Početkom ovog tjedna Vijeće Europe objavilo je da je saudijska feministička aktivistkinja Loujain al-Hathloul dobitnica nagrade za ljudska prava »Václav Havel«. Al-Hathloul je posebice poznata po borbi za ukidanje zabrane ženama da voze automobile u Saudijskoj Arabiji.

Nagradu je u ime dobitnice primila njezina sestra Lina al-Hathloul, koja je kazala da je Loujain ušutkana te da nije bila u mogućnosti sudjelovati na online događanju. Ovu nagradu od 2003. svake godine dodjeljuje Parlamentarna skupština Vijeća Europe osobama i udrugama koje se bore za ljudska prava, a nazvana je po bivšem češkom predsjedniku i borcu za građanska prava.

Ove godine je i 10. godišnjica Hávelove smrti. Ovaj političar i pisac jedan je od ključnih ljudi tijekom pokreta zvanog Baršunasta revolucija. Bio je i aktivan sudionik Praškog proljeća, zbog čega je stavljen pod prismotru vlasti koje su ga često zlostavljale.

Najdulje je u zatvoru proveo četiri godine. Kad su krajem 1980-ih demokratske promjene zahvatile Europu, Hável se ponovo uključio u revolucionarno djelovanje. Kao češki predsjednik našao se na meti kritika i kontroverzi, posebice jer je ukinuo smrtnu kaznu, iz zatvora pustio mnogo onih osuđenih za manje zločine i to što se protivio lustraciji. Dobio je nagradu Amnesty Internationala Veleposlanik savjesti zbog njegove borbe za ljudska prava.

A danas zahvaljujući Loujain al-Hathloul žene u Saudijskoj Arabiji smiju voziti automobil, a kraj zabrane vožnje smatra se dijelom sveobuhvatne reforme u toj državi.

No prije toga Loujain al-Hathloul je uhapšena, dok o njenoj borbi za prava žena svjedoči snimka na kojoj ova Saudijka sa sunčanim naočalama i maramom sjedi za volanom i poručuje: »Zdravo, ja sam Loujain al-Hathloul.

Vozim se u pravcu saudijske granice. Vidjet ćemo što će se dogoditi.« Reakcija je bila drastična: nakon te vožnje Loujain al-Hathloul je završila u zatvoru. Kako podsjeća članak iz Deutsche Wellea, 2014. godine je ženama u Saudijskoj Arabiji bilo zabranjeno voziti automobil.

Kad je mlada aktivistkinja izašla iz zatvora, nastavila se boriti za to da žene u vrlo konzervativnom kraljevstvu smiju voziti automobil. Međutim, samo nekoliko dana prije nego što je ženama u Saudijskoj Arabiji dopušteno da voze automobil, Loujain al-Hathloul s drugim je aktivistkinjama završila iza rešetaka.

Foto REUTERS/Faisal Al Nasser/File Photo

Uhapšena je u svibnju 2018. godine i deset mjeseci nije znala zbog čega je u zatvoru. Nije postojala službena optužnica, već samo medijski izvještaji u kojima se navodilo da je »izdajnica i špijunka«.

Prema njenom svjedočenju, u zatvoru je zlostavljana i život joj je pretvoren u pakao. Kad se konačno našla na sudu, saznala je da ju se tereti da vodi kampanju za ženska prava. Također se teretila da ima kontakt s inozemnim novinarima i predstavnicima vlada, kao i da se prijavila za posao u UN-u. Njen je aktivizam bio osnova optužnice.

Međunarodne organizacije za ljudska prava tražile su oslobađanje Loujain al-Hathloul, a u Amnesty Internationalu smatraju da se položaj žena u Saudijskoj Arabiji nije poboljšao, ni kad je riječ o vožnji automobila.

»To počinje još kod polaganja vozačkog ispita jer je pored ostalog potrebna dozvola staratelja. To može biti otac, muž ili bliži rođak. Ili čak dozvola sina. Žene u Saudijskoj Arabiji nemaju nikakva prava pred zakonom. One uvijek trebaju odobrenje muškog staratelja koji im to dozvoljava«, tvrdi Amnesty International.

Loujain al-Hathloul i njene istomišljenice se pored ostalog bore za ukidanje prakse prema kojoj je ženama za određene stvari potrebna muška suglasnost. Prije nekoliko godina Ana-Marija Marušić pisala je za Libelu.org o položaju žena u radikalnim islamskim zemljama, navodeći da uzroci te nejednakosti leže u tradiciji koja proizlazi iz religije.

Žene se odgaja u tradicionalnom duhu, da budu dobre kućanice i još bolje supruge jer muškarac je glava kuće. Obrazovanje i dalje zaobilazi mnoge islamske sredine. Kvaliteta obrazovanja je niža za žene nego za muškarce.

To je vidljivo iz nekih programa poput inženjerstva ili pak arhitekture, koji su ženama praktički nedostupni. Nastavnički planovi za žene se ažuriraju rjeđe, a znaju dobivati i slabije kvalificirane profesore.

Također prevladava vjersko uvjerenje da je obrazovanje važnije za muškarce. Škole se dijele na »ženske« i »muške« jer je nedolično da djevojčice i dječaci zajedno pohađaju nastavu. Tradicija potaknuta vjerom dovela je do toga da i danas mnogo djevojčica nema ni osnovno obrazovanje, a one koje imaju osnovnu naobrazbu, obeshrabruje se od daljnjeg školovanja jer »trebaju« brak i veliku obitelj.

Žene se uglavnom potiče na rad u uslužnim djelatnostima i nekim određenim poljima prirodnih znanosti jer su to po mnogima prikladna zanimanja za žene. Ostalo je rezervirano za muškarce. U Saudijskoj Arabiji kralj Abdulah je otvorio prvi fakultet 2010. godine koji bi pohađale samo žene i učile medicinu, farmaciju, menadžment, informatiku i jezike.

»U 12. stoljeću Ibn Rušd napisao je da nije poznata spoznaja žene jer se ona »koristi« samo za razmnožavanje, odgoj djece i služenje muškarcu. Danas, podosta stoljeća kasnije, u mnogim se islamskim zemljama takvo shvaćanje nije promijenilo.

Posljedica je toga da su muslimanke često isključene iz svakog oblika javnog i političkog života, zakoni koji se odnose na brak i razvod pogoduju muškarcima, žene ovise o svojim muževima na svim mogućim razinama te se oni diče ženama kao svojim imetkom.

Brakovi su dogovoreni te su česte otmice žena. Nasilje u obitelji posebno je velik problem. Tako je npr. u Čečeniji ženama teško izaći iz brakova punih nasilja, što zbog sustava, što zbog toga što one nemaju kamo, nemaju sredstava za daljnji život i ono najvažnije, boje se za vlastitu djecu.

Prilikom razvoda, djeca uglavnom pripadaju ocu, a ako i pripadnu majci, neće za njih dobivati alimentaciju. Jer zašto bi muškarac koji izgubi skrb nad djecom, onda još i plaćao za njih. Tada dolazi do ubojstava zbog časti.

Radi se o fenomenu gdje muškarci imaju za zadaću nadzirati ženski dio obitelji i bilo kakav »prijestup« dovodi do uništenja časti obitelji. A čast se vraća ubojstvom prijestupnice, koje je u većini slučajeva dogovoreno unutar same obitelji…

Je li je promjena u takvim zemljama moguća? Tradicija i religija kao dva velika čimbenika dovela su do takvog položaja žena i sve dok će te dvije komponente biti temelj islama, promjene će se teško sprovoditi.

Međutim, nekih manjih, ali ipak bitnih promjena ima. To je vidljivo iz pomaka u obrazovanju, zapošljavanju, sve većoj borbi za ženska prava itd. Naravno da to nije ni približno dovoljno, ali je u svakom slučaju jedan korak prema naprijed«, zaključuje Ana-Marija Marušić.