Od 1998. godine, kada je u KB-u Merkur obavljena prva transplantacija jetre pa do danas, transplantacijski program u ovoj kliničkoj bolnici, vodećoj u Hrvatskoj, vinuo se u neslućene visine. Danas se u KB-u Merkur obavi više od 90 posto transplantacija jetre u Hrvatskoj, a to je jedina ustanova u kojoj se istovremeno rade transplantacije više organa – bubrega i gušterače ili bubrega i jetre te drugih organa. Transplantacijski tim KB-a Merkur umnogome je zaslužan za visoko mjesto koje Hrvatska ima u transplantacijama organa na svjetskoj sceni, gdje se već godinama nalazimo u samome vrhu.

Punom parom

U ovoj je zagrebačkoj bolnici, koja se punom parom obnavlja od oštećenja u potresu, proteklog tjedna obilježena 25-godišnjica prve transplantacije jetre i odano priznanje svima koji sudjeluju u tom vrijednom i vrlo zahtjevnom poduhvatu spašavanja ljudskih života. Lani je tu uspješno izvedeno višestruko presađivanje organa, pa su tako u šestosatnoj operaciji mladom pacijentu sa zatajenjem jetre presađeni jetra, gušterača i tanko crijevo. Ostvarenje velikog broja transplantacija, uz izvrsne pokazatelje ishoda liječenja, rezultat su stručnosti i iznimno velikog entuzijazma i zalaganja svakog djelatnika bolnice uključenog u transplantacijski program. U respektabilnom transplantacijskom timu je danas 12 kirurga, sedam urologa, osam anesteziologa, 10 gastroenterologa, 10 nefrologa, a tu su i specijalisti patologije, citologije, transfuzije, anesteziološki tehničari, vozači… Svi su oni neizostavan dio lanca koji mora savršeno funkcionirati da bi doveo do uspješne transplantacije organa.

Zahvaljujući dobroj organizaciji, stručnosti, ali i spremnosti hrvatskih građana na doniranje organa, mnogi su naši sugrađani dobili priliku za novi život, a na Merkuru su ponosni i na bebe rođene zahvaljujući uspješnim transplantacijama. Nakon presađivanja jetre rođeno je 17 beba, a njih osam rodile su majke s presađenim bubregom.

– Ponosna sam i zahvalna što mogu stajati danas ovdje, pred vama, kroz suze je na svečanosti u KB-u Merkur izgovorila Vedrana Turković, mlada majka koja je prije pet godina prošla transplantaciju jetre, a nakon toga rodila zdravo dijete. Kaže kako je željela život bez bolova, a to je i dobila zahvaljujući velikodušnosti donora. Transplantacije jetre prvo su se radile s kadavera, a onda i sa živih darivatelja, pa su u KB-u Merkur tako imali slučaj da je majka kćeri dala režanj jetre, teta nećakinji, sestra bratu, a prošlo ljeto imali su slučaj mladog bračnog para gdje je suprug bolesnoj supruzi donirao desni režanj jetre.

U KB-u Merkur dosad su presađene 1.772 jetre, 903 bubrega i 150 gušterača, a u bolnici su ponosni na činjenicu da je preživljavanje njihovih pacijenata među najboljima u svijetu. Tako više od 92 posto transplantiranih preživi dulje od godinu dana, a petogodišnje preživljenje prelazi 70 posto.

Abdominalni kirurg Branislav Kocman, jedan od osnivača transplantacijskog programa, ističe kako je u svojim počecima transplantacijski program počivao na entuzijazmu pojedinaca, kako nisu imali ni uvjete, niti financijska sredstva za tako kompleksne procedure, ali su imali ideju i volju da je realiziraju. Bilo je, kaže, teško dok su se snalazili kako su znali na zastarjeloj opremi, a sami su iz svog džepa plaćali dva para svinja na kojima su radili prve transplantacije jetre. Program su uspjeli razviti, a nakon 500.-te transplantacije prestali su ih, kaže, brojati. Bilo je, sjeća se, različitih situacija u kojima bi se našli kad je trebalo prenijeti organ za presađivanje. »Jednom smo išli avionom, a kad smo se trebali vratiti, došlo je nevrijeme nad Velebitom. Pa onda neki saniteti koji nisu imali ni grijanje, a nad Velebitom snježna mećava… Putovanje do Zagreba trajalo je i do šest sati«, prisjeća se Kocman.

Rad i učenje

Transplantacijski je program, ističe, počeo 1971. godine, prvom transplantacijom bubrega u Rijeci, što je u ono doba bio događaj koji je bio »al pari« transplantaciji srca u pogledu važnosti za daljnji razvoj programa. Dvije godine kasnije transplantacija bubrega obavljena je u KBC-u Zagreb, 1988. uslijedila je prva transplantacija srca, a 1990. i prva transplantacija jetre u KBC-u Zagreb. Godine 1993. u KBC-u Rijeka provedena je simultana transplantacija gušterače i bubrega, ali je nakon nekoliko godina taj program zaustavljen.

– Uslijedilo je ratno vrijeme i poraće u kojem je naš rad iznjedrio dobre kirurge i izdigao medicinu. Pojavila se grupa liječnika koja je imala ideju da se u ovoj bolnici nešto novo napravi. Kao abdominalni kirurzi, htjeli smo prvenstveno uključiti onaj dio koji je u Hrvatskoj u tom času bio na nižim razinama, kirurgiju i transplantaciju jetre. Rezultat naših nastojanja bila je prva transplantacija jetre 1998. godine, tri godine kasnije, 2001., napravljena je prva dječja transplantacija jetre u KBC-u Zagreb, 2002. uslijedila je prva transplantacija pluća u KB-u Jordanovac, a 2003. smo imali prvu simultanu transplantaciju gušterače i bubrega ovdje u Merkuru, zajedno s kolegama s Rebra, prisjeća se Kocman.

Vrhunski abdominalni kirurzi KB-a Merkur educirali su se na klinikama u Parizu i Berlinu, a zahvaljujući stalnom radu i učenju uspjeli su sami odraditi ne samo presađivanje pojedinih organa, već i niz drugih kombinacija transplantacije jetre i drugih organa. Bilo je iznimno važno pronaći donore za sve vrste transplantacija.

– Transplantacija jetre sa živog donora na odraslu osobu vrlo je kompleksna operacija koja traje cijeli dan. Prvi put smo je napravili 2005. godine, kada je napravljena i multivisceralna transplantacija jetre i cijele gušterače. Svaki od tih zahvata jednako je važan, kaže Kocman te dodaje kako je donorstvo u pozadini njihove uspješne priče, jer bez donora nema prave transplantacije. Neke se transplantacije pak ne mogu napraviti bez živih donora pa su i oni jednako važni. »Nikad se ne možemo dovoljno zahvaliti pacijentima koji su donirali svoje organe, kao ni njihovim familijama, koje su pristale da se organi doniraju«, poručuje.

Ranih 90-ih godina razina doniranja bila je relativno niska, raspoloživi organi za presađivanje nisu bili dostupni, niti je postojao organizirani sustav, uređene liste čekanja ili kriteriji raspoređivanja organa. Tek nakon prvih uspješnih transplantacija u suradnji s malim donorskim bolnicama gdje su bili ljudi koji su htjeli napraviti pomake, pokrenut je transplantacijski i donorski program. Za nekoliko godina Hrvatska je došla do brojke od 13 donora na milijun stanovnika i postala zanimljiva za međunarodno udruživanje.

– Eurotransplant se zainteresirao za višak organa koji se kod nas pojavio – uglavnom srca i pluća, neki drugi organi su rjeđe bili od njihovog interesa, a bubrege i jetra smo praktički sve transplantirali u našim bolnicama, veli Kocman. Ulaskom u Eurotransplant 2007. godine, Hrvatska je postigla jak skok i izjednačila se u donorstvu sa Španjolskom, koja je bila na prvome mjestu.

– Postali smo ubrzo zvijezde Eurotransplanta, i po broju transplantacija i po broju doniranih organa. Danas smo među najjačima, uz bok s Njemačkom, Belgijom, Nizozemskom, Austrijom, a naša organizacija je primjer kako razvijati transplantacijski program, ističe.

Od pokusa sa svinjama do potpore zdravstvene administracije

U počecima transplantacija država nije pokazivala interes za taj dio medicine. »Bila je besparica, morali smo improvizirati sa starom opremom, a onda smo išli na pokuse sa životinjama u transplantaciji jetre. Imali smo dva para svinja koje smo iz svog džepa plaćali svojih 10 do 12 kuna«, prisjeća se abdominalni kirurg Branislav Kocman. Danas ova medicinska grana ima punu potporu zdravstvene administracije, a financiranje troška transplantacija nije upitno. Samo u KB-u Merkur tako je, u pandemijskoj 2022. godini, zabilježeno 117 transplantacija organa, u 2021. njih 144, a od početka 2023. godine pacijentima su presađena 123 organa.