Hrvatska je po debljini stanovništva u samom europskom vrhu. Neslavna vodeća mjesta zauzimamo i na ljestvicama smrtnosti od niza bolesti koje su posljedica debljine, a to su dijabetes, kardiovaskularne i zloćudne bolesti koje su najčešći uzrok smrti hrvatskih građana. Procjene govore da naš zdravstveni sustav posljedice debljine stoje više milijardi eura. Samo na liječenje dijabetesa godišnje trošimo 650 milijuna eura, na lijekove za liječenje raka oko pola milijarde eura, a na lijekove za kardiovaskularni sustav 150 milijuna eura, što znači da, ne računajući druge oblike liječenja, samo na lijekove za bolesti koje prate debljinu, ne računajući ostale oblike liječenja – operacije, radiološko liječenje, rehabilitaciju – godišnje trošimo 1,3 milijarde eura. Hrvatsku zapravo najviše košta što debljinu ne dijagnosticiramo, jer to znači da je ne počinjemo pravodobno liječiti, što je ključno za suzbijanje komplikacija bolesti.

Čak 200 komplikacija

– Debljina se danas dijagnosticira kod samo dva posto osoba koje od nje boluju. Ne prepoznajemo je i ne liječimo na vrijeme. A debljina ima više od 200 komplikacija. Najčešće je to dijabetes, kardiovaskularne bolesti, neki karcinomi i još niz mehaničkih i metaboličkih poremećaja. A to sve košta zdravstveni sustav, pacijente i njihove obitelji, a u konačnici i društvo, upozorava dr.med. Vedran Boljat, predsjednik uprave Novo Nordiska. Po vrlo konzervativnim procjenama, tvrdi, ako 10 godina ne poduzmemo ništa u liječenju debljine, hrvatski zdravstveni sustav to će stajati više od 1,5 milijarde eura.

– Za dijabetes smo također računali trošak i on se u odnosu na 2009. godinu, kad smo to zadnji puta računali, udvostručio. A još 2009. smo znali da 20 posto proračuna zdravstva ide na liječenje dijabetesa i njegovih komplikacija. Kod dijabetesa tipa 2, 80 posto troškova čini trošak liječenja komplikacija dijabetesa, od čega je više od 60 posto trošak liječenja kardiovaskularne bolesti, ističe.

Nužna dijagnoza

Hrvatska danas ima najnoviju i najmoderniju terapiju za liječenje dijabetesa tipa 2, ali ona bi pacijentima morala biti dostupna u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i to na vrijeme, na samom početku bolesti. Ako hitno ne promijenimo i ne usmjerimo ovlasti i motivaciju opće medicine, kako za propisivanje lijekova, tako i za dijagnosticiranje debljine, uskoro zdravstveni sustav to neće moći izdržati, upozorava Boljat.

Visoka stopa bolovanja zbog komplikacija debljine i dijabetesa trošak je za zdravstveni sustav i poslodavce čiji razmjeri nisu točno procijenjeni. Govori se o tome da bi samo liječenje dijabetesa do 2030. godine moglo iznositi 2,2 posto globalnog BDP-a.

– Kad 100.000 ljudi smanji tjelesnu težinu za 15 posto, već tada štedimo najmanje 35 milijuna eura. I to je jako podcijenjena ušteda jer se to odnosi na samo 10 komplikacija debljine, a ima ih daleko više. Zamislite samo koliko bi medicinskih sestara i liječnika mogli zadržati u Hrvatskoj za taj novac, ili investirati ga u prevenciju kardiovaskularnih bolesti, poručuje.

Liječenje nije preporuka »jedi manje, kreći se više«

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je debljinu kao kompleksnu multifaktorijalnu bolest. Tradicionalni stav je bio da prekomjerno jedenje dovodi do debljine, a moderan da debljina uzrokuje da ljudi prekomjerno jedu.

– Alarm je već u crvenom, sada je trenutak za aktivno dijagnosticiranje i liječenje debljine. Jasne smjernice liječenja postoje. Liječnička preporuka za liječenje bolesti ne može biti – jedi manje, kreći se više. Osim toga, silno važan je problem debljine kod djece i tinejdžera, jer debljina postaje transgeneracijski problem. Jednostavnim rječnikom: djeca rođena od pretilih majki predisponirana su jesti više i kretati se manje, govore nove studije, ističe Boljat koji se zalaže za uvođenje hitne obveze dijagnosticiranja debljine u općoj medicini. Smjernice za liječenje debljine slične su kao kod dijabetesa – treba osnažiti primarnu medicinu jer ako se debljina ne dijagnosticira, nikakvih pomaka neće biti.