Predsjednik Republike Zoran Milanović uputio je danas dopis predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću u kojemu mu predlaže sazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Evo što piše u dopisu predsjednika Milanovića.

“Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

kao što Vam je poznato, u Bosni i Hercegovini službeno počinje izborni proces budući da je Središnje izborno povjerenstvo u toj državi donijelo odluku o raspisivanju općih izbora. Izbori bi se trebali održati bez izmjena postojećeg, za Hrvate u BiH diskriminatornog, Izbornog zakona te je izvjesno kako će izborni proces onemogućiti Hrvatima u BiH legitiman izbor svojih predstavnika u tijela vlasti. Provođenjem izbora uz postojeći zakon Hrvati u BiH, kao jedan od tri konstitutivna naroda, izgubit će ravnopravnost i ustavna prava koja su im zajamčena Daytonskim sporazumom.

Nacionalni je interes i obveza Republike Hrvatske, i prema Ustavu Republike Hrvatske i kao potpisnice Daytonskog sporazuma, zaštita prava Hrvata u BiH koji su ujedno i hrvatski državljani, a time i državljani Europske unije. Isto tako, hrvatski je nacionalni interes očuvanje stabilne BiH budući da s tom državom dijelimo najdužu granicu i imamo snažne gospodarske odnose. Svaka politička destabilizacija susjedne nam države izravno utječe na sigurnost Republike Hrvatske, a oduzimanje prava Hrvatima u BiH da sami biraju svoje predstavnike u tijela vlasti nedvojbeno je prijetnja političkoj stabilnosti BiH.

Na žalost, hrvatski partneri iz EU i NATO-a nisu učili gotovo ništa kako bi se promijenio Izborni zakon i osiguralo pravo Hrvatima u BiH da sami biraju svoje predstavnike. Štoviše, neki od predstavnika međunarodne zajednice sustavno su nastupali sa suprotnih pozicija i osporavali ustavna prava Hrvata u BiH. Ni javna upozorenja hrvatskih vlasti niti napori hrvatske diplomacije, koja je nastojala biti kooperativna, nisu urodili plodom, dapače, u potpunosti su ignorirani od strane naših partnera.

Prirodno je da hrvatski partneri u EU i NATO-a očekuju razumijevanje i podršku Republike Hrvatske kada su u pitanju njihovi nacionalni interesi. Hrvatska im je svoju podršku do sada davala bez postavljanja uvjeta jer smo smatrali kako je to ispravno i u duhu našeg članstva u tim savezima. Međutim, kada je u pitanju nacionalni interes Republike Hrvatske, ti isti partneri nisu i ne pokazuju jednako razumijevanje i podršku. Ne samo da Hrvatska nema podršku kada očekuje zaštitu položaja Hrvata u BiH, već nema iskrenu i istinsku podršku partnera niti kod ulaska Republike Hrvatske u Schengen i OECD. Naši partneri, na žalost, nisu pokazali dovoljan interes kako bi podržali hrvatske aspiracije za članstvo u tim organizacijama, niti su podržali hrvatske stavove kada je riječ o zaštiti prava Hrvata u BiH. Upravo suprotno, često su podržavali stavove treće strane, a ne stavove Hrvatske kao članice i EU i NATO-a.

Republika Hrvatska prisiljena je u takvoj situaciji još jednom upozoriti svoje partnere da očekuje njihovu podršku, jednako kao što oni računaju na hrvatsku podršku kada su u pitanju njihovi nacionalni interesi. Konkretno, Republika Hrvatska razumije zabrinutost Finske i Švedske za vlastitu sigurnost u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu te načelno podržava aspiraciju tih partnerskih država za članstvom u NATO-u. Finska i Švedska su prepoznale članstvo u NATO-u kao sredstvo za zaštitu svojih nacionalnih interesa i legitimno je da žele ostvariti to članstvo. Razumijem i želju drugih saveznika da ove dvije države budu primljene u članstvo.

Međutim, potpuno mi je neprihvatljiv izostanak isto takvog razumijevanja za nacionalni interes Republike Hrvatske koja je također punopravna članica oba saveza. Kao što Finska i Švedska same znaju što je njihov nacionalni interes, tako i Hrvatska zna što je njen nacionalni interes. U tom kontekstu, kao hrvatski interes, ističem i nužnost da se ubrza put BiH prema članstvu u EU, pogotovo ukoliko će EU zbog novonastale situacije u Europi ubrzanim postupkom osigurati status kandidata za Ukrajinu. Hrvatska ne može prihvatiti ubrzano davanje statusa kandidata Ukrajini ukoliko se isti status ne dade i BiH što bi svakako stabiliziralo ne samo situaciju u toj državi, nego i u cijeloj jugoistočnoj Europi što je, nadam se, svima u cilju. Ne može se od Hrvatske očekivati da ima razumijevanja i daje podršku partnerima kada žele zaštititi svoje nacionalne interese ukoliko nailazi na šutnju i nerazumijevanje kad to isto Hrvatska traži od njih. Za mene kao predsjednika Republike Hrvatske to je potpuno neprihvatljivo i, uostalom, suprotno duhu partnerstva.

Smatram kako nas naši partneri svojim nerazumijevanjem i dvostrukim kriterijima partnerstva dovode u situaciju da ćemo morati poduzeti snažnije mjere u cilju zaštite hrvatskih nacionalnih interesa budući da dosadašnji diplomatski napori nisu donijeli nikakav rezultat. Kada govorim o pravima Hrvata u BiH, ukoliko naši partneri ne žele ili ne mogu izvršiti utjecaj na predstavnike Bošnjaka da prihvate promjene Izbornog zakona, onda Hrvatska mora inzistirati da Visoki predstavnik u BiH iskoristi svoje ovlasti te nametne rješenja koja će Hrvatima u BiH jamčiti pravo da sami biraju svoje predstavnike.

Nakon svega je jasno da ukoliko se sami nećemo boriti za vlastite nacionalne interese, nitko drugi neće. Kao što smo se sami obranili i izborili pobjedu u Domovinskom ratu, bez da nam je itko pomagao, tako se i sada moramo postaviti kao suverena država koja štiti svoje interese i pokazati kako je Hrvatska ravnopravna članica EU i NATO-a.

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

predlažem Vam stoga održavanja sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost na ovu temu kako bismo raspravili i pokušali utvrditi zajedničko stajalište koje će odražavati zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Iako držim kako je zaštita prava Hrvata u BiH itekako dovoljan razlog za održavanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, na sjednici možemo raspravljati i utvrditi kakve su posljedice ruske agresije na Ukrajinu na sigurnost Hrvatske, a kao što ste već ranije Vi predložili”, navodi se u dopisu koji je Milanović uputio Plenkoviću.