Lijep, topao sunčani dan, idealni okvir za svečanost organiziranu na riječkim Pećinama. Dinamični, propulzivni grad trebao je nove smještajne jedinice, trebao je novi hotel. Dobio ga je na savršenoj poziciji – luksuzni hotel Jadran nalazio se na samoj morskoj obali, brojne barke i brodice u akvatoriju sred njega imale su jedinstvenu sliku: skladni, modernistički objekt koji kao da je izrastao iz mora. Dvorište mu je doslovno bilo plaža. Nažalost, koliko god da je u Rijeci bilo svečano, taj 28. lipnja 1914. godine bit će dan zapamćen po velikom zlu, jednom od najgorih u povijesti. U Sarajevu je u terorističkom napadu ubijen prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, počeo je Prvi svjetski rat.

Stil redizajna

Koliko god da mu početak nije bio ni najmanje obećavajuć, pokazalo se da su taj dan i datum za hotel Jadran bili itekako dobri. Preživio je ne jedan nego dva svjetska rata, preživio je dvaput poprilično dramatične promjene društvenog uređenja, da bi tik uoči svog 110. rođendana napravio jedan od svojih najvažnijih iskoraka – postao je dijelom Tribute Portfolia, jednog od ogranaka hotelskog lanca Marriott, prema temeljitim i stručnim analizama jednog od najluksuznijih na svijetu. Kako je tada, prigodom potpisivanja ugovora sa Silvijom Lovretom, potpredsjednicom razvoja za Središnju i Jugoistočnu Europu Marriott International, istaknuo Kristian Šustar, glavni izvršni direktor i član Uprave Jadran Hotela Rijeka, preuređenje tog hotela, čime će ući u Tribute Portfolio, bit će gotovo do Božića. Cjelokupni proces preuređenja potpisuje ugledni riječki arhitekt Saša Randić, dok je delikatni redizajn interijera povjeren amsterdamskom studiju Saar Zafrir Design koji je svoje prve poslove s uređenjem hotela imao prije nešto više od deset godina u Tel Avivu.

Posao mu se kasnije širi na Njemačku, u Berlin koji je sredinom prošlog desetljeća bio metropolom privlačnom za investicije u najrazličitije sadržaje, te širom Europe što donosi i brojne značajne nagrade. Zafrir se povezuje i s Brown hotelima koji su vlasnici riječke Jadran grupacije što ga u konačnici dovodi i u Rijeku. Priča je pomalo nestvarna jer Zafrirove kvalifikacije, stil rada i uspješnost su u velikoj mjeri nepovezive s riječkim gospodarskim i demografskim tokovima, ili s onim što volimo definirati – mentalitetom. Zafrir naime radi na lokacijama i u gradovima koji se samouvjereno uspinju na ljestvici najprivlačnijih odredišta Europe. I Jadran će za nekoliko mjeseci postati hotelom o kojem će se itekako, pa i zbog stila njegovog redizajna itekako pričati na najznačajnijim adresama, na važnim turističkim forumima. K tome, upravo najavljena investicija otvorila je vrata Marriotta što je također poprilično provokativna činjenica. Tim više što ulazak u taj hotelski lanac znači i dostupnost informacije o Jadranu kod 200 milijuna ljudi koliko ih se informira putem komunikacijskih sustava svih Marriottovih brendova.

No, kako se čini, što je uostalom istaknuo i gradonačelnik Rijeke Marko Filipović, koji je svojim dolaskom na potpisivanje ugovora između Brown Jadran Hotela i Marriotta još jednom istaknuo odlučnost u iskoraku Rijeke prema najvišim oblicima urbanog turizma, tradicionalni riječki skepticizam i nemala zatvorenost prema promjenama polako se ipak počinju mijenjati. K tome, jer važno je za priču, dodajmo da je ne tako davno, 1. srpnja 2021. godine otvoren i hotel Hilton Costabella, tako da se donedavno po hotelskom smještaju neprepoznatljiva Rijeka, u jednom je periodu bliske prošlosti bila zatvorena čak i Bonavija, sada nalazi u dva jako popularna i globalno raširena hotelska lanca.

Moderna zdanja

Ono što slijedi, a jasno je komunicirano od strane menadžmenta Jadran Hotela, preuređenje je preostalih njihovih riječkih hotela. Prije svega Bonavije koja pak ove godine slavi 140. rođendan, no neće se predugo odgađati ni pretvaranje hotela Continental i Neboder u moderna zdanja. Dakako, za razliku od Jadrana i Bonavije koji su preuzeti u jako dobrom stanju, uostalom to i jest razlog da će se Jadran u svega nešto više od pola godine urediti u tolikoj mjeri da može biti dio Marriott sustava, s Neboderom i posebno s Continentalom to baš i neće ići tako lako, brzo i bez velikih ulaganja. Ali ako Rijeka bude kao grad pratila sve ono za što se danas deklarativno zalaže, sasvim je jasno da će se to blagotvorno odraziti i na hotelsko poslovanje što bi Brown grupaciji koja se s hotelskim bussinesom osim u Izraelu i Hrvatskoj primjerice bavi i na Cipru te u Grčkoj, itekako potkrijepilo logiku velikih investicija u Rijeku.

Posvetimo li se statistici, dok smo lani bili poprilično skeptični po pitanju prezentacije rezultata turističkog poslovanja Grada Rijeke, ove godine se naša sumnjičavost povlači. Lani je naime bilo jasno da na veliki postotni rast broja noćenja u Rijeci utječu rezultati poslovanja Hiltona Costabella. Iako je bio otvoren 2021., tek je 2022. bila prva puna godina rada. I bila je ekstremno bolja od 2021. No 2024. godine prezentirani postotni rast za 2023. u odnosu na 2022. godinu već je nešto drugačija priča. Konkretno – 2023. ostvareno je bilo 657.864 noćenja, 15 posto više od ukupnog broja noćenja ostvarenih u istom razdoblju 2022. godine. Dakle godine kad smo već imali razmahani Hilton. Nije taj broj noćenja neko, generalno gledano, veliko postignuće, to je primjerice rezultat i jedne nevelike Malinske, dok je u istom razdoblju Grad Krk ostvario 1,42 milijuna noćenja, ali daje razloga za nemali optimizam.

Ipak, dobre brojke nisu odmah i pokazatelj da se po pitanju riječkog turizma i njegovih sadržaja nešto dramatično promijenilo, već da su promjene nastupile dominantno zato što je u grad stigao novi sadržaj. Ovogodišnji turistički rezultati Rijeke u prvom kvartalu imaju sasvim drugačiju podlogu. Kako su nam prezentirali djelatnici TZ-a grada Rijeke predvođeni direktorom Petrom Škarpom, ove je godine do 31. ožujka ostvareno 30.227 dolazaka, što je 5 posto više nego u istom razdoblju lani. Noćenja je pak bilo 85.239, što je 4 posto više od ukupnog broja noćenja ostvarenih u istom razdoblju 2023. godine. Postotni je rast dakle značajno smanjen, ali i dalje napreduje po stabilnoj stopi. Sasvim je sigurno da su i to bili pokazatelji koji su dali dodatni zamah i Jadran Hotelima kako bi i oni krenuli u značajnije investicije.

K tome, iako tako ne ističu u TZ-u grada Rijeke, nemali je upravo udio hotelskog smještaja i poslovanja u ukupnim turističkim brojkama grada na Rječini. Hotelskih je kreveta u Rijeci nešto manje od 30 posto što je u odnosu na cjelokupni hrvatski turizam – jako dobar podatak. Hrvatskoj naime kritično nedostaje kvalitetnih hotela, posebno onih povezanih u atraktivnim i globalno poznatim lancima, tako da se Rijeka i u tome ističe kao jako pozitivan primjer. Baš kao što fascinira podatak da je u zadnjih deset godina, s 2.029 kreveta 2013., u 2023. godini stigla na na 8.653 kreveta što predstavlja porast od nestvarnih 515 posto. Koliko je porasla vjera privatnog sektora u rast i privlačnost riječkog turizma još zornije pokazuju promjene u tom broju kreveta – 299 ih je bilo 2013. godine da bi se lani ta brojka zaustavila na – 5.266!

Ozbiljne promjene

Sve su to dakle pokazatelji da se s turizmom u Rijeci događaju – ozbiljne promjene. Da to nisu više tek efektne predizborne natuknice, nego jasni pokazatelji sasvim drugačije percepcije Rijeke u međunarodnim investicijsko-turističkim krugovima.

A promjene, kako se čini, postaju nezaustavljive i na čitavom, ma koliko bio nevelik, obalnom prostoru Rijeke. Možemo se mi beskrajno zabavljati sa željom da sve ostane onako kako je bilo, da »umiremo« u svojim nostalgičnim sjećanjima i pričama, ali taj prostor Grada Rijeke postaje iznimno vrijedan, i jednako toliko privlačan upravo turizmu. Hilton dobro posluje skoro svih 12 mjeseci u godini. To je i bio jedan od pokazatelja da se u Rijeku pozve Saar Zafrir koji se pak poigrao, u svom uvijek zanimljivom stilu s retro elementima, s bojama i oblicima koji povezuju imperijalni trenutak nastanka Jadrana s današnjim vremenima i svim blagodatima aktualne civilizacije, pa tako i u tehnološkom smislu koje u svojoj sobi očekuju gosti. Ali čitava ta priča, a s nestrpljenjem se očekuje i početak izgradnje marine Porto Baroš, je tek početak početaka onog što dolazi. Prema mnogim naznakama vrlo brzo. Riječ je dakako o spajanju čitave morske crte od granice Rijeke i Opatije na Preluku pa sve do »3. maja« u jedinstvenu turističku cjelinu. Nema više dječje bolnice, tu je sada skoro potpuno čistih pet do šest kilometara obale na kojoj će se izmjenjivati sportski i komercijalno-turistički sadržaji. Da je tome tako, odnosno da će biti tako pokazuju najmanje dvije situacije.

Prva je veliki porast atraktivne, pa i poprilično skupe stambene izgradnje u nešto širem zahvatu tog prostora. Od »urbanih vila« na području Kantride, Marčeljeve drage i Bivija do kompleksa, koji nema namjeru prestati rasti, znanog kao Rio. Da, bila je nekad na tom mjestu tvornica s 1,3 tisuće radnika, no kroz tranzicijske je procese propala i nestala. Izgradnja stanova? Načelno da, no mnogi su ti »kvadrati« kupljeni kako bi služili uglavnom – ljeti. Bilo za osobne potrebe vlasnika koji žive daleko izvan Rijeke, bilo za iznajmljivanje. Nisu oni tu niknuli »samo tako«, ne – svakom tko se upušta u takve investicije poznati su planovi, drugim riječima jasno im je da će čitavo to područje Rijeke u relativno kratkom vremenu doživjeti velike promjene, svakako kraćem no što je to danas u stanju razmišljati prosječan stanovnik Rijeke, onaj koji standardno o razvoju svog grada razmišlja s jako podignutom »ručnom kočnicom«.

»Dubaizacija Rijeke«

Druga pojedinost koja upućuje na velike promjene su brojni infrastrukturni radovi, uvijek podloga investicijama u samu izgradnju, što dodatno naznačuje velike promjene. Uostalom, pa nije bez razloga lanjskog prosinca puštena u javnost informacija o projektu »Nove Kantride«. S obzirom na to da velike investicije u stanogradnju, nerijetko stanova bez stanara, nisu izazvale naglašeniju negativnu reakciju stanovnika tih područja, mjesnih odbora Kantrida, Zamet pa i Srdoči, »ispaljena« je najznačajnija »provokacija« nazvana »Nova Kantrida s neboderima«. Mada, koliko glasnih bilo pojedinaca, i tu su reakcije bile skromne. Rezultat tog specifičnog oblika »istraživanja tržišta«? Marriott je rekao – dobar dan Rijeko! A on to sigurno ne čini samo zbog jednog hotela, on to čini kad neki prostor vidi kao potencijal, kao mjesto rasta, vidi ono što mi nikako ne vidimo, mnogi i ne žele: vidi Rijeku kao veliki potencijal na putu prerastanja u – turističku metropolu.

Je li to i »dubaizacija Rijeke«? Mogla bi se i tako definirati razmišljamo li u kondicijama relativno brzog rasta putem velikih graditeljskih, itekako vidljivih promjena. Iako, svakako je pretjerano tako razmišljati jer nekoliko nebodera nikako ne čini Dubai. Nailazi to i na strahove dijela Riječana, posebno onih sitnokritizerskih sklonih uz kavicu satima raspredati o nostalgičnim temama. Onima koji bi zapravo da se za njihovih života ništa ne mijenja. S druge strane, da, istina je kako zapravo počinjemo svjedočiti jednoj od najznačajnijih promjena u povijesti Rijeke, posebno ograničimo li se u tom promišljanju na zadnjih dvjesto godina. Na kraju krajeva, probajmo biti neutralni: pa Rijeka je zapravo savršena sredina za investiranje. Pozicija i prometna povezanost – jako dobri. Okruženje, posebno promatramo li ga u turističkom smislu – Opatija, Crikvenica, otok Krk – jedno od najboljih u Hrvatskoj. Bazna infrastruktura – sasvim solidna. A cijene zemljišta znatno povoljnije. Uostalom, teško da se igdje osim u Rijeci može kupiti ozbiljni hotel, silne tradicije, smještenosti u samom centru centra, u sasvim dobrom stanju i s velikim kapacitetom za – osam milijuna eura. Toliko je naime Brown platio Bonaviju.

Na kraju krajeva – pa ima li boljeg pogleda od onog iz hotelske sobe u Hiltonu Costabella ili u Jadranu? Teško. Stranci i gosti to vide. Domaći? Pogled u prošlost još uvijek taj vidik čini zamućenim, ali doći će vrijeme kad će i taj skeptični dio stanovništva doživjeti Rijeku na način kako su to već učinili Hilton i Marriott. Ma koliko ne voljeli kapitalizam i međunarodne investitore koji dolaze samo kako bi na nama – zaradili.