1. U jednom seocetu u Galileji, zvanom Nazaret, živjela je jedna djevojka imenom Mirjam. Zaručena. Skoro ništa ne znamo o njezinom djetinjstvu, roditeljima, kući. Jednostavno rečeno, bila je Židovka, mlada izraelska djevojka.

2. Marija je od svojeg ranog djetinjstva dobro znala Bibliju. Učili su je da će jednog dana doći Mesija. Doći će iz roda Davidova. Bog će od njega izvesti istinskog kralja Izraela, većeg od Davida.

3. U njezino vrijeme mnogo se govorilo o Mesiji koji treba doći. Rimska okupacija, nacionalistički pokreti, revne religiozne sekte, sve je ovo poticalo na želju za Mesijom koji će doći osloboditi i obnoviti Izrael u slavi naroda Božjeg.

4. Jednog dana jedna žena iz Izraela bit će majka Mesije. Vjerojatno su mlade djevojke Palestine o tome sanjale, nema dvojbe…

5. Marija je također željela čistim srcem da postane majka Mesije, više negoli itko od Abrahama preko Davida do njezina vremena. Prema svetom Luki Marija je dubinski ljubila Boga, potpuno mu se predala duhom i tijelom. I postala je majka Mesije.

6. Od Boga bi poslan anđeo Gabrijel, mladoj djevojci Mariji u Nazaretu naviješta da će postati majka Mesije. Tako započinje povijest Spasenja. Ovaj veliki događaj, događaj misterij susreta Marijine savjesti i Božjeg poziva opisuje nam sveti Luka.

7. Marija je vjerovala. Ona je prihvatila Riječ (Verbum) Božju u svom srcu i tijelu. Kako rekoše crkveni oci: »U svom srcu prije nego u svojem tijelu.« Marija je prihvatila Boga.

8. Ponizna djevojka iz Nazareta, Marija postala je majka Spasitelja jer je Bogu rekla svoj DA. Marija reče: »Neka mi bude po tvojoj riječi.«

I onaj koji je Živa Božja Riječ začinje se u njoj. »I Riječ postade tijelo«, piše sveti Ivan.

9. Marija je čekala svoje dijete da se porodi. Josip, njezin zaručnik skoro ju je htio ostaviti. Ne radi toga što je u nju sumnjao, nego što se našao pred neshvatljivim događajem. Veza između Marije i Boga očita mu je, ali nerazumljiva.

10. Josip, koji je Davidova roda, zajedno s Marijom napušta Nazaret da se podvrgne popisu u gradu Betlehemu. I tada Marija porodi Isusa u Betlehemu, gradu Davidovu. Sve to ostvaruje proročki navještaj, bit će sin Davidova roda i Davidova grada.

11. S Isusovim rođenjem započinju nemirni dani za Mariju i Josipa. Bježe u Egipat, zemlju iz koje je Mojsije započeo oslobođenje Izraela. Isus s Marijom i Josipom započinje put svoj i svojeg naroda prema Obećanoj zemlji.

12. Isus se vraća u Nazaret, s Marijom i Josipom, i sveti Luka bilježi: »bio im je poslušan«. Tako će se Isus nazvati Nazarencom, a Marija djevica iz Nazareta.

13. Isus ulazi u povijest i Marija s njim. Na svadbi su u Kani Galilejskoj. Marija savjetuje slavljenicima: »Učinite sve što vam kaže.« I Isus otkriva svoju božansku moć – te učenici povjerovaše u njega.

14. Malo pomalo, Marija uočava da nešto ne ide najbolje. U početku je Isus opkoljen razdraganom masom. Hoće ga zakraljiti. On izbjegava. Ali protiv njega se dižu Farizejci, Pisci, Svećenici – politička i hramska vlast. I stavljaju ga van zakona: osuđuju ga na smrt, iako je »samo dobro činio«.

15. Sad se Marija sjetila riječi starog Šimuna: »Ovo će dijete biti znak protivljenja. Mač će ti probosti dušu,« I još: »Bijaše prezren i odbačen. Ponio je sve naše patnje. Proboden radi naših grijeha« (Izaija).

16. I rasplet. Marija je kod svojeg Sina. Dopušteno joj je da bude pod križem. Ivan je do nje. Zakovali su Isusa čavlima na stup – postavljen je između neba i zemlje. Majke koje su prisustvovale smrti svojeg djeteta, dobro će Mariju razumjeti. Pred njezinim očima umire Mesija, Spasitelj… Marija je u agoniji ne samo u utrobi nego i u vjeri.

17. Isus reče svojoj majci, usmjerujući se na Ivana, »Ženo evo ti sina«, i »učeniku«: »Evo ti majke«. Marijino majčinstvo, razapeto na križu zajedno s Isusom, otvara se prema duhovnom materinstvu na učenika i na sve učenike, prema svima koji će i preko križa očekivati spasenje čovječanstva.

18. Isus je umro. Crkva se rodila. Umjetnici nam predstavljaju Mariju smirenu dok preuzima tijelo s križa. Ivan je pokraj nje. I polažu tijelo u najbliži grob. Večer je Velikog Petka.

19. U zoru nedjelje, nečuvena novost: Gospodin je uskrsnuo! I istog dana se pokazuje svojima živ živcat!

20. O susretima uskrslog Krista sa svojom majkom, Evanđelja nam ne kažu ništa. Ali Mariju nalazimo među apostolima. »Sve bijaše jedno srce u molitvi«, čekajući Duha Svetoga kojeg je obećao Isus.

21. Za Mariju nastaje sasvim nova situacija, a koja ipak njoj nije strana radi prijašnjeg doživljavanja. Već je Duh Sveti došao u nju i začeo tijelo Isusovo. Duh Sveti sad silazi na učenike i tvori od njih novo Kristovo tijelo: Crkvu.
Ono što će oni živjeti, Marija je proživjela. To je put vjere, ljubavi i predanja. Marija ih je prethodila. I ona je tu da ih nauči novom životu, kao što ih je prije poučila o Isusovom ljudskom životu. Sad je njezino majčinstvo sasvim drugačije, ali u dubini isto: Živjeti otvoren prema Bogu.

22. Što je postala Marija? Isus je rekao Ivanu: »Evo ti majke«. I Ivan dodaje: »Od tog časa, učenik je uze k sebi.« Marija je pratila sva događanja koja su se zbivala među učenicima.

23. Marija sigurno sudjeluje sa svim učenicima u velikom iščekivanju Gospodinova povratka: »Dođi, Gospodine Isuse«, završne su riječi Novog zavjeta.
Tko može više željeti od Marije da zauvijek bude s Isusom? Ako je Marijin DA u Navještenju bio u ime cijelog čovječanstva za dolazak Gospodinov, tako je i Marijino očekivanje u ime cijelog čovječanstva za novi dolazak Krista. Novi će dolazak sve preporoditi u radosti, ljubavi i istini.

24. »Marija je na koncu svojeg zemaljskog života bila uznesena, dušom i tijelom, u nebesku slavu.«
Vjera da je Marija Uznesena, 1950. godine potvrđena je dogmom (člankom vjere, vjerska istina). Ta vjera je u kršćanstvu prisutna od početka, i trajno je prisutna. Ona je također nada ljudskog uskrsnuća.

25. Tijelom i dušom, Marija je živa u nebeskom kraljevstvu – u Nebu. Ona je slika i početak Crkve. Marijino uznesenje je trijumf Spasitelja koji je preporodio čovječanstvo. U njoj je ostvareno ono što je obećano svima. Ona je prva, a čovječanstvo je slijedi kličući zajedno s njom: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju.«