Iza velikog projekta modernizacije urinjskih pogona Inine rafinerije, vrijednog više od 600 milijuna eura, i dalje se vuku repovi neplaćenog angažmana djelatnika rumunjske tvrtke IGW Proiecte International koji su odnedavno izrodili i tužbom protiv glavnog izvođača na ovom velikom poslu, talijanskog KT- Kinetics Technology, odnosno njihove hrvatske podružnice na Trgovačkom sudu u Zagrebu.

Prije točno godinu dana pedesetak rumunjskih radnika, podsjetimo, pokušalo je prosvjedima u Rijeci i Zagrebu, pred Ininim sjedištem, skrenuti pozornost javnosti i glavnih dionika u ovom projektu, na činjenicu da su ni krivi ni dužni ostali uskraćeni za svoje plaće zbog financijskih problema i nelikvidnosti jednog od glavnih podizvođača na ovom projektu, austrijske tvrtke Christof Industries Global, a posljedično i njihove tvrtke kćeri u Rumunjskoj JCR Christof s kojom je IGW imao sklopljen ugovor.

Osnov tužbe koju je IGW uložio na zagrebačkom Trgovačkom sudu protiv KT-a zasniva se na argumentima i odredbama ugovora koje je KT potpisao s austrijskom grupacijom Christof.

Ugovorne obveze

– U Općim uvjetima tog ugovora definirano je postupanje i odgovornost u slučaju neplaćanja navedenih podizvođača bilo koje niže razine, slijedom kojih je KT dužan podmiriti potraživanja tvrtki koje je angažirao podizvođač, ako on to ne učini. U konačnici, sam KT je već prethodno i aktivirao predmetnu odredbu i plaćao izravno prema JCR Christof, nakon što je austrijski Christof Industries zapao u financijske poteškoće.

IGW se već krajem prošle godine pismeno obratio Ini i KT-u, navodeći da mu upravo JCR Christof, kao jedan od podizvođača, duguje iznos od 893.127 eura na ime naknade za ustupanje radnika za rad na projektu modernizacije riječke rafinerije za mjesece kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022. godine, zahtijevajući isplatu od samog KT-a, sukladno spomenutoj ugovornoj odredbi koja ga na to ovlašćuje.

Riječ je o klasičnom primjeru ugovaranja u korist treće osobe koja je jedna od uobičajenih normi europskog obveznog prava i, kao takva, regulirana i odredbama našeg Zakona o obveznim odnosima, pojašnjava riječki odvjetnik Marko Hrstić koji zastupa rumunjski IGW.

Dodaje i da je upravo zbog navedenih odredbi, iz kojih bi mogla proizaći odgovornost za isplatu nižih podizvođača, ugovoreno da KT kao glavni izvođač na projektu dužan, uz Inu, dati suglasnost za angažiranje svakog podizvođača, i to za svaku daljnju razinu podugovaranja.

– Dakle, IGW ne bi mogao niti biti angažiran kao podizvođač na projektu u Ininoj rafineriji da nije prošao prethodnu provjeru i da njegov angažman nije bio odobren, kako od samog naručitelja, odnosno Ine, tako i od KT-a kao glavnog izvođača.

Sve navedeno upućuje na logičan zaključak da se predmetna situacija insolventnosti bilo kojeg dionika mogla izbjeći, a u istom košu s IGW-om su se našli i brojni drugi podizvođači niže razine kojima nije plaćen njihov angažman na projektu tonući u stečaj ili veće financijske poteškoće, kaže odvjetnik Hrstić.

Sporna odgovornost

Kad se dogodila situacija s neplaćanjima od strane Christof grupe, predstavnici Ine održali su par sastanka s predstavnicima rumunjskih radnika. No, stav ove naftne kompanije otpočetka je vrlo jasan – neisplaćene plaće radnicima IGW-a nisu njihova zona odgovornosti.

– Ina kao odgovoran investitor uredno ispunjava sve svoje financijske obveze prema glavnom izvođaču radova te ni na koji način nije odgovorna za neisplaćene plaće radnicima IGW-a.

Kao svoje podizvođače radova angažirala ih je tvrtka Christof, koja je pak prije proglašenja stečaja bila podizvođač radova glavnog izvođača KT-a i jedina odgovorna za njihovo plaćanje, ponovili su iz Ine te dodali kako ne mogu komentirati tužbu IGW-a iz razloga što nisu »niti subjekt niti sudionik ovog pravnog postupka«.

– Naravno, sada se sva odgovornost za neplaćanje prebacuje na Christof Industries Global i njegove tvrtke-kćeri u Rumunjskoj, za koje je pitanje jesu li, s obzirom na njihov bonitet, uopće smjele biti angažirane na projektu modernizacije urinjske rafinerije.

Istina je da, pravno gledano, izravna odgovornost na strani Ine za plaćanje podizvođača i nižih podizvođača ne postoji, ali kako se radi o projektu od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku, smatramo da je morala učiniti veći pritisak prema glavnom izvođaču kako bi se pokušalo barem djelomično namiriti niže podizvođače, smatra odvjetnik Hrstić.

»Široka ramena« za pravdu

Našem listu javio se i Giuseppe Basile, vlasnik IGW-a.

– Dok smo prosvjedovali, imali smo prilike čuti brojne iskaze zahvalnosti za ono što smo radili i odradili, mnogo usmenih obećanja i lijepih riječi.

Međutim, otkad smo otišli iz Rijeke, u Ini i KT-u sve su zaboravili, kao da ništa nije bilo. Nije nam, stoga, preostalo ništa drugo nego da poduzmemo sve da naša tvrtka dobije naknadu koju s punim pravom potražuje, rezultat čega je i podizanje tužbe na sudu u Zagrebu.

Nažalost, za pravdu je potrebno jako dugo i morate imati »široka ramena« za odolijevati tako dugo. Ovo pitanje plaćanja, odnosno neplaćanja stvar je profesionalne etike i uvjeren sam da će se i sud složiti s našim argumentima. Posljednjih nekoliko mjeseci stalno sebi i drugima postavljam jedna te ista pitanja.

Kako su u KT- Kinetics Technology mogli povjeriti tako dragocjen i važan projekt, kao što je modernizacija Rafinerije nafte Rijeka, tvrtki poput Christofa koja tri mjeseca nakon početka radova odlazi u stečajni postupak?

Nisu li financijski problemi Christof Industriesa već bili uočljivi kada im je posao dodijeljen? Imam dojam da se netko ovdje igra s podizvođačkim tvrtkama i sa životima ljudi koji teško i naporno rade svoj posao, pita se Basile, dodajući kako je »ova nesretna situacija s neplaćanjem ugrozila financijsku stabilnost i poslovni ugled IGW-a koja je nekoć bila cijenjena u Rumunjskoj i Europi«.

Za komentar i očitovanje poslali smo upit i prema KT-u, no njihov odgovor zasad nismo dobili.

Ugrožena egzistencija rumunjskih radnika

– Neplaćanje našeg klijenta za obavljeni posao u Rafineriji nafte Rijeka dovelo nas je u situaciju i položaj bez presedana, u kojem se moramo kretati kroz pravne složenosti i zategnute odnose s našim cijenjenim i vrijednim radnicima, kaže vlasnik IGW-a Giuseppe Basile.

– Tijekom proteklih nekoliko mjeseci suočeni smo s raznim inspekcijama rada i pravnim postupcima, a posebno je obeshrabrujuće svjedočiti danku koji je ova situacija ostavila na njihovu egzistenciju i moral, zaključio je Basile.

Ina nije bila u obvezi raditi provjeru i odobriti angažman IGW-a na projektu

Nakon objave teksta o tužbi koju je rumunjska tvrtka IGW Proiecte International uložila na zagrebačkom Trgovačkom sudu protiv glavnog izvođača radova na modernizaciji Inine rafinerije u Urinju, talijanskog KT- Kinetics Technology odnosno njihove hrvatske podružnice zbog neplaćenih 893.127 eura naknadeza angažman rumunjskih radnika na ovom projektu, na iznesene navode odvjetnika IGW-a Marka Hrstića reagirali su iz Ine.

– Ina je s tvrtkom KT-Kinetics Technology SpA 2019. godine sklopila ugovor po principu “ključ u ruke” za Projektiranje, nabavu, izgradnju, puštanje u pogon i testiranje radova koji se odnose na Projekt nadogradnje rafinerije nafte Rijeka.

Takvim ugovorom je glavni izvođač preuzeo odgovornost za kompletno izvođenje radova, što između ostaloga uključuje i odabir podizvođača, upravljanje s njima, kao i odgovornost za njihov rad.

Dakle, iz navedenog je razvidno da Ina nije bila u obvezi raditi provjeru i odobriti angažman tvrtke IGW na projektu. U kontekstu navedenoga bitno je napomenuti da je tvrtka IGW angažirana na projektu kao podizvođač treće razine kojega je angažirala rumunjska tvrtka JCR Christof, a koju je pak ugovorila austrijska tvrtka majka Christof Industries Global kao direktni podizvođač KT-Kinetics Technology SpA.

Nastavno na navedeni ugovor po principu “ključ u ruke” te, kako je smo već komunicirali i u medijima i prema tvrtki IGW, Ina svoja ugovorna prava i obaveze uredno koristi i odgovorno izvršava, kako i priliči projektu od ovakvog značaja te Ini kao kompaniji koja je odgovorni sudionik u poslovanju na tržištu.

U tom kontekstu INA ne smatra relevantnima iznesene izjave u kojima se bez ikakve argumentacije spominju “pritisci prema izvođaču” odnosno obveze prema namirivanju nižih podizvođača, navode iz ove naftne kompanije.