Europska središnja banka ostavila je prošli tjedan svoje tri ključne stope netaknutima i tako pokazala da kamate baš i ne misli prepustiti slobodnom padu, odnosno da pad, koji je započeo prošli mjesec, i dalje koče strahovi od inflatornih pritisaka.

Oni su se znatno smanjili, ali u očima ECB-a i dalje predstavljaju opasnost. Nakon, naime, pune dvije godine, upravno vijeće ECB-a je na svojoj pretprošloj sjednici u lipnju konačno počelo snižavati ključne kamatne stope tako da su one, s ranijih rekordnih razina, tada pale na 3,75, 4,25 i 4,50 posto. To je označilo početak labavljenja monetarne politike, odnosno početak pada kamatnih stopa i za kredite krajnjim potrošačima, građanima i tvrtkama.

Nije se ni očekivalo da će ECB sad baš iz sjednice u sjednicu konstantno rezati kamate nekom velikom brzinom, baš zato što inflacija još nije na ciljanoj razini od 2 posto.

Tamo bi se trebala usidriti, prema prognozama upravnog vijeća, tek u drugoj polovini iduće godine. Ipak, postojala je nada da će se već na idućoj, dakle sjednici u srpnju – a to je ova koja je održana prošli tjedan – dati ipak neki jači signal o budućem snižavanju.

No, Christine Lagarde objavila je da zasad kamate ostaju iste, bez da je dala ikakvo jamstvo hoće li se i kada nastaviti snižavati.

Bavila se većinom inflacijom koja je pala na 2,5 posto, no to je nedovoljno da bi se proglasila pobjeda.

Gospodarski oporavak, istina, ne ide dinamikom kojom bi se priželjkivalo, eurozona nikako da krene uzlazno, što bi bio argument da sreže kamate i puno više, no i dalje postoje rizici za rast inflacije, i zbog geostrateških razloga, na strani ponude, ali i zbog mogućeg novog vala rasta plaća koji bi ponovo izvršio cjenovni pritisak na potražnju. U takvim okolnostima – mudrije je pričekati jesen.

Hrvati – optimisti

Na razini cijele eurozone rast BDP-a puno je prigušeniji nego u najmlađoj članici – Hrvatskoj, gdje, bez obzira na povišene kamate (iako niže nego u dijelu članica), krediti »idu kao alva«, posebno gotovinski koji podižu potrošnju kojom se, preko poreza na potrošnju, puni fiskalna blagajna, a sve skupa onda diže BDP.

Potrošački optimizam u Hrvatskoj pogonjen je naravno i rastom plaća, pogotovo u javnom sektoru, no čini se da se sada počinje kočiti: ministar financija poziva na uštede, a termin proračunska rupa opet se sve češće čuje u javnom prostoru.

Hrvatski građani troše i zbog iluzije bogatstva koju im stvara rast cijena nekretnina kojih su u većini vlasnici.

Čak su u više navrata kreditirali i državu, kroz narodne obveznice i trezorce. Državi će to, vidi se, dobro doći, no ljudi pomalo gube entuzijazam…

Dakle, onaj rast potrošnje koji je u Hrvatskoj već »protutnjao«, u Europi tek priželjkuju da se desi i da im malo oporavi usporeni rast i stagnaciju koja Stari kontinent muči već dvije godine.

Cijene usluga povećane su pak na razini cijele eurozone i, unatoč dakle prigušenom rastu, ECB se odlučio oprezno snižavati kamate, tj. pričekati što će se dalje događati i onda odlučiti ovisno o podacima (data dependency policy). (Naravno, kad ključne kamate padaju to potiče rast gospodarstva jer snižava cijene kredita, ali potiče i inflaciju, pa središnja banka »važe«.)

To što dakle ECB nije i u drugom navratu snizio ključne stope, znači da kamate na kredite neće zasad dalje padati, odnosno neće padati jačom dinamikom. Za hrvatske građane koji otplaćuju stambene kredite to ne znači ništa posebno jer ih većina svoje kredite vraća uz fiksne stope. Za pak snažnu kreditnu ekspanziju potrošačkih nenamjenskih gotovinskih kredita i bolje je da im se ne daje dodatni vjetar u leđa. Tu HNB već gleda kako da to prikoči, međutim sada svaka politika treba biti ujednačena s ostatkom eurozone pa su mu ruke, kako da to ljepše kažemo – vezane.

No, tvrtke su te koje su jedva dočekale lipanjski pad ključnih stopa jer se on prenosi na euribor, promjenjivu stopu koja je u bazi dijela njihovih kredita. One su osjetile malo olakšanje, odnosno mogući poticaj ulaganju, da dakle i krediti tvrtkama, a ne samo građanima, nešto brže porastu. No, najnoviji potez ECB-a signal je da daljnje relaksacije zasad nema, iako zapravo tržišta očekuju da će do idućeg reza ključnih kamatnjaka ipak doći već u rujnu, pa onda bar još jednom do kraja godine.

Preko Atlantika

Očekuje se, naime, da bi u ovoj godini ključna stopa mogla pasti oko 1 postotni bod. No, to su sve očekivanja, koja Lagarde nije niti jednom gestom potvrdila ni opovrgnula. Gleda se i što se zbiva preko Atlantika, a tamo Fed u rezove ključnih stopa još nije ni krenuo. ECB je krenuo ranije, pa zakočio i sada možda čak i »uhvate korak«.

To bi bilo dobro s aspekta stabilnosti tečaja jer je ranijim padom kamata u eurozoni izazvan pritisak na slabljenje eura, dok je sada i dolar pod pritiskom, i zbog političkih događaja, i zbog ponovnog usporavanja rasta, pa se očekuje da će Fed ipak krenuti u kamatne rezove prije no je dao naslutiti. Što se tiče Hrvatske, kao što smo već spomenuli, snažna potrošnja gura BDP prema gore, no s obzirom da se očekuje fiskalna konsolidacija, prostor za rast potrošnje mogao bi se sve više sužavati, a do izražaja će sve više dolaziti snaga i otpornost gospodarstva da se nametne u globalnoj utrci.

Eurozona stagnira pa će proizvode na tom nama najvažnijem tržištu i dalje biti teško prodati, ali u jeku je turistička sezona koja bi opet trebala uljepšati izvedbu u trećem kvartalu te domaću ekonomiju dići iznad rasta od 3 posto.