SNIMIO: VEDRAN KARUZA
Velikom broju marina bliži se istek koncesijskog razdoblja koje je započelo 1999. na rok od 30 godina. Poučeni iskustvima, obično razni špekulantski fondovi i sličan kapital »baca oko« na dobro uhodani business i za malo novaca preuzima višegodišnji trud i rad naših tvrtki, ističe Sean Lisjak, predsjednik Grupacije marina pri HGK-u
povezane vijesti
Luke nautičkog turizma u Hrvatskoj već su lani prihodima premašile rekordnu 2019., a ove godine taj se trend samo nastavlja te bi hrvatski nautički sektor, ako se što izvanredno ne dogodi, trebao na kraju sezone podvući crtu pod jednu jako dobru nautičku godinu. Naime, u marinama je lani ostvareno 946 milijuna kuna prihoda bez PDV-a, a što je 16,5 posto više u odnosu na 2020. te 3 posto više u odnosu na 2019., dok je u čarteru lani ostvareno 3,1 milijuna noćenja i 450 tisuća dolazaka, što je u odnosu na pretpandemijsku 2019. približno 90 posto ostvarenog rezultata. A poznato je da je čarter u 2020. bio desetkovan pandemijom.
– S obzirom na dosta turbulentne dvije pandemijske godine, nautika je poslovala jako dobro. Lani smo imali i blagi porast plovila na stalnom vezu od nekih 3,6 posto u odnosu na 2020. Tako da se dokazalo da je nautika u tim teškim okolnostima bila doista otporna. Isti trend se nastavlja i sada, najave su za ovu sezonu bile dobre i sezona je počela jako dobro. Možemo reći da je ove godine nautička sezona počela već oko Uskrsa kada su poslovanje počele čarter kompanije, kazao je Sean Lisjak, predsjednik Grupacije marina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) te zamjenik predsjednika Udruženja nautičkog turizma HGK.
Snimio: Mateo Levak
Čarter i marine su pune, trenutačno se jedino osjeti tek neznatan pad potražnje za motornim plovilima uslijed rasta cijena goriva. S povratkom avioprometa ove su se godine vratile i južne jadranske nautičke destinacije. Kao i proteklih godina u strukturi emitivnih tržišta i nadalje većina nautičara dolazi s četiri najvažnija tržišta, a to su Austrija, Njemačka, Slovenija i Italija što se tiče individualnih vlasnika plovila.
Dva pitanja
– A što se tiče čartera, lani se probudilo poljsko tržište s kojeg smo imali velik rast i taj se trend nastavlja i ove godine. S time da imamo i rast dolazaka nautičara i iz Češke te Slovačke. Imamo i nešto gostiju i s drugih tržišta poput Velike Britanije, SAD-a i ostalih, ali u malim brojkama, ukazao je Lisjak.
No, iako je nautika doista jedan od najstabilnijih djelova hrvatske turističke ponude, doduše klasifikacija djelatnosti je ne svrstava pod turistički sektor, poslovanje marina i čartera opterećuju dva velika pitanja, a to je istek koncesija kao i manjak kadrova. Naime, pitanje koncesija trebao bi urediti novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji se donosi u reformskom paketu vezanom za Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO), i koji bi ujesen trebao u zakonsku proceduru. Otvorenih pitanja je puno, a postojeći koncesionari, dakle marine, ukazuju kako će najlošije biti ono zakonsko rješenje koje država predlaže, a to je da temelj za izbor budućeg koncesionara, sukladno Zakonu o tržišnom natjecanju, bude primarno samo cijena koncesije. Isto tako, u resornom udruženju, nažalost, ne vide puno prostora za korištenje sredstava iz NPOO-a, inače teškog oko 1,2 milijarde kuna, upravo stoga što ne spadaju u turizam, ali i zbog neriješenog zakonskog okvira oko pomorskog dobra.
Fuzijom nastalo Udruženje nautičkog turizma
Izmjenama zakona o HGK-u došlo je u lipnju do spajanja Udruženja marina i Udruženja čartera u jedno gransko udruženje – Udruženje nautičkog turizma HGK. Za predsjednika Udruženja je izabran Paško Klisović iz tvrtke Nautički centar Pina i Mare (NCP charter), inače, predsjednik dosadašnjeg Udruženja čartera, a za zamjenika Sean Lisjak, predsjednik dosadašnjeg Udruženja marina. Udruženje marina i Udruženje čartera ustvari su sada postali Grupacija marina i Grupacija čartera te djeluju praktički isto kao prije, samo sada imaju i krovno udruženje. Na njegovu čelu Klisović i Lisjak će funkcionirati po principu rotacijskog mandata te se zamijeniti za funkcije nakon dvije godine kako bi obje djelatnosti, marine i čarter, imale podjednako zastupljene interese u udruženju. – Radit ću i dalje na jačanju uloge nautičkog turizma kao perjanice hrvatskog turizma u što mora biti snažno usmjerena i službena politika i legislativa oba resorna ministarstva, Ministarstva turizma i sporta i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Jedan od glavnih prioriteta u mom mandatu svakako će biti povlačenje što više dostupnih sredstava kroz NPOO i rad na Strategiji razvoja turizma Hrvatske do 2030. kako bi stvorili pretpostavke za ekološku, ekonomsku i socijalnu održivost nautičkog turizma, najavio je Klisović. |
– Uključeni smo u radnu skupinu na izradi Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te su naši prijedlozi usmjereni k tome da se omogući postojećim koncesionarima da po isteku svojih koncesija ne moraju svi izlaziti na javni natječaj te da ne bude cijena koncesije odlučujući faktor. Želimo da se valoriziraju i sva ulaganja u infrastrukturu marina, što amortizirana, što neamortizirana, ulaganja u kadrove, »goodwill« koji je stvoren kroz sve te godine… Naime, velikom broju hrvatskih marina bliži se istek koncesijskog razdoblja koje je započelo 1999. na rok od 30 godina. Trenutačna zakonska rješenja i različita tumačenja Direktiva EU-a oko kriterija za izlaske na javne natječaje za koncesije od strane naših ministarstava, dakle, Ministarstva mora i Ministarstva financija, mogu dovesti do toga da po isteku tih koncesijskih ugovora, koncesionari izgube mogućnost sklapanja novih ugovora samo radi »malo« veće cijene koncesijske naknade, koju može ponuditi potencijalni novi natjecatelj. Poučeni iskustvima, obično razni špekulantski fondovi i sličan kapital »baca oko« na dobro uhodani business i za malo novaca preuzima višegodišnji trud i rad naših tvrtki, pojasnio je Lisjak navodeći i kako se u cijeloj priči ne postavlja ni pitanje zaposlenika. Kroz prijedloge resornog udruženja stoga se pokušava zaštititi dosadašnji trud i educiranje vlastitih kadrova, kao i poslovanje marina. To dodatno potkrepljuju i činjenicom da je talijanski parlament donio izmjene svog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja u koji je upravo integrirao iste odredbe koje predlaže i hrvatski nautički sektor. A Italija je, kao članica EU-a također jedna od nautičkih velesila. Tim više, takva zakonska rješenja podupire i Međunarodna asocijacija marina ICOMI koja je objavila takozvani Policy paper na tu temu.
Osam točaka
Navodeći što se konkretno predlaže ugraditi u novi Zakon o pomorskom dobru, Lisjak je kazao kako je nadležnim Ministarstvima predloženo osam točaka. Prijedlog Zakona o pomorskom dobru nigdje ne predviđa nikakvo obeštećenje postojećih koncesionara, što u nautičkom sektoru smatraju nepravilnim s obzirom na to da će novi koncesionar steći vrlo velike koristi od prethodnog koncesionara. Kad koncesionar marine vraća davatelju koncesije koncesiju, on budućem koncesionaru predaje kompletno svoje poslovanje, sve prihode, sve ugovore o vezu, pa faktički čak i svoje zaposlenike. Samim time se predlaže, uz ostalo, da novi koncesionar ima obeštetiti prethodnog koncesionara. Tako bi prema predloženom rješenju postojeći koncesionar, primjerice, imao pravo najkasnije 12 mjeseci prije isteka roka ugovora o koncesiji podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o naknadi za sva neamortizirana ulaganja, za očekivanu redovnu dobit u razdoblju od tri godine te procijenjenu vrijednost »goodwill« imovine koncesionara iz njegovog postojećeg ugovora.
Photo: Srecko Niketic/PIXSELL
– Talijani su to napravili i nema razloga da mi ne možemo, ukazao je predsjednik Grupacije marina HGK.
Isto tako, otvorena pitanja oko koncesija, ustvari su i kočničar ulaganja u marine što na duge staze sigurno ne ide u korist domaćoj nautičkoj ponudi.
Izgleda da bi tako novi Zakon o pomorskom dobru neizravno mogao otvoriti vrata »privatizaciji« marina. Laički gledano, najveći lanac marina na Mediteranu, a time i na Jadranu je onaj ACI-ja. Dakle, kompanije u većinskom državnom vlasništvu. Poznato je da je proteklih godina u javnosti bilo govora kako strani kapital, konkretnije turski, želi većinski paket, no država se nije htjela odreći ovog bisera. Teoretski dakle, ukoliko ACI-jeve marine na natječajima budu preuzimale privatne firme, marine će de facto i dalje raditi, ali više ne pod »kapom« državnog ACI-ja, već nekog, za očekivati, stranog kapitala.
Korekcije cijena tek za 2023.
Proteklog tjedna na sastanku s resornom ministricom, hotelijeri su ukazali na enorman rast troškova, prije svega cijene električne energije. Pitali smo stoga, kako se s aktualnom inflacijom i poskupljenjima nose same marine te je li bilo povećanja cijena. – To se reflektira i na nas, ali nekakve korekcije cijena nije bilo. Praktički mi s cijenama izlazimo već krajem ove godine za iduću i onda je teško, uslijed poremećaja kao što je rat u Ukrajini, usred nautičke godine mijenjati cijene. Ali ako se ovakav opći rast cijena i dalje nastavi morat će se dogoditi korekcije cijena za nautičku 2023., kazao je Sean Lisjak. |
Ni nautički sektor ove godine nije zaobišao gorući problem u domaćem, ali i europskom turizmu, a to je manjak kadra. Točnije nedostatak sezonskih radnika što se posebno vidi u čarteru koji je specifičan jer je kod smjena gostiju na plovilima, a koje su u pravilu petkom, odjednom potreban velik broj ljudi koji će pripremiti plovila za nove nautičare. Stoga su u nautičkom sektoru predložili implementaciju rješenja kao što su markice za povremeno zapošljavanje u turizmu, ali i druge modele olakšavanja zapošljavanja.
– Riječ je o modelu koji je prisutan u poljoprovredi i putem kojeg se uzimaju radnici za povremene poslove. Radnik u FINA-u podiže tu markicu koju predaje poslodavcu i na taj način nema rada na crno, već su pokrivena sva potrebna davanja. I to je nešto što bi i nama, pogotovo čarteru, puno pomoglo, kazao je Lisjak.
