Zoran Milanović, predsjednik RH govorio je u Kninu o vremenima kada se odvijala operacija Oluja.

– Operacija Oluja je jedan od najsmjelijih i njabolje organiziranih poduhvata u hrvatskoj povijesti. Ljudi koji su onog jutra kretali preko Miljevaca, bili su mladi momci, čijim je prsima vjerojatno odzvanjao strah, ali i vjera u pobjedu. Strah nije bio jači od njih i tu više nije bilo ničeg osim hrabrosti i dobre organizacije. Često želim da hrvatska država ima tu organizaciju i čvrstu stegu u demokratskom društvu koju je tada imala Hrvatska vojska.

Malo pravih ljudi

Tu na Dinari i svuda okolo HV je mjesecima pripremao obruč da porazi neprijatelja. Te 1995. ta vojska nije bila ni sjena one iz 1991. godine. Nastajala je radom, uspjehom i nabavkom naoružanja, ali ni tada 1995. godine HV nike bila supoeriorna vojna sila. Bila je bolje naoružana, ali je ključni faktor i dalje bio čovjek. I danas kada nabavljamo najmoderniju tehniku, opet ništa bez ljudi. Sjetimo se sinova Dalmacije, BiH, njih više tisuća, ali ne više od toga.

Bilo je to malo pravih ljudi koji su stavili je na kocku svoje živote i napravili nešto što se rijetko kada događa u hrvatskoj povijesti. Bili su među njima vojnici, to je Ante Gotoviona, Rahim Ademi, Damir Krstičević, Ivan Korade, Ante Kotromanović, bez njih ni nas danas ovdje ne bi bilo. Naravno, tu je i poilitičko vodstvo, koje bez zanosa ne može ništa, tu je bio i predsjednik RH Franjo Tuđman, te dva ključna ministra – Gojko Šušak i Ivan Jarnjak. Bez malo dobrih ljudi niti jedan ovakav poduhvat neće proći.

U ratu je bilo i zločina. ali bilo ih je na sve strane. Nisam pobornik teze da je svaka žrtva ista. Ubijani su ljudi i hrvatske i srpske nacionalnosti. Ja s gestama  prema slabijima nemam problema, a to prije svega manjina. Tu preko brda u Oklaju, to ne treba zaboraviti, tu su ubijani 92.93.,94., na svojim kućnim pragovima, bake i djedovi, koji su vjerovali da mogu tu ostati. Radi se o desecima ljudi i to ne treba zaboraviti, oni zaslužuju pijetet.

Poruka Beogradu

Moji prethodnici, pa i premijer, govorili su o razvoju. Prošlo je 26 godina od rata, iza nas je teška epizoda s Haškim tribunalom. Vidimo danas u susjedstvu, pa i u BiH, zasipaju Hrvatsku izmišljenim optužnicama protiv hrvatskih ratnih zapovjednika po zapovjednoj odgovornosti. Treba reći, gospodo taj film ne bute gledali i tim ljudima se u Hrvatskoj neće suditi. Mi tuđe ne tražimo, mi smo mala nacija, zajednica duha, a ne tla i krvi, zajednica odgoja, svijesti o porijeklu, zajedno u sadašnjosti, poručio je Milanović i zatim se osvrnuo na dodjelu odličja određenim postrojbama, što je izazvalo i negativne reakcije navodeći kako su te postrojbe odličja zaslužile.

“Mi tuđe zaista ne tražimo. Ovaj prostor je uvijek bio naseljen najtvrđima, najjačima… Tu se nikad nije lagodno živjelo. Krenemo li stalno žaliti nad sobom, kukati, nećemo se pomaknuti naprijed. I ako nas ima manje nego pred 20 godina, nema razloga za paniku. Izumrijeti nećemo. Okolnosti nikad nisu bile povoljnije nego danas. Moramo odrediti nacionalne interese.

Od srca zahvaljujem svima koji su bili nesebični, izložili se… Jedini naš saveznik smo mi sami. Pobjeda je isključivo i čisto hrvatska pobjeda.

Susjedima želim sve najbolje. Nadam se da ćemo ove godine preskočiti sitne inkriminacije, tu smo za suradnju, od svojih nestalih ne možemo odustati. Ne možemo odustati od potrage za tisuću ljudi i više i ne možemo pristati na to da se s njima izjednačuju ljudi koji su nestali u Hrvatskoj, druge nacionalnosti. Nema te vlasti u Hrvatskoj koja bi se na to mogla oglušiti. To je poruka susjedima ili prijateljima iz Beograda. Oko svega ostalog možemo trgovati”, zaključio je predsjednik u Kninu.