Terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju počeo je s radom prije godinu dana. Prvu godinu rada terminala obilježio je stopostotni zakup kapaciteta, ali i preusmjeravanje brodova s plinom na azijska tržišta u prvom kvartalu prošle godine, kao i zategnuti odnosi s lokalnom zajednicom na samom početku rada terminala.

Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska koja upravlja terminalom u Omišlju prvu godinu poslovanja ocjenjuje uspješnom.

– Vjerujem kako smo ispunili sva očekivanja. U prvoj godini poslovanja uspješno je obavljeno 19 operacija prekrcaja plina s brodova, čime je na terminal dostavljeno oko 2,5 milijuna kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina, te smo isporučili oko milijardu i šesto milijuna kubičnih metara prirodnog plina u transportni sustav.

To znači da smo, putem terminala, opskrbljivali oko pedeset posto tržišta u Republici Hrvatskoj.

​Stabilan tempo

Otkud tolika razlika između zakupljenih kapaciteta i ostvarenog prometa, znamo da je zakupljen praktički stopostotni kapacitet terminala, od gotovo 2,6 milijardi kubičnih metara plina, a terminal je u sustav isporučio 1,6 milijardi?

– Ta je razlika prvenstveno posljedica poremećaja na tržištu ukapljenog prirodnog plina u prvom kvartalu 2021. godine, kada su, zbog visokih cijena plina brodovi s ukapljenim plinom preusmjeravani na azijska tržišta.

Zbog toga u veljači uopće nismo isporučivali plin u sustav, ali su se dolasci brodova od ožujka nadalje stabilizirali, tako da imamo stabilan tempo dolazaka brodova s teretom svaka dva tjedna. Uz to, tijekom godine smo imali prekide u radu od ukupno tri tjedna, zbog poslova redovnog godišnjeg održavanja.

LNG Hrvatska ima ugovore po takozvanom sistemu puno za prazno, pri čemu zakupci kapaciteta plaćaju ugovorene kapacitete ponovnog uplinjavanja, bez obzira na to koliko su zakupljenog kapaciteta iskoristili.

Možemo li i ove zime očekivati ponavljanje situacije u kojoj će se brodovi s plinom preusmjeravati na azijska tržišta?

– Ne vjerujem. Trenutno situacija nije kao prošlogodišnja, odnosno plin u Aziji nije višestruko skuplji nego u Europi. S obzirom na takvu situaciju, mislim da trgovcima nije isplativo preusmjeravati brodove u Aziju.

Navodite da je plinom iz terminala bilo pokriveno ukupno pola domaće potrošnje. INA i HEP zakupili su znatno manje kapaciteta od toga, a očekivalo se da će strani zakupci plin s terminala uglavnom transportirati na mađarsko i druga okolna tržišta. Kako je većina plina ipak završila na hrvatskom tržištu?

– U nekim situacijama, ovisno o Plinacrou, zakupci su plin fizički izvozili u Mađarsku. Kad kažemo kako opskrbljujemo polovinu domaćeg tržišta, pritom pretpostavljamo da ono troši oko 2,8 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje, od čega je oko 20 posto iz domaće proizvodnje, deset posto je uvoz iz Mađarske, dio se uvozi iz Slovenije, dio je bio uskladišten – sav ostali plin u prošloj godini dolazio je iz terminala.

Plinom s terminala se prvenstveno opskrbljuje hrvatsko tržište koje je definitivno imalo koristi od gradnje terminala za ukapljeni prirodni plin, za koji vjerujem da će još dugi niz godina biti tranzicijski energent te da će pomagati u nastojanjima Europske unije da se smanji potrošnja fosilnih goriva, poglavito ugljena.

Jesu li se u međuvremenu mijenjali omjeri zakupa pojedinih zakupnika?

– Ne značajno. HEP je djelomično povećao zakup, MET je produžio zakup, ali u principu se omjeri nisu bitno mijenjali. Do 2027. godine nema nikakvih značajnih promjena.

Možete li predvidjeti kakva će situacija biti nakon toga, računate li i dalje na sto posto zakupa kapaciteta?

– Imamo permanentne upite potencijalnih korisnika, ali s obzirom na trenutnu volatilnost tržišta plina teško je očekivati da će netko ove godine zakupljivati neke značajnije kapacitete za 2028. godinu.

Povijesna promjena​

Kakva je trenutno situacija na tržištu ukapljenog prirodnog plina, znamo da su potražnja za plinom, a s njom i cijene na spot tržištu, otišle »nebu pod oblake«. Kako će se to odraziti na vaše poslovanje u ovoj godini? Očekujete li veći broj prekrcaja u ovoj godini, posebno do kraja zime?

– Naše operacije su, bez obzira na to, iste. Bez obzira na to što je teret koji je, primjerice, stigao prije desetak dana, sada vrijedi oko 110 milijuna eura, a ista ta količina tereta u travnju je vrijedila oko 26 milijuna eura.

Cijena plina je izuzetno brzo rasla u zadnjih nekoliko mjeseci, pri čemu je premašivala i vrijednost od 180 eura po megavatsatu, što su povijesno rekordne vrijednosti.

Naši kapaciteti i u ovoj su godini zakupljeni u cijelosti, pri čemu imamo slobodnog prostora za dolazak još jednog ili eventualno dva broda s teretom, ali to ovisi o našim zakupcima, dok nama taj jedan ili eventualno dva broda ne čine značajnu razliku u poslovanju.

Ide li vama i drugim LNG terminalima na ruku situacija s opskrbom plina u Europi gdje ruski Gazprom smanjuje isporuke u odnosu na prethodne godine?

– Mi ne govorimo o kalendarskim, nego o plinskim godinama. Ako gledamo od 1. listopada 2021., do 30. rujna 2022. godine, imamo plan dolazaka, po kojemu očekujemo dolazak dvadeset i četiri broda.

To je otprilike 2,1 milijarda kubičnih metara prirodnog plina. Naša je prednost to što smo povijesno promijenili tokove plina na ovim prostorima.

Do sad je plin u Hrvatsku, ako izuzmemo proizvodnju s domaćih plinskih polja, mogao stići jedino plinovodom iz Mađarske ili Slovenije.

A sada, na 19 brodova, koliko ih je u 2021. uplovilo na terminal, tereti su stizali iz SAD-a, Katara, Nigerije, Belgije, Francuske, Trinidada i Tobaga te iz Egipta.

Dakle imamo mogućnost dobave plina iz zaista velikog broja izvora, što znači da ne bismo trebali imati problema s opskrbom, u slučaju da transport plinovodima zakaže.

U dopuštenim granicama

Početak rada terminala obilježili su prilično loši odnosi s lokalnom zajednicom i vlastima Općine Omišalj, prvenstveno zbog problema s pojačanom bukom. Jesu li problemi s bukom riješeni, je li nakon početne faze rada bilo dodatnih prekoračenja dopuštene razine buke s terminala? Što je s ostalim parametrima zaštite okoliša, zagađenjem mora i njegovim hlađenjem?

– Imali smo određenih pojačanih emisija buke u probnom radu terminala, a imali smo i jednu situaciju kada je pojačana buka dolazila s LNG carriera koji je uplovio na terminal, na što nismo mogli utjecati.

Probleme s bukom brzo smo sanirali, a otkad smo ušli u komercijalni rad, konstantno smo ispod dopuštenih razina buke. Tijekom radova na održavanju posebnu pozornost smo posvetili smanjenju buke, pri čemu smo dodatno prigušili buku iz samog postrojenja.

Što se ostalih parametara tiče, znate da se još u fazi projektiranja odustalo od uporabe klora za čišćenje usisnih cijevi morske vode, već se one čiste mehanički.

Pratimo sve parametre zaštite okoliša, kvalitetu mora i zraka, prošli smo sve nadzore, uključujući i one od strane velikih kompanija čiji brodovi dovoze plin, kod kojih je poštovanje svih propisa i odredbi o zaštiti okoliša uvjet da bi uopće njihovi brodovi dolazili na terminal.

Svi pokazatelji su unutar zadanih granica, uključujući kvalitetu zraka, kao i mora, temperature mora, saliniteta i tako dalje.

Permanentno mjerimo sve pokazatelje uređajima na dvjema bovama na terminalu, a dobiveni podaci se uspoređuju s podacima s treće, referentne bove koja je izvan zone mogućeg utjecaja terminala.

Sve podatke jednom godišnje i objavljujemo, i iz njih je vidljivo da je sve unutar dopuštenih vrijednosti.

U prošloj godini povuklo se i pitanje sigurnosne zaštite terminala, naime, aktivisti Greenpeacea uspjeli su se s mora sasvim približiti brodu i ispisati poruke na oplati broda. Znači li to da se na jednak način brodu bilo kada mogu približiti i neki drugi ljudi, s moguće puno opasnijim namjerama?

– Ne, ne može se bilo tko približiti brodu. Nakon tog događaja dodatno smo pojačali mjere sigurnosti s morske strane. Terminal ima sigurnosni plan i plan postupanja. Zapovjednik i posada odradili su sve što je trebalo u toj konkretnoj situaciji.

Ekipirani i likvidni

Kakva je kadrovska i tehnološka situacija na samom terminalu. Je li u ovih godinu dana bilo značajnijih tehnoloških i tehničkih problema i kako stojite s radnom snagom, koliko je ljudi u ovom trenutku ukupno zaposleno na terminalu?

– Imamo dovoljno kadra, a u ovih godinu dana svi smo jako puno naučili, kako u tehničkom tako i u komercijalnom dijelu poslovanja tako da smo kadrovski više nego dobro pokriveni.

Tvrtka LNG Hrvatska zapošljava ukupno 25 ljudi, a na samom FSRU (plutajuća jedinica za skladištenje i uplinjavanje, op.a.) brodu LNG Croatia u prosjeku imamo dvije posade, od po trideset ljudi, što je još šezdeset zaposlenih.

Tehničkih problema, barem značajnijih, u prošloj godini nije bilo.

Uz stalno zaposlene, uz rad terminala vezan je i velik broj radnih mjesta u drugim tvrtkama, poput Jadranskog pomorskog servisa, čiji remorkeri su angažirani prilikom svakog uplovljavanja i isplovljavanja brodova, javne vatrogasne postrojbe, specijaliziranih tvrtki koje nam pružaju različite usluge, dezinsekcije, odvoza otpada, pomorskih agencija, opskrbe broda i dugog niza ostalih čije je poslovanje vezano uz terminal i brodove koji dovoze prirodni plin.

Kakvi su financijski rezultati terminala nakon prvih godinu dana poslovanja?

– Poslujemo kao regulirani energetski subjekt što znači da nam regulator određuje tarifu kojom pokrivamo troškove poslovanja, a godinu smo zaključili s razumnom dobiti. Tvrtka je likvidna, nema nikakvih kredita ni drugih zaduženja tako da bih financijsku situaciju ocijenio vrlo dobrom.

Europska unija, kako ste već spomenuli, ima vrlo ambiciozne ciljeve smanjenja emisija CO2, što neminovno znači drastično smanjenje korištenja fosilnih goriva kao izvora energije. Je li u tom kontekstu uopće opravdana izgradnja LNG terminala, hoće li nam uopće biti potreban za koju godinu?

– Vjerujem kako će sljedećih tridesetak godina prirodni plin biti tranzicijski energent, i to ne samo u smislu korištenja u energetskim transformacijama, odnosno za grijanje ili proizvodnju električne energije, nego i kao pogonsko gorivo u prometu, cestovnom i pomorskom.

Bunker stanica će proraditi za dvije do tri godine

U pomorskoj industriji gotovo se prestalo govoriti o LNG-u kao alternativnom energentu, s obzirom na to da je EU u svojim planovima za dekarbonizaciju i prirodni plin izbacio s popisa prihvatljivih pogonskih goriva. Kako će se to odraziti na planiranu gradnju bunker stanice u Rijeci za opskrbu brodova i vozila ukapljenim prirodnim plinom?

– U ovom trenutku ne postoji bolja alternativa od LNG-a kao goriva u pomorskom prometu, posebno za veće brodove koji plove na većim udaljenostima. Imamo dosta velik interes tržišta za opskrbu brodova tako da ćemo kroz narednih godinu, dvije, kada krenemo s tim, vidjeti kakav će biti odaziv.

Sama bunker stanica mogla bi proraditi realno, za dvije do tri godine, ne prije toga. U međuvremenu smo ponudili opskrbu s broda na brod, a u veljači ćemo krenuti i s opskrbom s broda na kamione.

Vidjet ćemo kakav će biti odaziv i na temelju toga procijeniti koliki će biti kapacitet bunker stanice. Osim toga, planiramo i opskrbu plovila manjim brodom ili baržom kojom bi ukapljeni plin mogli isporučivati i brodovima kojima iz bilo kojeg razloga nije praktično dolaziti u Omišalj ili Rijeku.