Nakon što je terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) na otoku Krku započeo komercijalni rad, već prvog dana ove godine, dolaskom prvog broda s teretom ukapljenog prirodnog plina, isporuke brodovima naprasno su obustavljene zbog naglog povećanja cijene ukapljenog prirodnog plina na azijskom tržištu i preusmjeravanja tereta uglavnom prema Kini, Južnoj Koreji i Japanu.

Sam LNG terminal, odnosno tvrtka LNG Hrvatska, prema riječima direktora Hrvoja Krhena, zbog toga ne bi trebala pretrpjeti veće financijske štete jer sa zakupcima kapaciteta terminala ima ugovor po sistemu »puno za prazno«.

Značajnije gubitke ne bi trebao imati ni Plinacro, državni operater plinskog transportnog sustava, uslijed gubitka transportnih naknada prema krajnjim kupcima, većinom na mađarskom tržištu.

Komercijalni rad terminala od 1. siječnja započeo je točno prema planu, kada je LNG tanker »Tristar Ruby« s teretom od 143 tisuće kubnih metara prirodnog plina za mađarsko tržište pristao u Omišalj.

Premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Tomislav Ćorić najavili su koncem prošlog mjeseca, prigodom svečanog puštanja u rad terminala, kako će najveća dobit od LNG terminala biti pad cijene prirodnog plina na hrvatskom tržištu, no upitno je kako će se i kada te najave ostvariti ako ukapljeni plin na terminal – ne dolazi.

SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER

Planirana dinamika dolaska brodova s prirodnim plinom bila je otprilike jedan brod sličnog kapaciteta svaka dva tjedna, no nakon »Tristar Rubyja« koji je plin dovezao iz SAD-a, niti jedan brod do sad nije doplovio u Omišalj.

Do sad su trebala stići tri, dva za mađarski MVM te jedan s teretom plina za HEP, ali su preusmjereni na azijsko tržište, gdje cijene ukapljenog prirodnog plina u zadnjih mjesec dana, uslijed niskih temperatura i polaganog oporavka od COVID-krize, dramatično rastu pa uvelike nadmašuju cijene u Europi, zbog čega se prodavateljima isplati čak i plaćati penale europskim kupcima, ako je tako predviđeno kupoprodajnim ugovorom, a plin prodati na Dalekom istoku.

I inače su tržišta Japana, Kine i Južne Koreje najpoželjnija za izvoznike LNG-a jer su tamo cijene gotovo uvijek više nego u ostatku svijeta, a sada je to još više došlo do izražaja.

Puno za prazno

U sadašnjoj situaciji, prvi idući brod s ukapljenim prirodnim plinom u Omišlju se, prema Krhenovim riječima, očekuje »tijekom veljače«, mada direktor LNG Hrvatske nije sa sigurnošću mogao potvrditi kojeg datuma, kao ni hoće li i taj brod uistinu stići na hrvatski LNG terminal.

– Dolazak broda je planiran u veljači. Hoće li stići ili ne, ovisi o prodavatelju i kupcu plina. LNG Hrvatska ne bavi se kupoprodajom plina, nego pruža uslugu uplinjavanja i isporuke u plinski opskrbni sustav, kaže Krhen.

LNG Hrvatska zbog nedolaska tri broda i eventualnih novih preusmjeravanja budućih pošiljki prema krčkom terminalu, prema njegovim riječima, ne bi trebao biti na gubitku, budući da sa zakupcima kapaciteta terminala ima takozvani »puno za prazno« ugovor.

– Zakupljeni kapacitet plaća se prema reguliranoj, određenoj tarifi i sukladno ugovoru, bez obzira iskoristi li zakupac taj kapacitet ili ne. Odstupanja od predviđenog plana dolazaka brodova s teretom ukapljenog prirodnog plina neće imati negativan financijski učinak za poslovanje terminala.

U tome i jest smisao regulirane djelatnosti poput LNG terminala, kojemu visinu tarifa određuje Hrvatska energetska regulatorna agencija, jer niti u slučaju povećane potražnje i cijena, a time i opskrbe na hrvatskom i tržištu okolnih zemalja, mi ne bismo smjeli podizati tarife našim zakupcima, kaže Krhen koji smatra kako bi se ritam dolazaka brodova s plinom trebao stabilizirati koncem veljače ili početkom ožujka.

Sličan odgovor, iako neslužbeno, dobili smo i od Plinacroa, od sugovornika koji kaže kako i ta tvrtka ima aranžman »puno za prazno«, odnosno ugovoren zakup i cijene zakupa, bez obzira na to hoće li se kapaciteti iskoristiti ili ne.

Stručnjaci za energetiku s kojima smo razgovarali kažu kako sve ovisi o detaljima ugovora između Plinacroa i trgovaca plinom, a Plinacro bi u svemu mogao i zaraditi na transportu zamjenskih količina plina, mahom iz Rusije, koje stižu plinovodima, naplatom naknada za korištenje interkonekcija između Hrvatske i susjednih zemalja.

Nema štete

Na šteti bi eventualno mogao biti HEP kao kupac kojemu nije isporučen plin, no i iz ove državne tvrtke kažu kako su osigurane zamjenske količine plina i da nema financijske štete jer je zamjenski plin osiguran pod istim financijskim uvjetima.

Inače, HEP je planirao ukupno pet isporuka ukapljenog prirodnog plina preko LNG terminala u Omišlju u ovoj plinskoj godini koja traje do kraja rujna.

Preusmjeravanje već ugovorenih količina LNG-a prema tržištima na kojima su potražnja i cijena najviše nije nikakva novost na tržištu, objašnjava energetski stručnjak Jasminko Umićević.

– To je jedan od rizika LNG-a. Cijev plinovoda uvijek mora biti puna i zato je taj način opskrbe sigurniji i ugovori koji se sklapaju za isporuku plina plinovodom puno su, da tako kažem, čvršći od ugovora za isporuku LNG-a.

Isporučitelji plina i brodari idu tamo gdje su cijene najviše, sada u Kinu, Japan i Koreju gdje je, između ostalog, i vrlo hladna zima, za razliku od Europe, gdje je ovogodišnja zima relativno blaga. Zbog velike volatilnosti cijena LNG-a koju i sada vidimo, na tržištu tog energenta rijetko se zaključuju čvrsti, fiksni ugovori.

Roba se ponaša kao i voda, teče tamo gdje najviše prolazi, odnosno gdje je najveća cijena u određenom trenutku, kaže Umićević, koji ipak smatra da bi i LNG terminal, i Plinacro, i HEP mogli imati manje prihode od planiranih, zbog nedolaska brodova s plinom.

– Sigurno je da terminal ima ugovore za zakup kapaciteta s određenom cijenom, čime pokriva fiksne troškove i ostvaruje određenu zaradu.

No, s većom manipulacijom teretom, dolaze i veće popratne naknade, tako da terminal neće biti na gubitku, ali bi s punim kapacitetom rada ostvario još veće prihode, kaže Umićević koji smatra kako sadašnja situacija ne ugrožava poslovanje terminala, posebno s obzirom na to da on nije izgrađen kreditnim zaduženjem, nego iz sredstava HEP-a, Plinacroa i državnog proračuna, te s više od sto milijuna eura bespovratnih sredstava Europske unije.