ZAGREB – Miroslav Škoro je 2020., zbog odličnog rezultata na predsjedničkim izborima, bio najnovija nada razdrobljene političke desnice koja se godinama bezuspješno pokušava udružiti. Startao je prilično obećavajuće, osnovao je Domovinski pokret s kojim je na izborima za Sabor osvojio respektabilnih 16 mandata, ali jučer je Škoro priznao da je ujedinjavanje desnice zapravo nemoguće i najavio da na to u budućnosti više ne namjerava trošiti vrijeme i energiju. Sada je Škoro član novoformiranog Kluba zastupnika Za pravednu Hrvatsku, u kojem je s Milanom Vrkljanom i Ružicom Vukovac, a na konferenciji za novinare iznio je zanimljivu analizu razloga zašto je desnica izvan HDZ-a trajno osuđena na razjedinjenost.

Činjenice su neumoljive, spomenutih 16 zastupnika izabranih na listi predvođenoj Škorom danas su, samo godinu i pol dana nakon izbora, raspoređeni u čak tri kluba, a još su Hrvoje Zekanović i Karolina Vidović Krišto u statusu neovisnih. Škoro, poučen vlastitim iskustvom, smatra da je tome tako zato što na desnici ima previše ljudi kojima je primarno da budu lideri, pa makar i slabe, neutjecajne stranke. Istaknuo je kako je »tri godine svog života potrošio na okupljanje takozvane hrvatske desnice«. Od njega su to očekivali, rekao je, gotovo svi, »mediji, analitičari, PR stručnjaci, a napose političari te takozvane hrvatske desnice«. Od Škore se tražilo da skine HDZ s vlasti, odnosno da tu stranku dovede u poziciju da ne može vladati bez pomoći desnice.

Kritično o prvacima

– I što se dogodilo? Nakon osvojenih 465.000 glasova na predsjedničkim izborima, nakon 16 saborskih mandata i barem 350 vijećničkih mjesta na lokalnim izborima, je li desnica okupljena na zajedničkom brodu koji plovi na dobrobit sviju nas? Nije.

Nije jer kapetan broda takozvane hrvatske desnice je nemoguće biti. Ne postoji način da takozvana hrvatska desnica zajednički zaplovi. Svi znamo, da bi bilo koji brod plovio, na njemu moraju biti mornari, časnici i kapetan, a na brodu takozvane hrvatske desnice su sve sami kapetani, lideri, i svi su jako važni.

Priča se o zajedništvu, ali zajedništvo je nemoguće postići sve dok svatko ne bude u stanju popustiti barem malo i za početak prihvatiti da i drugi postoje, živopisno je Škoro objasnio kako nije bio u stanju ispuniti namijenjenu mu ulogu jer to jednostavno nije bila moguća misija.

Vrlo je kritično govorio o prvacima oporbene desnice, u koje sigurno spada i Marijan Pavliček, predsjednik Hrvatskih suverenista, čijem je zastupničkom klubu Škoro pripadao proteklih nekoliko mjeseci.

Nove zastave

– Svako malo, a posebice o izborima, okupe se lideri razmrvljene i razbijene takozvane hrvatske desnice, izvjese novu zastavu na jarbol, ali čim ostvare svoje male, sitne interese, brzo se vraćaju nazad na svoje brodice i barke, pa ih vjetrovi nosaju po bespućima mora jalovih hrvatskih političkih mučenika, a zastavu pretvore u krpu o koju brišu noge.

To je stvarnost i zato je trenutno jedan osvjedočeni ljevičar postao lider te takozvane hrvatske desnice, koja sada unisono kliče Milanoviću. Iako s njim na izbore ne mogu izaći, pa dok njega slave Boga mole da se do izbora pojavi netko treći koga će nabiti na jarbol, a potom pretvoriti u krpu za brisanje cipela, obračunao se Škoro s većinom ljudi s kojima je surađivao prethodne tri godine. Za pravednu Hrvatsku, poručio je, neće raditi na okupljanju desnice jer »od toga nema ništa«.

Dakle, Milan Vrkljan, Miroslav Škoro i Ružica Vukovac imaju novu političku opciju, a preostalo je da se s desnice negdje skrase Hrvoje Zekanović i Karolina Vidović Krišto. Za potonju je Vrkljan rekao da su joj otvorena vrata njihovog kluba, ali ona i dalje planira pokrenuti svoju stranku.

– Ne osjećam nikakav pritisak. Možda se nekome čini da idemo sporo, ali to je isključivo zato što smo temeljiti. Nije nam cilj samo osnovati stranku, nego da ona odmah krene punom snagom u širenje. Ideja je demontiranje cijele ove vlastodržačke elite koja mora otići, koliko god to možda zvuči radikalno, i od toga ne odustajemo, kazala nam je Karolina Vidović Krišto.