U politici u pravilu nema sentimenata niti trajnih savezništava i neprijateljstava. Kada je predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac nedavno upitan o mogućnosti da se njegovoj koaliciji s HDZ-om nakon idućih izbora za Sabor pridruži i Domovinski pokret, on je odgovorio »svašta nisam mogao zamisliti, ali se dogodilo jer se ljudi mijenjaju, kao i okolnosti«. Politika je jednostavno takva. Predsjednik Zoran Milanović je kao premijer, u vrijeme pokušaja uvođenja ćirilice u službenu upotrebu u Vukovaru, bio u oštrom sukobu s Ivanom Penavom, a danas za vladu nacionalnog spasa što je najavljuje, prema vlastitom priznanju, računa i na njegov Domovinski pokret. U tom kontekstu treba promatrati i Milanovićevu krajnju suzdržanost u komentaru potencijalne postizborne suradnje s Pupovcem, premda se s njim proteklih godina žestoko svađao. Nije uopće odbacio obnovu partnerstva s Pupovcem, a nije to u nedjelju učinio ni predsjednik SDSS-a.

Javne prepirke

Ima među zastupnicima nacionalnih manjina, koji kao favoriti ulaze u ove izbore, još ljudi s kojima se predsjednik Milanović javno prepirao. Ne tako davno, u srpnju 2022., Milanović je izjavio kako je klima-uređaj, ako će se temperatura na njemu stavljati na 25 stupnjeva, »bolje prodati Romima, oni će napraviti profit na tome jer su vrlo spretni u tim stvarima«. Veljka Kajtazija razljutila je ta stereotipizacija njegovih sunarodnjaka, a potpora mu je bila i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, ocjenjujući da Milanović širi predrasude prema Romima. No, sve je to Kajtazi uoči izbora, za koje je već predao kandidaturu, ostavio iza sebe.

– U mojoj izbornoj jedinici bira se zastupnik čak 12 nacionalnih manjina i s njihovim se predstavnicima uvijek usklađujem. Prvo je na izborima potrebno uloviti zeca, bio bi mi to peti mandat u Saboru, a potom ćemo se dogovarati. Kakav će to biti dogovor, ne znam. Ne može danas nitko ništa garantirati. Ali, ono što mogu reći o Milanoviću je da sam u razdoblju kada je on bio premijer, a ja zastupnik, iako nismo bili u koaliciji, na najbolji način surađivao s njim u vezi svega što je bilo dobro za romsku nacionalnu manjinu. Reagirao sam svojedobno na neke predrasude koje je predsjednik iznosio prema Romima, međutim, otvoren sam za suradnju s Milanovićem u budućnosti. Naravno da jesam, moju će podršku imati svatko tko želi raditi na dobrobit pripadnika romske nacionalne manjine i rješavati naše brojne probleme, rekao nam je Kajtazi. On ipak ne zaboravlja istaknuti da je Vlada Andreja Plenkovića »u osam godina napravila skoro najviše za Rome od svih hrvatskih vlada«.

S albanskom zastupnicom Erminom Lekaj Prljaskaj nije Milanović nikad ulazio u konflikt, pa je time njoj i lakše govoriti poput Kajtazija. Ona je također dva mandata bila čvrsta potpora Plenkovićevoj vladi u Saboru, ali sada je skroz neutralna.

– Nacionalne manjine uvijek idu uz većinu. Kod mene se, s tim u vezi, nije ništa promijenilo, a mislim niti kod kolega iz Kluba zastupnika nacionalnih manjina. Neki od nas su već i ranije bili sa SDP-om. Načelno, u slučaju da me poslije izbora Milanović pozove, svakako bih mogla podržavati vladu koju bi on formirao, ako bi prethodno uspio okupiti većinu u Saboru. Što će na kraju biti, ne mogu prognozirati, ističe Ermina Lekaj Prljaskaj.

Političke preferencije

Od zastupnika nacionalnih manjina s kojima smo razgovarali, jedino Robert Jankovics jasno naznačuje svoje političke preferencije.

– Imali smo zaista odličnu suradnju s Vladom Andreja Plenkovića. On je pokazao iznimno razumijevanje za mađarsku nacionalnu manjinu. Stoga je za Demokratsku zajednicu Mađara Hrvatske prioritet nastavak suradnje s premijerom Plenkovićem. Vidjet ćemo, naravno, hoće li izborni rezultati poduprijeti tu našu želju. Ako bi mandatar ipak bio Milanović, odluku o tome kako bih se ja prema tome postavio sigurno ne bih donio sam, nego oni čiji sam kandidat, DZMH, kazao nam je Jankovics.

Nisu zastupnici nacionalnih manjina uvijek bili dio vladajuće koalicije. Premijer Milanović je i bez njih imao većinu u Saboru i nije mu trebala formalna koalicija s manjincima. Identično je bilo i u kratkom mandatu premijera Tihomira Oreškovića, kojeg su instalirali HDZ i Most. Poslije tih izbora 2015., pojedini manjinski zastupnici, primjerice, Milorad Pupovac, dali su Milanoviću potpis kako bi eventualno dobio mandat za sastavljanje Vlade, ali on to nije uspio. I nakon prošlih izbora su zastupnici manjina, tada svih osmero, dali svoje potpise mandataru, Andreju Plenkoviću, nisu čekali da se većina u Saboru iskristalizira mimo njih. Da Plenkovića nisu podržali zastupnici manjina, on ne bi postao premijer. Ali, izborni rezultati su bili takvi da su njegovi glavni protivnici, Davor Bernardić i Restart koalicija, odmah odustali od pokušaja okupljanja većine. Zato prije četiri godine zastupnici nacionalnih manjina ipak nisu presudili o Vladi.