Balon na vrući zrak. Valjda i nema romantičnijeg načina da se odlijepi čovjek tu i tamo od tla nego da poleti u visine u košari balona, kad već krila nemamo. Junaci Julesa Vernea letjeli su svijetom u balonu, u romantičnim filmovima prošnje padaju u balonu, uz čašu birana pjenušca dakako, turističke agencije nude putovanja tamo gdje je priroda takva da ju je šteta ne vidjeti odozgo, i to iz balona. A sve da vas je visine strah i da se čvrsto držite zemlje, zavodljivo je izviti vratove u zrak i gledati nebo kad njime šareni baloni nečujno krstare.

Tko zna što je sve od spomenutog bilo na pameti organizatorima, Krešimiru Biškupu prije svega, ma ovaj vikend Prelog i Međimurje i opet su, treću godinu za redom, bili domaćini najvećeg regionalnog Festivala balona na vrući zrak. Pa baš kao da im nije dovoljno da baloni neobavezno lete naokolo, ove godine se u Prelogu dogodilo i natjecanje balonaša. Zbog njega su u Prelog stigle ekipe iz cijelog svijeta, njih 22, s četiri kontinenta, momčadi iz Europe, SAD-a, Kanade, Australije, Indije i bome Saudijske Arabije.

Jači budžet

Ma, kako je to nekako i red, prvi koga smo sreli pred hotelom u kojem se taman održavao ozbiljan brifinig letačkih momčadi, bio je dakako gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek. Nema se što drugo nego ga pitati otkud baloni u Prelogu!? Smješka se gradonačelnik, kaže kako je počelo tako što su Krešimir Biškup i Igor Mikloušić, suorganizator festivala, pilot i predsjednik Balon kluba Zagreb, došli k njemu prije tri godine i rekli da bi napravili festival.

– Što ih niste odmah potjerali van – šalimo se.

– Pa moram vam priznati da malo i je zazvučalo čudno, ali kako ja volim izazove rekao sam – može! – na to će Kolarek.

Prvo je, priznaje, pitao koliko sve to skupa košta, jer nije da je priča jeftina, a onda se krenulo i to tako da su među ostalim promptno aktivirani marni gospodarstvenici ovoga kraja.

– Na prvom Festivalu balona bilo je 12 balona. Taj vikend u Prelogu je bilo preko 25.000 ljudi. U Prelogu je taj vikend skoro pa nestalo i piva i sladoleda – slikovito će gradonačelnik.

Ova godine je sve i još bolje. Kako kaže Kolarek, uključilo se u sve i Ministarstvo turizma i sporta, Turistička zajednica priložila je lijepa sredstva, a taj jači budžet doveo je do odluke da se upriliči i natjecanje. To hoće reći, sumira gradonačelnik, da je i natjecanja, i edukativnih sadržaja pa da posjetitelji shvate što to balon na vrući zrak jest, pa se dade štogod čuti i od zmajara, pa gastronomski i zabavni sadržaji, a da koncerte eminentnih domaćih glazbenika i ne spominjemo. Glupo je, ali pitati se mora: »Isplati li se to!?«

– Kako ne! Znate, mi smo gospodarski došli do plafona. Mi sada već biramo gospodarstvenike koji će nam doći, dok u tom turističkom dijelu, tu u našoj »Marini«, želimo osnažiti sportove na vodi i postati balonistički centar Hrvatske. To onda daje veći broj noćenja – ne dvoji gradonačelnik.

Jer, kako kaže, dade se onda lijepo uvezati sport na vodi i let balonom s posjetom OPG-ovima, izletom na Dravu, a nije bome ni Štrigova sa svojim vinima daleko.

– Mi na kontinentu moramo uložiti puno više truda da bi privukli turiste nego ljudi na moru. I nama je to izazov – jednostavno će Kolarek.

Nema improvizacije

U to rano popodne balona se uokolo SRC-a »Marina« Prelog i nije vidjelo. Ili je bolje reći da novinarska ekipa nenavikla na balone nije znala da se u brojnim prikolicama parkiranim oko jezera kriju ti nježni divovi koji samo čekaju da ih se pusti van i na pogon vrućeg zraka vine put nebesa. Nije se vani vidjelo ni pilota, jer su svi, kao što rekosmo, bili na brifingu. Nije brifing bez vraga, nema kod letenja improvizacije, tim više što tu štošta o vremenskim prilikama, vjetrovima, temperaturama ovisi. Nekako se čini nepristojno ikog smetati, ma kud god da pogled čovjek skrene i opet mu se on zalijepi za stasitu figuru naočita gospodina njegovane brade i sijedih vlasi. Tom Balon! Tom Dragan Mikloušić! Za njega je i onaj laik morao negdje putem čuti, jer Tom Balon je začetnik balonaštva u nas.

– Ovo je najveći događaj u generalnoj avijaciji u Hrvatskoj u posljednjih 40 godina. Nikada se u sportskom letenju, u generalnoj avijaciji, nije toliko nacija natjecalo kao sada na ovom nacionalnom otvorenom prvenstvu Hrvatske – direktno će Tom.

Eto ga na! Da sve bude po pilote bolje, lijepa je ovo prigoda da vide gdje su i u kakvoj formi pred skoro Svjetsko prvenstvo koje će se skoro održati u Mađarskoj.

– Ali, stvar je u tom da nas ljudi znaju. Ja se bavim balonima skoro 50 godina. Više ne letim jer europska direktiva kaže da sa 70 moraš prestati letjeti. Ali, djeca su sve to naslijedila, djeca su tu, djeca se natječu i spremaju za natjecanja, a Balon klub Zagreb radi – veli Mikloušić.

Sportski dio letenja balonom je ono što njega, kako kaže, toliko dugo drži u ovom svijetu. Iz tog sportskog dijela nastala je i ona fiesta, onaj, reklo bi se, rekreativni dio letenja, a onda i oni komercijalni letovi. Komercijalni dio, na koncu, omogućava natjecateljima da po natjecanjima idu. Skup je balon.

– I plin je skup. To je skupi, ekskluzivni sport i trebaš ili sponzora, ili sam zaraditi da bi sam sebe sponzorirao za tekmu. A ilustracije radi, na ovom će natjecanju sami plin koštati negdje između 25.000 i 30.000 eura – kazuje Tom.

Dok priča, svako toliko baci naš sugovornik pogled po dvorani tek da vidi je li sve kako treba biti, ma prije nego smo ga pustili morali smo ga na brzinu još štogod priupitati, još štogod doznati. Doznali smo, primjerice, da se natječu piloti u preciznom letenju, da polijeću odnekud i onda traže one golove da na njih odozgo čim preciznije bace marker načinjen od tekstila za koji je vezano 25 deka riže, marker koji fingira slijetanje košare. Doznali smo da postoji svjetska rang-lista na kojoj naši piloti uopće ne stoje loše, pa je tako među nekih 600-tinjak pilota naš Igor Mikloušić 25. Napomenuo nam je Tom i koliko je veliko i važno da se na ovom skupu natječu pilot i pilotkinja iz Saudijske Arabije, koji su tu, baš kao i Indijci. I sve je to lijepo, ali nas kopka kakvi su ljudi koji lete balonom!?

– Teško ste pitanje postavili – veli.

– Jesu li avanturisti? – pitamo.

– Pa moraš voljeti letjeti. Moraš to voljeti – ističe Tom.

– Što vam fali na zemlji – ne damo se.

– Ništa. Ja se na zemlji vozim s Harleyjem (smijeh). Moraš voljeti letjeti – jednostavno će naš sugovornik.

Poseban balon

Ono što nam Tom nije rekao jest činjenica da je direktor utrke o kojoj smo pričali. Zato onako budno bdije nad svime. Bdije i Krešimir Biškup koji nam priča kako je prvu godinu u Prelogu bilo 11 balona, drugu 21, a ove godine njih 33. Balonaši jednostavno vole ovo nebo iznad Međimurja. Uči nas Krešimir još nešto, to da baloni ne lete preko cijelog dana, već letjeti smiju tri sata nakon izlaska sunca i nekih dva i pol sata prije sunčeva zalaska.

– Zato nema toliko festivala balona u samom ljetu, ali Prelog je lokacija gdje smo našli super termin, super lokaciju, super partnere i festival raste – ističe Biškup.

Festival raste i zbog one dodatne komponente, zato što, kako kaže Biškup, objedinjuje sve što puk Međimurja voli i radi; jesti, piti, šetati se, dobro se provoditi i poslušati pokoji koncert. Inače, Biškup je balonom letio, nije mu mrsko biti putnik, ali tu negdje počinje i završava ona njegova, kako veli, osobna granica. A na upit kakav treba biti onaj koji bi balonom pilotirao, Biškup nam pokazuje na gospodina savršenog brka, onog što se kicoški uvija na krajevima. Makedonac Borče Punovski ovu priču gotovo bukvalno živi, i on i lijepa mu obitelj, supruga Sonja i sinovi Mihail i Maksim. I da, Borče, doznali smo, ima posve poseban balon.

– Nama su šapnuli da vi imate balon kakvog nitko nema – velimo mu.

– Pa, mi imamo special shape, specijalna je to izrada balona, i on je izrađen u obliku gnoma, vrtnog patuljka – objašnjava Borče.

Pokazuje nam i sliku u mobitelu, stvarno balon patuljak, taman da se veseliš vidjeti ako vremenski uvjeti dadu da baloni predvečer polete. Ali…

– To je jako zahtjevan balon, jako težak i traži malo više opreznosti pri letenju. Ali, jako je interesantan – veli Borče.

Mladi se čine svi, i on i obitelj mu. Kad li se samo zarazio letenjem!?

– Ovim se ne zarazite, s ovim se vjerojatno rađaš – smješka se Borče.

Jednostavno su, kaže, obitelj koja želi takvu vrstu avanture, koja živi takav život.

– Ne možeš na silu nekog natjerati da bude pilot. Prvo, to je težak posao, ima tu fizičkog posla, a samo letenje mora čovjek voljeti. A ako nemaš podršku obitelji, onda od svega toga ništa – ističe Borče.

Obavlja on svojim gnomom i komercijalne letove, ali i to je uvijek uz suradnju obitelji.

– Jer, i baloni su dio obitelji. Barem mi na njih tako gledamo, čuvamo ih i pazimo – kaže.

– Dobro, ali ima li onda uopće kakve šanse da netko do sinova dođe i da kaže: »Ja to neću!« – »cimamo« malo.

– Ima! Ali, to se ne događa – smije se Borče.

Na silu, kaže, nema ništa. A je li opasno!?

– Opasno nije. Uvijek je problem ljudski faktor. Ako si svjestan što radiš, kako radiš, ako treniraš tako da znaš što treba raditi ovisno o situaciji, opasno nije – tvrdi Borče.

Let. Letenje. Ili ronjenje, koje također voli. Im tu neki njemu neodoljiv vab.

– Kad ne idem na letenje, kad ne idem na ronjenje tjedan dana, supruga kaže: »Ajde, molim te, uzmi balon i idi negdje leti« – smije se Borče.

Velika porodica

Letenje je i njegov način da se oslobodi stresa, dok je sudjelovanje na ovakvim festivalima važno jer se balonaši vole družiti.

– Mi smo kao neka velika porodica. Nije to kao u drugim nekim sportovima i biznisima da krijemo nešto jedni od drugih, mi volimo sve podijeliti sa svojim kolegama, volimo pomoći na bilo koji način – ističe Borče.

A i svaki let je, kaže, drugačiji let. Tu se uvijek uči. Da je super priznaje i njegov stariji sin Mihail. Evo, taman je počeo i on s pilotiranjem, dok će Maksim to smjeti dogodine s obzirom na to da propisi dozvoljavaju da se s treningom krene s 15 godina. Sa 16 se već može polagati za pilotsku dozvolu. A ja li skupo sve to!?

– Skupo je, baloni su skupi, putovanja su skupa, dodatna opreme poput dobra vozila i prikolice su skupi. Balon uvijek treba biti u top formi, pa je tu i tehnički pregled, osiguranja. Ali kad vidiš ove ljude, kad poletiš onda baš zaboraviš na sve, na tisuću kilometara koliko smo vozili do Preloga, na tri sata čekanja na granici, na sve – iskreno će Borče.

Na sve to potvrdno glavom kima i njegova supruga. I ona je pilot. Štoviše, ona je u Makedoniji jedina pilotkinja balona. Zapravo Sonja i Borče jedini su makedonski piloti balona na vrući zrak.

– Pa dobro jeste li vi onda zvijezde kod kuće. Ili se pravite da vas nema – pitamo ih.

– Pravimo se da nas nema – smije se Sonja.

– Što nas manje ima, to bolje – smješka se i Borče.

Ali i dodaje da on nema problem s eventualnom medijskom pažnjom s obzirom na to da je 17 godina bio novinar, svaku večer na televiziji i to kao ekonomski novinar nacionalne TV kuće, a bome je imao i par svojih emisija poput one za poljoprivredu.

– Vidi li se i razumije bolje poljoprivredu kad se gleda iz balona – zanima nas.

– Znate kako je, kao i sve ostalo, sve je postalo politika. I vremenska prognoza je krenula kod nas biti politikom, pa je nažalost i poljoprivreda postala politika. Mi nemamo politiku, ali to je za balonaštvo super. Jer, kad bi poletio s balonom prije 15, 20 godina u Makedoniji veliko je pitanje gdje ćeš moći sletjeti jer je svaka njivica obrađena, zasijana. Danas možeš sletjeti gdje hoćeš. Možeš uzeti deset hektara zemlja, izorati je, posaditi što god i nitko te ništa ne pita. Naši mladi ljudi sada rade na hrvatskom primorju, ako se već nisu odselili negdje po Europi – progovara iz Borčeta onaj vrstan novinar.

Dobra energija

E, tu smo progovorili koju i o nezavidnom položaju novinarstva na ovim prostorima, prepoznali se u poražavajućoj istini da prodavačica u marketu, kako kaže Borče, ima veću plaću od novinara, činjenicu da se sve svelo na kancelarijski posao i čitanje priopćenja. Ljepše je pričati o balonima. Zato Borčetu nije teško dići se u cik zore, voziti od Skoplja recimo do Ohrida, odraditi komercijalni let balonom, vratiti se u Skoplje da bi se otuširao i na posao, na teren. Balon je donio mir, kvalitetno vrijeme provedeno s obitelji, putovanja po svijetu, a sve zbog balona i s balonom. A zašto je Prelog tako dobar za letenje i drag balonašima?

– Hrvatska je prelijepa cijela. Ima predjela na svijetu koja su vam interesantna, dva tri, pet dana i to je to. Nema brda, nema zelenila, pa da je rječica, magla… A ovdje je savršeno – kaže Borče.

– Mene bi svejedno bilo strah – priznaje novinar.

– Ma ne… Balon je iskonski u nas ugrađen, nosimo ga u sebi. Jer, što prvo crtaju djeca u vrtiću!? Crtaju balone. Crtaju duge i balone – na to će Borče.

U njega se nikada nije dogodilo da mu putnika nekog u zraku panika ulovi. Ali se zato, tvrdi, u zraku uvijek dogodi neki poseban osjećaj, razvije neka posebna i dobra energija. Putnici u balonu vazda su nasmiješeni, jer let balonom je, kako kaže Borče, doživljaj koji se pamti, i ono što se u pravilu događa jednom u životu.

Malo-pomalo i shvatismo mi da je uskoro 17.30 za kada je u »Marini«, na jezeru zakazana em fiesta pa da polete malo oni »rekreativni« balonaši, em dolazak natjecateljskih balona pa da s visine bacaju one markere u cilj na tlu. Pitamo Borčeta kako ćemo ga uz jezero naći.

– Lako. Svi su ostali baloni, a naš je gnom – na to će Borče.

A onda, tu negdje oko 18 sati tog prvog dana Festivala, mrvu nas je izdala sreća. Vidjeli smo iz prve ruke koliko balonaštvo ovisi o sitnim detaljima. Od poletanja našeg gnoma ne bi ništa jer po vrućem danu, a grijalo je Prelog 30 i nešto stupnjeva, ni balon na vrući zrak poletjeti ne može. Za utjehu dalo se uživati tog prvog dana festivala u balonima što su se natjecali. Na zemlji jezero i voda što smiruje, na horizontu šuma zelena, a na nebu dvadesetak šarenih balona koji su s vjetrom u dosluhu taman toliko da ih naokolo nosi. Stres nestaje u trenu i bar na koji tren makar na zemlji bili, čak i u televizijskih novinara snervanih jer poletjeli nisu da se u dnvenike jave. Da nestane na duži rok, možda bi ipak trebalo jednom poletjeti, s balonom dakako.

Brzina i prosidbe

Matematički um našeg fotoreportera Dade tjera ga da on i Borče razglabaju o pravcima vjetra, ili o brzini koju baloni mogu razviti. Pa dok Borče letjeti zna i 180 kilometara na sat, ima balona lakših koji su u stanju doseći i preko 300. Ma, novinarski um zanima i drugo, recimo zna li se koliko je prosidbi u balonu završilo sretnim brakom!? Smije se na ovo Borče, makar nije pitanje najgluplje na svijetu, već baš naprotiv.

– Prije korone imao sam 70 prstena. Prije dvije godine baš sam u Prelogu imao par koji se požalio zaručiti u balonu. I sve to završi pozitivno, barem je tako s onima za koje znamo kud im je život krenuo. Svi su zajedno, imaju djecu, obitelj. Pozitivna je to priča – tvrdi Borče.