U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u petak je predstavljen »Svijet u 2021.«, specijalizirano godišnje izdanje uglednog britanskog tjednika The Economist u kojemu vrhunski autori i urednici predviđaju ključne događaje i trendove u svijetu biznisa i politike. Nositelj projekta »The Economist: Svijet u 2021.« za Hrvatsku je bivši predsjednik HNS-a i bivši ministar gospodarstva, koji je danas privatni poduzetnik u cijelom nizu sektora.

Kako ste došli na ideju izdavati hrvatsko izdanje »The Economista«?

– Radi se o godišnjem izdanju. Dakle, »The Economist« izlazi na tjednoj bazi, ali isključivo na engleskom jeziku i nema prijevod niti na jednom svjetskom jeziku. Jedino godišnje izdanje pod nazivom »Word in« koje uvijek daje analizu tekuće godine i ekonomska predviđanja za narednu godinu. Iskreno, susreo sam se izdanjem The Economista na srpskom jeziku i zapitao se zašto nema na hrvatskom jeziku. Obratio sam se, prošao njihovu proceduru i dobio licencu. Ovo je drugi godišnji broj koji izdajemo. Naravno, nacionalno izdanje je na matičnom jeziku, i obuhvaća dijelom nacionalne teme, tako da su u ovom broju zastupljeni i hrvatski premijer Plenković, ministar gospodarstva Ćorić i više vodećih hrvatskih gospodarstvenika u svom području.

Neotporni na krize

Bili ste dugo u Vladi, kako vi vidite ovogodišnje prilike u ovoj kriznoj godini, ali i budućnost ekonomije Hrvatske u novoj 2021. godini?

– Ove godine, kako su analitičari i u »The Economistu« iskreno priznali, doista nitko nije mogao predvidjeti ovakvu globalnu krizu. U pravu su bili samo oni koji su tvrdili da je naša struktura BDP-a neotporna na krize. Ova kriza je pokazala da je naše gospodarstvo neotporno, da se našlo u problemu kad su se zatvorili ugostiteljski objekti i hoteli. Previše ovisimo samo o turizmu i u odnosu na proizvodnju, industriju ili uslugu sa većom dodanom vrijednosti. To nije stanje dugoročne održivosti. Zatvaranje granica izazvalo je sto problema za našu ekonomiju, ali ne zato što nismo mogli izvoziti, nego suprotno – jer nismo mogli uvoziti, u pitanje je došla opskrba naših građana. No, 2020. nam je pokazala da svako zlo može biti za neko dobro – sad nam je svima zajedno jasno da isključivo ulaganja u industriju, proizvodnju i usluge mogu donijeti čvršću ekonomsku strukturu Hrvatske.

Vlada bi, dakle, uz ovu koronakrizu trebala paralelno provesti i strukturne reforme?

– To su dva potpuno odvojena procesa; sadašnju krizu treba kontrolirati ministar zdravstva, da taj sustav funkcionira kako funkcionira i ministar financija koji u okviru mogućeg pokušava kontrolirati procese. No, kad vidimo kako se postavila Europska komisija, koja je zaista osigurala enormno puno sredstava, tada nam je jasno da se na isti način treba postaviti i Hrvatska, a to je koncept razvoja. Ja europski »recovery found« uopće ne bih nazvao fondom oporavka, nego fondom promjena. Dakle da se financira sve što ranije bilo daleko teže – domaća proizvodnja i samoodrživost, istraživanje i razvoj, zelene energije. Ako EK ide u tom smjeru, mora i Hrvatska. Po glavi stanovnika smo dobili najviše sredstava unutar EU-a, to je prilika za budućnost. Tu je uloga premijera i ministra gospodarstva ključna. Moraju poslati poruku bankama i financijskim institucijama da ulaganje i investicije nisu samo u beton. Da se sutra moraju lakše i brže moraju financirati investicije u industriju, usluge s većom dodatnom vrijednosti, u istraživanja i nove proizvode, u tvrtke koje »prodaju« znanje« i slično. Ključno je da postoji financiranje za takav novi razvoj, a ako postoji financiranje, poduzetnici će to iskoristiti u korist zaposlenih, države i njih samih.

Promjene su nužne

Kako ocjenjujete Vladinu borbu protiv koronakrize?

– Prvi val stvarno su odradili odlično, a drugi val će se mjeriti upravo po tome što sam spomenuo, hoće li Vlada, ali i financijski sektor razumjeti kako trebaju izaći iz krize. Ako bude sluha za to, tada ćemo moći reći da je i drugi val donio promjenu na bolje. Ako želimo promijeniti strukturu BDP-a tako da nismo ovisni o restoranima, kafićima i hotelima, tada trebamo shvatiti da mogućnosti financiranja usmjeravaju i smjer promjene. Promjene svi zazivaju, ali samo oni koji kreću od sebe imaju pravo i autoritet da o njima pričaju. Svi žele promjene, ali ne kod sebe.

Zadovoljan razvojem tvrtke

Čime se sve bavite kao privatni poduzetnik, kako posluje vaša tvrtka Livit?

– Moji su ciljevi vezani za Livit bili ambiciozniji, no zadovoljan sam kako se tvrtka razvija. To je jedina tvrtka u mom stopostotnom vlasništvu i osim ovog specijaliziranog godišnjeg izdanja The Economista, bavim se razvojem različitih projekata za koje procjenjujem da imaju potencijal.

Poslujem isključivo s realnim sektorom. Uključen sam u još nekoliko tvrtki, od stanogradnje na Žnjanu u Splitu, preko zaštite prava potrošača, proizvodnje i stavljanja na tržište proizvoda od konoplje, od nedavno i u globalnoj event industriji, pa sve do pomoći u realizaciji investicija i poboljšanju efikasnosti tvrtki.