NIZ PROBLEMA

Muke maloljetnika u istražnom zatvoru: Žale se da ih na raspravu ili liječniku vode u odori, da ih vezuju i tuku

Hina

Ilustracija / Foto Miranda Cikotic/PIXSELL

Ilustracija / Foto Miranda Cikotic/PIXSELL

Dok je u istražnom zatvoru lani bilo 40-ak maloljetnika/ica, u maloljetničkom zatvoru godinama nema ni jednog



ZAGREB – Niz je problema s kojima se suočavaju maloljetnici u istražnom zatvoru: nemaju pravo na rad i poduku, smješteni su u posebnim jedinicama koje se nalaze u zatvorima, još nije ispunjeno obećanje da će se za njihovo liječene osigurati zaseban odjel u Zatvorskoj bolnici.


Broj maloljetnika/ica u istražnom zatvoru nije mali, lani ih je tamo upućeno 37, a ukupno ih je boravilo 41, u pravilu borave kratko, no ima i suprotnih primjera, poput onoga u kojem je istražni zatvor trajao čak godinu i osam i pol mjeseci.


„Za maloljetnika je to strašno“, upozorava u razgovoru za Hinu savjetnica pravobraniteljice za djecu Sanja Vladović, dobro upućena u prava i interese maloljetnika u sukobu sa zakonom i maloljetnika lišenih slobode.




Iako ne želi govoriti o konkretnom slučaju, objašnjava da na dugotrajnost istražnog zatvora najčešće utječe priroda kaznenog djela, pa ako se radi o teškom djelu, primjerice ubojstvu, dokazni postupci i vještačenja znaju potrajati dugo.


Bez prava na rad i poduku


Kad se radi o maloljetnicima koji dospiju u istražni zatvor, Vladović jednim od problema ističe to što nemaju pravo na rad i poduku, a trebali bi imati.


„To se još može prihvatiti ako je maloljetnik tamo dva tjedana, pa po izlasku može nastaviti redovno školovanje, no problem je što oni koji borave dulje nisu obuhvaćeni obrazovanjem“, tumači Vladović i upozorava da to nije jedini problem maloljetnika u istražnom zatvoru.


Takvi maloljetnici, naime, borave u posebnim jedinicama koje se nalaze u zatvorima, jer zatvorene zavodske ustanove za njih, koje je zakon predvidio, još uvijek nisu osnovane.


„Te posebne jedinice su obične sobe, kakve imaju i punoljetni pritvorenici i nisu prilagođene boravku mladih ljudi“, kaže Vladović i dodaje kako se stanje godinama ne mijenja, uglavnom zbog financija.


Tek je nešto bolje stanje kod liječenja maloljetnika lišenih slobode. Oni se, naime, kao i punoljetne osobe lišene slobode, liječe u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i „do unatrag dvije godine ležali su zajedno u sobi, jedni pored drugih.“


Zatvorska bolnica


Na intervenciju Ureda pravobraniteljice to se promijenilo, dobili su zasebnu sobu i donekle oplemenjen prostor, kaže Vladović i dodaje da nije ispunjeno obećanje da će se u 2022. osigurati zaseban odjel za maloljetnike. „Novci planirani za to prenamijenjeni su i za sada postoji samo ta soba“.


Stacionarno se u toj bolnici lani liječilo devet maloljetnika.


Poseban je problem što zdravstveni sustav još uvijek nije odredio psihijatrijsku ustanovu za prisilni smještaj i liječenje maloljetnika koji se u kaznenom postupku proglase neubrojivima.


„To je veliki problem, sreća je što nema puno takvih maloljetnika, godišnje jedan ili nijedan“, kaže savjetnica pravobraniteljice i dodaje kako bi se, po dostupnim informacijama, u bolnici u Popovači trebao osnovati forenzički odjel za maloljetnike i s kapacitetom za dugotrajnije psihijatrijsko liječenje druge djece.


Dok je u istražnom zatvoru lani bilo 40-ak maloljetnika/ica, u maloljetničkom zatvoru godinama nema ni jednog/e.


Maloljetnici vrlo rijetko izvršavaju zatvorsku kaznu, budući da u zatvor mogu biti upućeni samo za kaznena djela koja su počinili stariji od 16 godina, no dok se postupak završi oni već budu punoljetni kad ih se uputi u maloljetnički zatvor, objašnjava Vladović.


Pritužbe iz odgojnih zavoda


Druga je situacija sa odgojnim zavodima u Turopolju i u Požegi u koje je prošle godine upućeno 34 maloljetnika i maloljetnica, a broj onih koji su izvršavali odgojnu mjeru bio je 74.


Do Ureda pravobraniteljice ‘na račun’ zavoda povremeno stižu pritužbe, bilo od samih maloljetnika/ica ili njihovih roditelja. Najčešće se tuže na postupanje pravosudne policije, žale se da ih na raspravu ili liječniku vodi u odori, da ih vezuje, da primjenjuje fizičko nasilje.


Ponekad se žale na uvjete u zavodima, na osoblje, tvrde da nemaju dovoljno vremena za njih.  Kada dobije pritužbu, Ured redovito traži očitovanja institucija što se dogodilo, a posebno provjerava pritužbe na nasilje policije ili neprihvatljivo ponašanje djelatnika tretmana, tj. zavoda.


U većini slučajeva se pokaže da te pritužbe nisu osnovane, rekla je savjetnica pravobraniteljice za djecu Sanja Vladović i dodala kako je njihov broj prošle godine bio gotovo zanemariv, jedna do dvije.