Photo: Dubravka Petric/PIXSELL
Ako svake godine idem u Jasenovac, Grubore, Varivode, onda ne očekujem da se itko klanja, ali da barem korektno namigne hrvatskim žrtvama na Ovčari. To bi bio red, poručio je predsjednik RH
povezane vijesti
- Milanović: „Nemam riječi kojom bih opisao svoju tugu zbog strašne i nezapamćene tragedije”
- Milanović: “O 100 tisuća vojnika za Ukrajinu nismo uopće konzultirani. Ne samo mi, nego i veći od nas“
- Plenković iz Bruxellesa: “Milanovića se ovdje nitko ne sjeća, predsjednička bilanca mu je nula, a program nepostojeći”
Na obilježavanju 31. godišnjice tragične pogibije general bojnika Blage Zadre i pukovnika Alfreda Hilla sudjeluje i predsjednik države Zoran Milanović koji se obraća prisutnima, javlja HRT.
Uvodnim riječima osvrnuo se na doprinos Blage Zadre.
– Onome kome nije jasno zašto je Blago Zadro u kritičnim danima i mjesecima novije hrvatske povijesti bio upravo to što je bio i način na koji je bio i kako je završio, treba pogledati njegov govor iz Borova Sela iz travnja 1991. godine. Otklanja svaku nedoumicu zašto se taj čovjek u kritičnim trenucima našao tamo gdje se našao. Travanj 1991. godine vrijeme je kad je već puno loših stvari bilo iza nas. Taj govor koji je ostao zabilježen, govori o odnosu Hrvata i Srba u ovoj zemlji. O tome da je ovo zajednička domovina. Da su ovdje dobrodošli. To nisu bile riječi vojnika, nego radnika i sindikalca koji je par mjeseci kasnije postao vojni lider. Objedinjavao je ono što imaju rijetki ljudi – energija koja se pretvara u snagu. Nekoliko mjeseci kasnije je ovdje stvorena Hrvatska. Hrvatska je nezaustavljivo išla prema svojem putu neovisnosti i raskida veza s onima s kojima nije išlo, rekao je Zoran Milanović.
Istaknuo je – da nije bilo Vukovara, to bi se dogodilo kasnije, a ne ranije.
– Pod lošijim okolnostima. Zato je žrtva tih ljudi golema i neopisiva, veća od neba. Blago Zadro je za Hrvatsku dao sve, a Hrvatska ga ne zaboravlja. Hrvatska ne zaboravlja svoje heroje. Hrvatska je država zahvaljujući takvim ljudima i instrument za obranu nacionalnih interesa. Drsku obranu ako treba. Ne zato da susjedu crkne krava jer od toga je malo zadovoljstvo, nego da sačuvamo svoje blago – svoje ljude. U Hrvatskoj, BiH, gdje god ih ima. Za to su se borili ti ljudi, kojih je više od pola porijeklom iz BiH, rekao je.
“Hrvatska se obranila goloruka pod embargom”
Smatra kako je grozno bilo vrijeme u kojoj je Hrvatska morala sve sama i nitko joj ništa nije dao.
– Američki kongres nam je poslao iscrpnu pomoć. Došlo je u šleperima četiri milijuna nalivpera kojima smo se mogli žaliti Europskoj komisiji. To je bila njihova pomoć, ništa kao danas. Hrvatska se obranila goloruka pod embargom, oslobodila svoj teritorij. Samo Hrvatska, nitko treći. Ne NATO, ne američki bombarderi, HV je omogućio da se dogodi Dayton i da se sjedne za stol. Hrvatske brigade, Hrvatska vojska, više ne samo branitelji. Hrvatska pred sobom ima izazovne i zanimljive godine. Moramo se držati skupa, neke razlike zaboraviti na tren jer do ove zemlje nama je jedino stalo. Drugi dođu i odu, mi ostajemo, rekao je.
“Za prijateljstvo i toleranciju je potrebno dvoje”
Istaknuo je kako i susjedi ostaju.
– Susjed neke države nije etažni vlasnik koji se promijeni jednog jutra. Moramo znati da je to za sutra i sjetiti se kako je o tome govorio Zadro. Te riječi su zorne i instruktivne. Za prijateljstvo i toleranciju je potrebno dvoje. Ako svake godine idem u Jasenovac, Grubore, Varivode, onda ne očekujem da se itko klanja, ali da barem korektno namigne hrvatskim žrtvama na Ovčari. To bi bio red. Bez tog reda nema Europe, nema dobrih odnosa i razumijevanja. Slava mu, slava Hrvatskoj, naglasio je Milanović.