Pritisci na Europsku središnju banku zbog politike visokih ključnih stopa ne jenjavaju, već su sve jači, i to od strane dijela guvernera središnjih banaka koje i čine eurosustav. Ovaj put kritike se ne tiču same prirode monetarne politike u užem smislu i implikacija koje ona ima na gospodarstvo eurozone u cjelini, već se odnose na ogromne gubitke koje središnje banke eurozone trpe uslijed takve politike jer su prisiljene poslovnim bankama koje kod njih drže novac na ime kamata isplaćivati ogromne svote.

Tako su ECB i dio središnjih banaka zemalja eurozone u velikim minusima koji će se očito nastaviti i tijekom ove godine, a možda i iduće, ako se nešto ne promijeni u vođenju te politike, dok poslovne banke, velike bankarske grupacije koje posluju diljem eurozone, obaraju svojim poslovnim rezultatima sve rekorde. Moglo bi se stoga govoriti o dosad još neviđenoj redistribuciji novca iz rezervi i sustava središnjih banaka zemalja eurozone u džepove dioničara privatnih financijskih institucija, a to je problematično i sporno na više načina.

Svoj glas protiv takve politike sada je dignuo guverner austrijske središnje banke, član ECB-ovog upravnog vijeća, Robert Holzmann. U intervjuu za Reuters naglasio je da »ECB mora prestati subvencionirati komercijalne banke isplatom visokih kamata na položeni novac koji im je posudila po niskoj cijeni«. Komercijalne banke na računima kod ECB-a naime drže nagomilane viškove likvidnosti (još iz razdoblja jeftinog novca) od čak 3,2 bilijuna eura, što je iznos koji im se dakle ukamaćuje po kamatnoj stopi od 4 posto.

Lijepa zarada

Toliko trenutačno iznosi jedna od ključnih stopa ECB-a, ona na depozite koje banke prekonoćno drže kod središnjih banaka u eurozoni (deposit facility rate). Tako i ECB i središnje banke članica eurozone gomilaju gubitke koji se mjere u milijardama eura.

– Ne postoje argumenti u monetarnoj politici koji bi opravdavali takve subvencije, naglasio je Holzmann, dodajući da je »neprihvatljivo da bilježe gubitke kojima se ne nazire kraj«. Naime, od srpnja 2022., kao što je poznato, ECB vodi politiku skupog novca jer želi prigušiti potražnju i kreditiranje, te upravo i potaknuti imobilizaciju novčanih sredstava, sve kako bi spriječila jačanje inflacije koje je u zadnje dvije godine za ECB problem »broj jedan«. Uostalom, i temeljni cilj ECB-a je održavanje stabilnosti cijena na oko 2 posto, a inflacija je, kao nikad prije, svojevremeno prešla i na dvoznamenkaste razine i bilo je jasno da ECB mora dizati ključne stope.

One sada iznose 4 posto, 4,5 posto te 4,75 posto, no kako je inflacija u međuvremenu pala, očekuje se da će skoro i one početi padati. Ova prva stopa od 4 posto depozitna je stopa po kojoj se dakle ukamaćuju novčani viškovi poslovnih banaka kod središnjih. Da ništa ne rade, nego samo drže taj novac na računu kod središnje banke, poslovni bankari u eurozoni mogu lijepo zarađivati. I u Hrvatskoj su polovinu od svoje rekordne dobiti iz prošle godine stekli upravo na »poslovanju« sa središnjom bankom.

No, takva politika samu središnju banku eurozone i njene »podružnice« onda »baca na prosjački štap«, i što je dodatno problematično, tek u lipnju bi, ako uopće bude, ECB trebao početi te stope rezati – puževim korakom.To sve znači da, sve i da u lipnju i krene s obrnutom politikom, odnosno politikom rezanja stopa, inercija tog postupka komercijalnim će bankarima omogućiti da još određeni period uživaju u izadašnom ukamaćivanju koje im dakle omogućava monetarna politika eurozone. Sve to naravno nagriza i stabilnost i reputaciju eurosustava, i zato Holzmann i kaže da je to neodrživo i da treba nešto učiniti. Pojedine središnje banke u eurozoni upozorile su naime da ne očekuju pozitivan rezultat ni u ovoj godini, a možda ni u 2025.

Izuzeti iz ukamaćivanja

ECB je naime, kako bi ublažio toliku zaradu poslovnih banaka (a de facto svoj gubitak) donio odluku da se od tog iznosa što banke deponiraju kod njih, izuzme određeni udio na koji se neće plaćati tolika kamata, ali s tim da taj izuzeti dio iznosi svega – 1 posto. Sada dio središnjih bankara traži da se dakle poveća taj udio deponiranih viškova koji se neće ukamaćivati. Njemački guverner Joachim Nagel je to već prije tražio, ali nije dobio podršku, a sada je Holzmann poručio da ne odustaje od zahtjeva da se smanje isplate komercijalnim bankama.

Kaže da ECB komercijalnim bankama ne bi trebao plaćati kamate na pet do deset posto iznosa depozita (a ne samo na jedan posto kao sada, op.a.). Time bi, kaže, mogli vratiti dio novca. Treba naglasiti da ne znači da se guverneri koji sada traže manju zaradu poslovnih banaka istovremeno zalažu za brže labavljenje monetarne politike. Čak i suprotno, riječ je o »struji« koja se inače zalaže za vrlo oprezno rezanje stopa i promišljeno labavljenje monetarne politike, dajući prednost borbi protiv inflacije. No, očito se traži da se zadovolje oba cilja – i čuvanje stabilnosti cijena, i zauzdavanje ovolikih gubitaka središnjih banaka. Traži se dakle neko treće rješenje, u vidu izuzimanja većeg dijela depozita poslovnih banaka kod središnjih koji se ukamaćuje. Time bi se smanjila njihova motivacija za deponiranjem novca, bez da se diraju kamate.

Čeka se lipanj

Prema najavama iz ECB-a i očekivanjima tržišta, kamate bi u eurozoni mogle krenuti dolje u lipnju, i to za nekih četvrt postotnog boda, a do kraja godine bi kumulativno mogle pasti i više od jednog postotnog boda. Politika kamatnih stopa ECB-a ovisi o procjeni kolika je mogućnost inflacije u odnosu na recesijska kretanja, pri čemu je inflacija usporila, a eurozona slabo raste, po stopi nižoj od 1 posto, odnosno stalno je na nekom rubu recesije. Stoga se očekuje da je možda vrijeme za zaokret monetarne politike, što bi polako samo po sebi trebalo početi rješavati problem velikih gubitaka u eurosustavu. No, ECB se ogradio da čeka lipanj, koji je – kako je naveo i naš guverner Boris Vujčić (koji je također član Upravnog vijeća) – mjesec bogat podacima. Čekaju se prije svega podaci o rastu plaća jer one mogu ponovno biti okidač inflatornih pritisaka. U međuvremenu, komercijalni banakari zarađuju…