Domaće pravosuđe izreklo je po drugi put u svojoj praksi najvišu nepravomoćnu kaznu dugotrajnog zatvora, maksimalnih 50 godina.

U zastrašujućem slučaju ubojstva svojih troje mališana prošlog je tjedna u jednom danu prvostupanjski osuđen Harold Kopitz 57-godišnji austrijski biznismen s hrvatskom adresom koji je kobne lanjske noći 24. rujna fatalnom dozom tableta diazepama otrovao blizance stare 7 godina i četverogodišnjeg sina.

Trostruki ubojica koji je potom digao ruke na sebe nije uspio dovršiti samoubojstvo. Igrom slučaja ili ne, popio je premalu doza farmaka, preživio i doživio suđenje i osudu osam mjeseci nakon zločina, u par sati koliko je potrajalo ročište.

Za teško ubojstvo svakog pojedinog djeteta dobio je 27 godina što se pretočilo u jedinstvenu kaznu od 50 godina. Sud je prihvatio zaključak vještaka da je u trenutku izvršenja zločina bio ubrojiv.

Detalj je to koji može plašiti obične smrtnike s obzirom na težinu zlodjela. U ubrojivom stanju otac-ubojica smrvio je tridesetak tableta i podmetnuo mališanima u topli kakao, napitak koji su djeca običavala popiti s mamom prije spavanja.

Bila su to djeca rastavljenih roditelja koje je majka s povjerenjem poslala ocu na vikend dok je ona radila u jednom hotelu na Jadranu.

Nije mogla slutiti da će im otac bilo što nažao učiniti. Zagrebački županijski sud zaključio da je za trostruko ubojstvo svojih mališana unaprijed skovao plan, što je, dakako, još jedan detalj užasa ovog nepojmljivog zločina.

Zašto djeca? Pitanje je na koje nećemo dobiti nikakav odgovor. Priča da mu se u kritičnom trenutku »pomračilo« nije mu prošla.

Iz njegovog »oproštajnog pisma« prijateljima na društvenim mrežama javnost je mogla iščitati tek infatilnu kuknjavu.

Posrnulom financijskom konzultantu koji je radio za velike firme i imao vlastita poduzeća poslovi su krenuli nizbrdo. Naviknut na raskošan život, izlaske i skupa pića u biranom društvu požalio se na manjak novca kojim više neće moći izdržavati svoje potrebe, plaćati skupocjeni unajmljeni stan u vili na zagrebačkim Mlinovima, šampanjce i slične materijalne koještarije.

Izlaz iz te »nevolje« vidio je u ubojstvu i samoubojstvu djece i sebe, ispričao je tako zaprepaštenim istražiteljima. Jeziva tragedija o kojoj je Hrvatska mjesecima govorila ostala je jedna među najstrašnijima, ne i jedina.

Presuda Kopitzu tek treba dobiti svoj pravomoćni epilog i potvrdu visine kazne.

Pomahnitali ovisnik

Na 50 godina robije zbog teškog ubojstva 92- godišnjeg susjeda i pokušaja ubojstva supruge žrtve iz koristoljublja lani je prvostupanjski bio osuđen i 27-godišnji ubojica i ovisnik o drogama Luka Juretić.

Postao je tada prvi i ujedno najmlađi osuđenik na najvišu zatvorsku kaznu. No, Visoki kazneni sud nedavno mu je smanjio kaznu zatvora na 40 godina zatvora temeljem žalbe njegovog odvjetnika na prethodnu odluku splitskog županijskog sudskog vijeća. Ipak, pravorijek će dočekati tek u žalbenom trećem stupnju pred Vrhovnim sudom s obzirom na to da se radi o kazni dugotrajnog zatvora.

Zlosretnog popodneva 24. siječnja 2019. u zgradi u Solinu Juretić se spustio iz svog stana s četvrtog kata na drugi kat, do doma starijeg bračnog para Uvodić, Senke i Vicenca.

Otvorila mu je Senka, a Juretić je požurio u dnevni boravak, gdje je u stolici sjedio 92-godišnji Vicenco. Na vremešnog čovjeka brutalno je nasrnuo, više ga puta udario čekićem i batom po glavi i tijelu, da bi ga nakon toga ubo nožem u lijevu stranu trbuha.

Mladi ubojica potom je mahnito nasrnuo i na ženu udarajući je batom i čekićem. Umirovljenica je pala na pod oblivena krvlju i ostala toliko prisebna glumeći da je mrtva.

Zlikovac je krenuo vršljati po stanu, prevrćući ladice tražeći dragocjenosti. Pronašao je tek jedan ručni sat, nešto kovanica, spajalice i slatkiše te pobjegao.

Preživjela žena uspjela je nekako pozvati pomoć, a zločinac je ubrzo uhićen. Upravo je svjedočenje Senke Uvodić bilo ključno za istražitelje, no, nažalost, nakon tri mjeseca od zločina preminula je u splitskoj bolnici.

Na suđenju se Juretić branio da se ničega ne sjeća. No, i u ovom krvavom zlodjelu ubojica je bio u ubrojivom stanju.

Kaznu 40-godišnjeg zatvora u veljači prošle godine kad je osuđen i Juretić dobio je i Splićanin Filip Zavadlav zbog ubojstva trojice mladića Marina Bobana(24), Jurice Torlaka(38) te Marina Ožića Paića(25) 11. siječnja 2020.

Unatoč prijedlogu Tužiteljstva da ga se osudi na 50 godina zatvora, sud to nije prihvatio. Slučaj koji je punio novinske stranice, ali i komentare na društvenim mrežama polarizirao je Split i cijelu zemlju. Žrtve su bile pripadnici lokalnih dilerskih bandi.

U zastrašujućem osvetničkom činu Zavadlav ih je likvidirao na splitskim ulicama ispalivši smrtonosne hice iz automatske puške jer su kao pripadnici narko kruga iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegovog brata i njega osobno.

Zavadlav se nakon krvoprolića u splitskoj Varoši predao splitskoj policiji samo nekoliko sati nakon ubojstva. Uhićen je u kafiću u blizini Policijske uprave splitsko-dalmatinske, a prije toga je u obližnji kontejner odbacio pušku koju su kasnije pronašli istražitelji.

Slično kao i u slučaju Juretića i za njegovog vršnjaka Zavadlava problematizirala se ubrojivost. No, tijekom sudskih postupaka vještaci su zaključili da su bili svjesni težine svoga djela pa su zato i osuđeni na 40-godišnju kaznu zatvora. To što je Zavadlav u svom iskazu na sudu govorio da je za vrijeme ubojstva bio na moru, sud je, najblaže rečeno, ocijenio neozbiljnim.

Ubio roditelje

U završnom govoru zamjenik Županijskog državnog odvjetništva Žarko Štrbac apelirao je da se optuženog Splićanina osudi na 50 godina zatvora.

– Bio je uporan da to realizira. Radilo se o bezobzirnoj osveti. Napravio je to usred bijela dana, u središtu grada, čekao je svoje žrtve i bilo mu je važno likvidirati ih jer je smatrao da su manje vrijedne, a i smetale su mu u životu.

Nikome se ne smije dozvoliti da zakon uzme u svoje ruke. To bi bio »Divlji zapad«, takvo ponašanje treba biti sankcionirano.

Smatram da bi zatvorska kazna u trajanju od 50 godina bila dovoljna da se ostvari generalna prevencija, zaključio je Štrbac.

Javnost se svakako sjeća krvavog dvostrukog ubojstva obitelji iz Čiste Velike, majke i oca koje je podmuklo i iz čiste osvete likvidirao njihov tada 19-godišnji sin Tin Šunjerga.

U trećem stupnju Vrhovni sud u listopadu 2019. donio je pravomoćnu presudu od 40 godina zatvora, nakon što mu je prethodno kazna bila smanjena na 35 godina.

Svoje roditelje Silvanu i Marina ubio je očevim policijskim pištoljem frustriran jer su mu prigovarali zbog loših ocjena u školi, konzumiranja raznih vrsta droga i zabranjivanja izlazaka.

S unaprijed pripremljenim planom da usmrti roditelje kobnog 25. ožujka 2017. dok su obavljali radove u jednom polju mladi Šunjerga poručio je majci i ocu da ide do kuće vratiti psa i usput dovesti prijatelja da im pomogne u radovima. No, lagao je i s unaprijed osmišljenim planom otišao do obiteljske kuće uzeti iz sefa očev pištolj.

Nasilno je otvorio sef i uzeo pištolj, a onda nazvao prijatelja pozvavši ga da zajedno idu u Šibenik. Ne sumnjajući u laž, momak je na to pristao, a kako je Šunjerga tražio da prvo odu u polje, zaputili su se tamo.

Na polju je bila samo majka jer je otac već otišao prema kući. Majka ih je obojicu ukrcala u svoj automobil. U jednom trenutku tijekom vožnje sin je izvukao pištolj iz pojasa hlača i pucao joj u potiljak.

Povukao je ručnu kočnicu i zaustavio automobil, dok je njegov prijatelj u panici izletio iz vozila svjestan da mu je prijatelj upravo pred očima ubio svoju majku.

Šunjerga se s lešom mrtve majke odvezao dalje do svog auta i ostavio njezino tijelo. U namjeri da likvidira i oca, pješice se vratio do obiteljske kuće u Čistoj Velikoj gdje je oko 17 sati u garaži uočio oca.

Kako bi mu nečujno prišao s leđa i repetirao pištolj, Šunjerga je prvo u susjednoj prostoriji pustio vodu iz slavine, a potom hladnokrvno, hicem iz pištolja ocu ispalio smrtonosni hitac u potiljak.

Službene osobe

U ožujku ove godine Vrhovni sud potvrdio i prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Osijeku. Andrija Drežnjak osuđen je na 40 godina zatvora zbog ubojstva socijalne radnice Blaženke Poplašen i pravnika Ivana Pavića u Centru za socijalnu skrb u Đakovu u srpnju 2019. godine.

Odluka nije konačna jer je protiv drugostupanjske presude omogućena žalba u trećem stupnju pred istim sudom. Podsjećamo, Drežnjak je kao dugogodišnji štićenik đakovačkog Centra za socijalnu skrb i liječeni alkoholičar hicima iz pištolja ubio dvoje zaposlenika centra iz osvete uvjeren da su mu socijalna radnica i pravnik na nezakonit način oteli obiteljsku kuću u kojoj je prebivao.

Tijekom sudskog procesa tvrdio da su ga radnici ismijavali i govorili da je dosadan. Drežnjak je sakrio pištolj u torbicu i na ulazu u zgradu lagao zaštitaru kako se dolazi javiti socijalnom radniku.

S obzirom na to da ga je zaštitar poznavao kao dugogodišnjeg štićenika Centra, pustio ga je u zgradu bez detaljnije provjere. Najprije je ušao u ured pravnika gdje je Paviću ispalio jedan hitac u glavu.

Drežnjak je potom ušao u susjedni ured gdje je bila socijalna radnica, ujedno i njegova skrbnica. Još jedan hitac ispalio je u nesretnu ženu pucajući joj u glavu. Radnici nije bilo spasa.

Preminula je na mjestu, dok se pravnik nakon ubojstva kolegice borio za život u bolnici. Nažalost, preminuo je nakon deset dana od fatalnih ozljeda.

Optužnica je Drežnjaka teretila da je oba teška ubojstva izvršio na podmukao način, iz bezobzirne osvete, uvjeren da mu je kod prijepisa kuće s oca na njega počinjena nepravda.

Neutemeljeno je smatrao da mu Poplašen i Pavić planiraju preoteti kuću, iako su oni učinili sve kako bi kuća bila prenesena u njegovo vlasništvo. To su u konačnici i ostvarili.

No, Drežnjaka je, čini se, netko uvjerio u suprotno. Iako je njegova obrana na sudu djelovala prilično konfuzno i nesuvislo, iz psihijatrijskog vještačenja utvrđeno je da je u trenutku zločin bio ubrojiv i svjestan.

Riječka arhiva užasa

Za teško ubojstvo i pokušaj teškog ubojstva u Crikvenici iz 2014. još uvijek se čeka ishod trećestupanjskog postupka. Psiho iz Dramlja, kako su ga mediji prozvali, dobio je 38 godina zatvora.

Vrhovni sud RH u travnju 2019. potvrdio je prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Rijeci kojom je optuženi Dino Kulišek proglašen krivim za teško ubojstvo Ivana Jagodića i pokušaj teškog ubojstva Meriem Demo 15. srpnja 2014. godine u poslijepodnevnim satima.

Kulišek tada 21-godišnjak posijao je smrt hladnim oružjem u stanu u Crikvenici ubivši 22-godišnjeg mladića. Kao motiv ubojstva spominjala se droga i dug od osamstotinjak kuna, koliko je, navodno, Jagodić dugovao ubojici.

Teške ozljede 19-godišnja Jagodićeva djevojka uspjela je preživjeti. Meriem je pala na pod i pravila se da je mrtva. Kasnije je smogla dovoljno snage da pozove pomoć i spasi barem sebi život.

Kulišek je pokušao prikriti tragove i pobjeći nakon što je prespavao u kući kod prijatelja. No, vrlo brzo je uhićen. U krvavom piru žrtvama je zadao 60-ak ubodnih i reznih rana.

U žučnom tonu o ubrojivosti optuženika između tužiteljstva i obrane na kraju je zaključeno da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

Još jedan 21-godišnjak s nadimkom Psiho iz primorsko-goranske regije vraća nas u 2007. Hicima iz pištolja Ivan Dvorski ubio je troje ljudi u riječkom neboderu i zapalio stan kako bi zameo tragove.

Epitet najgoreg ubojice s riječkog područja ovjekovječeno je 40-godišnjom zatvorskom kaznom.

Podsjećamo, jezivo trostruko krvoproliće izveo je nakon što je s dvojicom kompanjona upao u stan Riječanina Đanija Vukoše (42), vjerujući da on ima mnogo novca i droge.

U noći 13. ožujka 2007. godine, između 2 i 3 sata ujutro, došli su u neboder na Vežici, u kojem je na 12. katu živio Vukoša.

Udarcem nogom razvalili su ulazna vrata, upali u stan, te u sobi na krevetu zatekli Đanija Vukošu i njegovu nevjenčanu suprugu Mirjam (21).

Prijeteći pištoljem, napadači su tražili novac i drogu. Kako su prijetnje bile sve strašnije, djevojka je iz druge sobe donijela 3.000 kuna i 150 eura.

Đani, koji se malo pribrao, pokušao je spriječiti pljačku. No, uboden u leđa katanom, vrstom japanskog mača, a potom dokrajčen hicem u srce i glavu.

Dvorski je život oduzeo i Mirjam i Benitu, Đanijevom ocu i potom podmetnuo požar u stanu.

Šesterostruko ubojstvo obitelji u Zagrebu

– Više od 30 godina radim na očevidima i ovakvo nešto u svojoj praksi nikad nisam vidio – riječi su to koje je novinarima u krvavoj zagrebačkoj noći s 1. na 2. kolovoza 2019. uputio jedan od dugogodišnjih policijskih inspektora.

Kobne večeri policija je potvrdila šesterostruko ubojstvo obitelji u kući na zagrebačkoj Kajzerici i bijeg ubojice s poprišta masakra, najtežeg masovnog ubojstva u posljednjih 20-ak godina.

Igor Nađ pojavio se pred kućom obitelji Tojagić, izvukao pištolj i pobio svoju nevjenčanu suprugu(35) i njezino 10-godišnje dijete, njezinu sestru(29) s prijateljem vršnjakom i oba roditelja partnerice, majku i oca (63,61).

Pucao im je u glavu i prsa, a poštedio život samo svojem 2,5-mjesečnom sinu. Navodno, u jednom kvartovskom kafiću satima je pijančevao s prijateljem – popili su litru i pol pelinkovca i pola litre viljamovke.

Policija s dugim cijevima i timovi specijalaca krenuli su u potragu za bjeguncem koji je već iduće jutro lociran u Brezovici. No, prilikom pokušaja uhićenja ubojica je pred policajcima izvršio samoubojstvo.

Novinske stranice punile su izvještaji i o ubojicama koje su uspjele doći do optuženičkih klupa. Pravomoćnom presudom za stravično ubojstvo trudne 18-godišnje djevojke iz Zagreba Kristine Krupljan Davidu Komšiću koji ju je iskasapio s 88 uboda nožem potvrđena je kazna od 25 godina zatvora.

Odluku je donijelo vijeće Vrhovnog suda u trećem stupnju u siječnju 2020. prihvativši blažu sankciju u odnosu na strožiju prvostupanjsku odluku Županijskog suda u Zagrebu kojom je Komšić kažnjem s 30 godina zatvora.

Zastrašujući zločin koji je potresao Hrvatsku dogodio se 17. veljače 2017. u parkiranom automobilu na zagrebačkoj Volovčici nakon što su se vratili s pića, a ona mu priopćila da je u vezi s novim partnerom s kojim čeka dijete.

Sud je zaključio da je optuženik u trenutku izvršenja zlodjela kao 19-godišnjak bio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, ali bešćutan, motiviran posesivnošću i ljubomorom, svjestan da žrtva nosi dijete. Nije iskazao iskreno žaljenje i kajanje zbog teškog zlodjela.