da, ako je pacijent u teškoj anemiji, mora ići u obradu probavnog sustava. Tek kad to napravi, u slučaju lošeg nalaza treba mu gastroenterolog ili kirurg, navodi Huđek Leskovar.

Posljedice su evidentne. Pacijenti se odlučuju za privatne klinike, tamo plaćaju preglede iako su osiguranici HZZO-a, a da stvar bude gora, u slučaju da im se otkrije bolest ili trebaju dodatne pretrage, HZZO ih odbija kao »privatne pacijente«.

Često se, navode obiteljski liječnici, događa da pacijent započne obradu u privatnoj poliklinici i nađe se ozbiljna dijagnoza te sumnjivi uzorak mora na patohistološku dijagnozu. U takvim slučajevima HZZO ne dozvoljava izdavanje uputnice s obrazloženjem da se radi o pacijentu iz privatnog sustava.

“Privatni” pacijenti

– Kolonoskopiju ste privatno platili 250 eura, patohistološki nalaz bi trebali još toliko, i pacijent se s pravom pita zašto i to mora platiti. Bilo bi fer da, ako je već dio pretraga obavio privatno jer nije mogao čekati, pacijenta puste u sustav.

On nikome nije uzeo mjesto. A HZZO kaže – ne može, ako je to privatno obavio, neka obavi sve do kraja, ilustrira čelnica KoHOM-a koja takvu praksu smatra krajnje nepravednom.

– Zašto ne pomoći čovjeku, ako je već sam obavio pola posla. U procesu je, strepi, možda nema više novca, a mi se natjeravamo oko toga dati li mu uputnicu ili ne, ljuti se liječnica. Slično je, dodaje, s ultrazvukom srca, koji pacijent ne može napraviti u bolnici ako je išao privatnom kardiologu jer sustav blokira mogućnost naručivanja.

S druge strane, ima i onih koji dođu u ordinaciju s gotovom idejom koju pretragu žele, a na liječnicima je da vide je li im to potrebno i razuvjere ih ako nije.
– Većina se da urazumiti, ali treba imati vremena za pacijenta i s njim razgovarati.

Često nam dolaze i kažu – ja sam se u bolnici sve dogovorio, vi samo dajte uputnicu. Znam na to reći – ako ste imali dogovor, onda nas ne trebate. Ali uvijek je u glavi pitanje što ako je ipak nešto, uvijek se lomiš, priznaje Huđek Leskovar.