Stručnjaci Hrvatskog geološkog instituta dr. sc. Josip Terzić, dipl. ing. geol., dr. sc. Tihomir Frangen, dipl. ing. geol. i Ivan Kosović, dipl. ing. geol. napisali su tekst o ogromnim rupama koje su se stvorile u zemlji nakon serije potresa na Banovini. 

Ove pojave nazivaju se postseizmičke urušne ponikve, a autori su objasnili njihov nastanak te iznijeli dosad prikupljene podatke, posebice u selima Mečenčani i Borojevići, gdje su nastale najupečatljivije rupe. Njihov tekst prenosimo u cijelosti.

Niz potresa koji su pogodili Banovinu i okolicu od kraja 2020. izazvali su brojne postseizmičke manifestacije u terenu. Među njima najupečatljivije su upravo pojave propadanja zemlje i stvaranje rupa u selima Mečenčani i Borojevići.

Zbog načina njihovog postanka, nazivamo ih postseizmičkim urušnim ponikvama (PSUP). Važno je napomenuti kako je ovo sada, mjesec dana nakon glavnog potresa, vjerojatno najrizičnija zona.

Ovaj se proces, naime, nastavlja te stalno dokumentiramo nove pojave stvaranja tih urušnih ponikvi. Zaključno s koncem siječnja, pozicionirali smo 87 PSUP našim kartiranjima na terenu (54 potpuno urušene ponikve i 33 pojave koje treba dodatno provjeriti), avionskim snimanjem foto i termalnim kamerama te u suradnji s lokalnom zajednicom, civilnom zaštitom i policijom – s kojima imamo izvrsnu suradnju i razmjenjujemo informacije.

Daljnjom analizom snimaka iz bespilotne letjelice i daljnjim praćenjem terena, vjerojatno će doći do povećanja ovog broja. Iako je riječ o velikom broju pojava, treba naglasiti da ih tek nekoliko ugrožava stambene objekte u samome selu.

Također smo započeli s geofizičkim istraživanjima, koja će se opsežnije tek izvoditi i koja će u prvoj fazi biti usmjerena upravo u zone gdje su postojeće PSUP ili potencijalne lokacije novih pojava u blizini građevina.

Radi kvalitetnijeg objašnjavanja procesa postanka ovog fenomena, korišteni su hidrogeološki (Larva i suradnici, 2010; Mraz, 2005, 2006; Mraz i suradnici, 2007), geološki (Šimunić & Hećimović, 1998) i geofizički (Krsnik, 2005) istražni radovi stari 10-20 godina, koji su pri tumačenjima bili od neprocjenjive važnosti (Slika 1).

Ti su radovi bili fokusirani na vodoopskrbni izvor Pašino vrelo. Upravo je taj izvor, kao i još nekoliko pojava izvora i lokava (jezeraca) u poljima između sela i rijeke Sunje, svojevrsna ponikva, nastala također urušavanjem u geološkoj prošlosti, sa ili bez seizmičkog okidača.

Osim toga, pojave urušavanja i stvaranja „rupa“ u poljima događala su se i prije, no puno manjim intenzitetom i ljudi su ih obično zakopavali prilikom oranja.

To znači da se u području ti procesi urušavanja odvijaju stalno, a serija potresa s konca prosinca 2020. bila je prirodni okidač da se veliki broj ponikava otvori gotovo simultano i velikim intenzitetom (tako je najveća PSUP trenutno dimenzija oko 25 m u promjeru).

SLIKA 1 Geološki zemljovid (Šimunić & Hećimović, 1998) s pozicijama PSUP.

Do ove pojave dolazi zbog specifične geološke građe terena: propusni, razlomljeni i okršeni litotamnijski vapnenci nalaze se ispod cca. 4-15 m debelog kvartarnog pokrivača (aluvijalna, proluvijalna i deluvijalna tla).

Glavni procesi koji uzrokuju postanak ponikava u ovom terenu su okršavanje i sufozija.

Okršavanje je otapanje vapnenca djelovanjem podzemne vode, kada se postojeće pukotine i šupljine proširuju, a mjestimično se stvaraju kaverne – pogotovo po pravcima pojačanog strujanja podzemne vode (proces se odvija sporo, u geološkom vremenu).

Sufozija je vrsta erozije: djelovanjem infiltracije i/ili strujanja podzemne vode dolazi do ispiranja prvenstveno sitnijih čestica tla.

U području Mečenčana ti su procesi jaki na kontaktu tala i stijena podloge, pogotovo u već spomenutim zonama pojačanog toka podzemne vode. Tako se u tim zonama stvaraju i lokalne kaverne u vapnencu i/ili šupljine u tlu na kontaktu stijena-tlo.

I bez potresa tlo iznad takvih šupljina bi propalo i stvorila se udubljenja, kao što se u prošlosti povremeno i događalo, no potresi su ubrzali i pojačali ove procese. Zato je sada došlo do nastanka velikog broja PSUP u kratkom vremenu.

Budući se u uobičajenim hidrološkim godinama najveće razine podzemnih voda očekuju u proljeće, potrebno je posebno pozorno pratiti ovaj teren u sljedećim mjesecima, jer upravo povećanje tlakova podzemne vode može dodatno urušiti zone koje su nakon ovih potresa dovedene blizu granice sloma.

Također bi opasnost mogli predstavljati naknadni potresi, bude li ih, a posebno ukoliko se dogode u vrijeme najviših tlakova podzemne vode.

Linearno i prostorno grupiranje velikog broja PSUP ukazuje na preferirane pravce kretanja podzemnih voda, odnosno jače razlomljene pukotinske ili rasjedne zone u stijenama podloge. Tako smo već na temelju prikupljenih pozicija izdvojili rizične zone A, B i C (SLIKA 2), u koje će se usmjeriti opsežnija istraživanja.

Prioritet je zona A koja zahvaća građevine u selu, zatim zona B koja ne ugrožava građevine, ali zahvaća polja koja se obrađuju i zbog linearnog pružanja pojava PSUP upućuje na zone krških podzemnih tokova. Zona C obuhvaća ostatak terena i prioritetno je na trećem mjesto.

SLIKA 2. Zemljovid pojava PSUP s preliminarnim zonama povišenog rizika.

Nakon podrobnije hidrogeološke razrade i opsežnijih geofizičkih i daljinskih istraživačkih radova će se, zajedno s geotehničarima, napravit plan eventualne sanacije terena.

Ukoliko će se te ponikve (ili barem neke od njih) zatrpavati, treba imati na umu kako se radi o području obuhvaćenom zonama sanitarne zaštite vodoopskrbnog Pašinog vrela, te korišteni materijal mora biti potpuno inertan prilikom reakcije s podzemnom vodom.

SLIKA 3. Urušna ponikva ispod kuće (u kojoj nitko ne živi).