Još jedno vruće ljeto je iza nas, a ove godine Europu su pogodile ekstremne vrućine i suša što je u mnogim zemljama dovelo do redukcije vode, ogromnih šteta i nažalost povećanog broja smrtnih posljedica uzrokovanih toplinskim udarima.

Stručnjaci godinama upozoravaju na klimatske promjene koje pogađaju sve dijelove svijeta. Klimatske promjene utječu na zdravlje i kvalitetu života, posebno kod najosjetljivijih skupina ljudi. Bitan faktor u zagrijavanju igra i priroda, odnosno njen nedostatak. Tako su temperature u gradovima u prosjeku za 5,6 stupnjeva više nego u rubnim područjima koja obiluju vegetacijom. U budućnosti će gradovi brojati dodatnih 30 dana iznad 30 stupnjeva godišnje, a predviđa se kako će se ekstremna temperatura podignuti za 3,5 stupnja, do čak prosječnih 42,8 stupnjeva! Ozbiljna je to prijetnja za zdravlje ljudi koji žive u gradovima i nisu okruženi zelenilom. Asfalt koji upija toplinu i toplina nastala korištenjem energije stvaraju efekt »toplinskog otoka«.

Toplinski otoci

Pod urbanim toplinskim otokom smatra se gradsko područje koje je znatno toplije od okolice grada. To se posebno očituje u noćnim temperaturama, kad se u gradovima živa rijetko spušta ispod 25 stupnjeva, dok se u okolnim dijelovima grada spava na ugodnim temperaturama.

Toplinski otoci nastaju kad se vegetacija zamjenjuje asfaltom i betonom za ceste i zgrade. Umjesto da reflektiraju, ovakve površine upijaju sunčevu toplinu, što uzrokuje porast površinske temperature. Visoke zgrade i uske ulice dodatno griju zrak zarobljen između njih, a toplina iz vozila, tvornica i klima uređaja koji su upaljeni većinu dana dodatno pogoršava učinak toplinskog otoka.

Ljudi koji žive u gradovima morat će se suočiti s višim temperaturama i jačim toplinskim valovima kako se klima bude zagrijavala. Predviđa se kako će do 2050. godine postotak urbanih stanovnika diljem svijeta dosegnuti 70 posto, tako da će problem urbanih toplinskih otoka nastaviti rasti.

Potreba da se poduzmu koraci kako bi se ljudima pomoglo u borbi s vrućinama veća je nego ikad prije, a diljem svijeta gradovi provode mjere za smanjenje ili ublažavanje učinaka porasta temperatura.

Najsvjetliji primjer dobre prakse, implementacije praktičnih rješenja i edukacije građana zasigurno je Barcelona. U Barceloni su se s ovim problemom odlučili uhvatiti u koštac stvaranjem mreže klimatskih skloništa kako bi stanovnici toga grada u svakom trenutku mogli potražiti spas od vrućina. Javni prostori diljem grada prilagođeni su da služe kao skloništa, dok su lokalne škole jedan od primarnih resursa koji se koriste u programu stvaranja klimatskih skloništa koji se financira putem sredstava iz Europske unije.

Deset minuta hoda

Barcelona je suočena s izazovom borbe s visokim temperaturama, čega su itekako svjesni i njezini stanovnici. Budući da je to kompaktni grad od 1,6 milijuna stanovnika s vrućom i vlažnom klimom, Barcelona je posebno izložena efektu toplinskog otoka, dok u isto vrijeme ima nizak stupanj prilagodbe infrastrukture, opreme i javnih prostora tim uvjetima. Iz tog razloga, odlučili su provesti projekt čiji je cilj pripremiti Barcelonu na sve više ljetne temperature koje ozbiljno utječu na grad i ljude koji ovdje žive.

Tako je stvorena mreža skloništa smještenih u svim gradskim četvrtima, što jamči da gotovo 90 posto stanovnika Barcelone ima sklonište dostupno unutar 10 minuta hoda od kuće. Tijekom provedbe projekta broj lokacija na kojima se može potražiti spas od vrućina popeo se na 200, a brojni muzeji, knjižnice, parkovi i škole tijekom ljetnih mjeseci prenamijenjeni su u stanice za rashlađivanje. Svi prostori aktivirani su i dostupni za vrijeme najvećih vrućina, od 15. lipnja do 15. rujna.

Ovakva funkcija javnih prostora stanovništvu pruža sigurnost kretanja gradom bez da mijenjaju svoju prvotnu namjenu i funkciju. Zatvoreni prostori održavaju ugodnu temperaturu od 26 stupnjeva, dok se na otvorenom povećava urbano zelenilo, broj fontana i slavina sa svježom vodom.

Barcelonin odgovor na pregrijavanje uključuje i inovativni pilot-projekt za prilagodbu škola, s ciljem razvoja mreže od jedanaest klimatskih skloništa smještenih unutar školskih zidova. Kroz program Europske komisije »Urban Innovation Action«, provodi se projekt »Prilagodba škola klimatskim promjenama kroz zeleno, plavo i sivo«. Ovim projektom jedanaest škola je kroz paket plavih (razvoj vodenih točaka), zelenih (razvoj vegetacije) i sivih mjera (radovi na zgradama radi poboljšanja izolacije) pretvoreno u klimatska skloništa. Tako su školska dvorišta i zgrade dobili fontane, vrtove, zelene zidove, zaštite od sunca i nove krovove te podržali prilagodbu grada klimatskim promjenama.

Biljkama se ozelenilo oko 1.000 četvornih metara na školskim igralištima i zamijenilo betonsko tlo, a stvoreno je 2.213 četvornih metara novog prostora zasjenjenog pergolama i tendama. Uz to, postavljeno je i 26 novih točaka za vodu.

Na ovaj način pružila se mogućnost kontinuiranog korištenja klimatskih skloništa u izvanškolskim razdobljima i tijekom cijele godine. Ovo je posebno korisno u četvrtima gdje žive stanovnici s niskim primanjima, starije osobe i beskućnici koji nemaju pristup klimatiziranim prostorima (prema podacima, samo jedno od tri kućanstva ima klima uređaj). Konačni cilj do 2030. godine je da sklonište bude dostupno svima na samo pet minuta hoda. Edukacija stanovništva o klimatskim promjenama, podizanje svijesti i uključivanje zajednice u borbu protiv klimatskih promjena također je važan aspekt ovog projekta.

Praktična rješenja

Mnogi gradovi problem ekstremnih vrućina nastoje riješiti širenjem zelene infrastrukture i poboljšanjem pristupa parkovima i urbanim vrtovima. Sve je više gradova koji pokušavaju pronaći funkcionalna rješenja i svojim građanima pružiti sigurnu zaštitu od posljedica klimatskih promjena.

Grad Dallas u Teksasu koristi se podacima o zdravlju i okolišu kako bi otkrio gdje bi sadnja drveća donijela najveću korist.

Urbanisti industrijskog grada Stuttgarta, koji je smješten u kotlini gdje se toplina i smog mogu brzo akumulirati, pronašli su rješenje za kretanje zraka kroz grad korištenjem zelenih ventilacijskih hodnika kako bi se omogućilo prirodno strujanje vjetra kroz dolinu, doveo hladniji zrak i smanjila temperatura i zagađenje. Sličnu mjeru najavio je i Peking.

New York provodi još jednu dokazano učinkovitu mjeru – bojenje krovova u bijelo. Kroz inicijativu »CoolRoofs« u New Yorku na krovove se postavlja premaz koji reflektira sunčevu svjetlost kako bi smanjio temperaturu okoline. U Parizu se provodi sličan projekt kao i u Barceloni sa školama, nazvan »Paris OASIS«.
Klimatske promjene naša su realnost, a svi gradovi koji ne planiraju ublažavanje posljedica već su u zakašnjenju. Barcelona je dokaz kako su ovakva rješenja, uz želju i volju za provedbom, učinkovita i jednostavna za primjenu.