ZAGREB – Hrvatska liječnička komora (HLK) upozorila je jučer na protuzakonito objavljivanje podataka o darivateljima organa, pozivajući na zaštitu identiteta darivatelja i primatelja organa. Povod su dva slučaja u kojima su u javnost iscurili podaci o transplantacijama organa koji su svakako trebali ostati tajnom – jedan je slučaj propucanog Splićanina Branka Mijatovića, a drugi 2,5-godišnje Nikoll, čijim su doniranim organima spašeni drugi životi. Objava takvih podataka može imati neslućene negativne posljedice, upozoravaju u Komori.

Iako je kod svake transplantacije organa riječ o humanoj gesti, informacije o donorima i primateljima organa ne bi se smjele naći u javnom prostoru, jer je to izrijekom zabranjeno Zakonom o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, koji je na snazi od 2012. godine, upozoravaju iz HLK-a. Taj se zakon, ističu, odnosi na sve građane, a ne samo zdravstvene djelatnike ili liječnike.

Pritom nije problem samo objava imena i prezimena, jer to nije jedini način otkrivanja identiteta, već i samih okolnosti događaja koje mogu nedvojbeno otkriti o kojoj osobi je riječ.

Posljedice nezakonitog i neetičnog otkrivanja podataka o darivatelju i primatelju organa mogu biti višestruke: psihičke posljedice kod primatelja organa, psihičke posljedice u obitelji darivatelja organa, stigmatizacija primatelja, kao i uznemiravanje primatelja ili obitelji darivatelja, ističu iz HLK-a.

– Kao doktor mogu pitati pacijenta želi li davati informacije o transplantaciji, ako se on slaže, onda je to u redu. Ali on ne smije govoriti o svom donoru, niti bi o njemu trebao išta znati. Liječnici pak o tome uopće ne bi smjeli govoriti, osim ako pacijent to od njih izričito traži. Ako obitelj donora želi promovirati donorstvo, može jednog dana o tome govoriti, i to se nekad radi, ali ne u ovakvim okolnostima, da bude vrlo jasno tko je kome dao organ. Ne možete zamisliti kakve sve mogu biti posljedice objave takvih informacija, upozorava prof. dr. Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLK-a.

Osim psiholoških posljedica za primatelja, kao i za donorovu obitelj, može doći i do niza problematičnih situacija, pa nisu nepoznate čak ni ucjene.

– Ako roditelji preminulog djeteta dozvole da se objavi vijest o doniranju organa, jer oni to žele, to je u redu. Ali je to nedopustivo ako se radi o kriminalnom miljeu, ako su roditelji u zatvoru ili da se govori da su organi otišli u Mađarsku. Te stvari ni liječnik ne smije govoriti, upozorava Zibar.
Liječnike, osim Zakona o presađivanju ljudskih organa, obvezuje Zakon o liječništvu i Kodeks medicinske etike i deontologije, prema kojem su dužni čuvati liječničku tajnu.