Ne stišavaju se reakcije poduzetnika i oporbe na nacrt Nacionalnog plana oporavka i održivosti (NPOO) koji je premijer prije desetak dana predstavio hrvatskoj javnosti.

Na krizu uzrokovanu pandemijom bolesti COVID-19, u svrhu potpore reformama i ulaganjima koje su poduzele države članice, Europska unija je reagirala osnivanjem Europskog fonda za oporavak i otpornost (Recovery and Resilience Facility – RRF) »teškog« 672,5 milijardi eura, u kojem iznosu su sadržana kako bespovratna sredstva, tako i zajmovi.

EU će punjenje RRF-a osigurati izdavanjem obveznica Europske komisije (EK), koje će po njihovom dospijeću biti potrebno otplaćivati iz Europskog proračuna.

12 posto BDP-a

Od spomenutog iznosa Hrvatskoj će pripasti 6,3 milijarde eura ili približno 49 milijardi kuna bespovratnih sredstava, što čini oko 12 posto hrvatskog BDP-a te istovremeno predstavlja i najveći udio u BDP-u od svih ostalih zemalja EU-a.

Tom iznosu valja pridodati i 3,6 milijardi eura u vidu povoljnih zajmova i garancija, na koji dio, prema riječima premijera, Hrvatska namjerava aplicirati tek nakon što budu poznati učinci koji će se polučiti kroz NPOO i Višegodišnji financijski okvir (VFO) EU-a za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

Važno je napomenuti da NPOO ne uključuje nacionalnu komponentu financiranja, kao što je to primjerice slučaj kod EU fondova.

Od sveukupnog iznosa od 6,3 milijarde eura ili 49 milijardi kuna komponenti gospodarstva i zelene tranzicije namijenjeno je 54 posto. Na mjere koje tangiraju reformu javne uprave, pravosuđa kao i segmente državnog vlasništva otpada 10 posto alokacije.

Za reformu obrazovanja, znanost i istraživanja namijenjeno je 15 posto novca, reformu tržišta rada i socijalnu zaštitu 4 posto, reformu zdravstvenog sustava 5 posto, te za obnovu javnih i privatnih zgrada nakon potresa 12 posto ukupnog iznosa.

Za sektor turizma, djelatnost koja je zbog pandemije pretrpjela najviše štete, ministrica turizma i sporta uspjela je izboriti alokaciju u iznosu 2,2 milijarde kuna, s čime bi turistički sektor trebao biti više nego zadovoljan.

Prethodno je Ministarstvo turizma i sporta Vladi i Europskoj komisiji isporučilo dokument, u naravi segment NPOO-a, u kojem su vrlo jasno i precizno, u okviru komponente C 1.6. adresirani glavni ciljevi i izazovi turizma koji se rješavaju u okviru spomenute komponente, veza s Europskim semestrom i strateškim dokumentima, te detaljno navedene sve reforme i investicije koje trebaju doprinijeti oporavku i otpornosti turizma kao i njegovoj zelenoj i digitalnoj tranziciji.

Recimo još da će turistički sektor za svoje projekte moći aplicirati i u sklopu horizontalnih mjera cjelovite komponente gospodarstva, kao i u dijelu NPOO-a u kojem će projekti biti podržani kroz povoljne zajmove i jamstva.

(Ne)realna očekivanja

Premda integralni dokument još nije objavljen, na NPOO su se obrušile udruge poduzetnika i oporba. Oporba, reklo bi se očekivano, po defaultu, propustivši uzgred priliku da poput kolega u Sloveniji javnosti isporuči alternativni prijedlog NPOO-a.

Izuzmemo li nekoliko palijativnih rješenja i sofizama koje su u eter pustili pojedini čelnici oporbe, izostali su bilo kakvi pažnje vrijedni prijedlozi.

Za pretpostaviti je da je reakcija nekih poduzetničkih udruga s jedne strane posljedica spoznaje da NPOO neće moći zadovoljiti sva njihova očekivanja, dok dodatni razlog njihova neprihvaćanja NPOO-a vjerojatno leži u nepoznavanju same esencije spomenutog dokumenta, koji u naravi predstavlja prijedlog reformi neuralgičnih sastavnica hrvatskog gospodarstva i društva uopće.

Drugim riječima, predložene investicije moraju odgovarati specifičnim reformskim zahtjevima koje je Europska komisija postavila pred Hrvatsku, te sukladno tome predlagati investicije koje podupiru nastavak ili provedbu reformi kako bi gospodarstvo i društvo bili otporniji na buduće krize.

Isto tako, s obzirom na to da su značajnoj koliziji s reformskim mjerama, potpuno su nerealna bila i očekivanja poduzetnika da će struktura alokacije sredstava u dijelu koji se tiče gospodarstva odražavati sadašnju, zatečenu strukturu hrvatskoga gospodarstva, odnosno da će NPOO »honorirati« doprinos pojedinih djelatnosti BDP-u Hrvatske.

Isto tako, s obzirom na to da je u procesu izrade NPOO-a, sukladno preporukama Europske komisije, bilo potrebno provesti demarkaciju između NPOO-a i VFO-a, ne stoje ni objekcije da Vlada namjerava kroz NPOO kompenzirati neke navodne propuste koji se odnose na prethodno proračunsko razdoblje EU-a (VFO 2014. – 2020.) Objekcijama poduzetnika i oporbe da zainteresirana stručna i ostala javnost nisu bile uključene u izradu NPOO-a nema se u načelu što prigovoriti.

Provedbeni akti

Jednako važna kao i izrada samog NPOO-a je i izrada raznih provedbenih akata kojima će detaljno biti reguliran cjelokupni proces vezan uz korištenje sredstava predviđenih NPOO-a.

Ponajprije se to odnosi na Pravilnik o uvjetima i kriterijima dodjeljivanja sredstava NPOO-a kojim će biti propisani prihvatljivi korisnici sredstava NPOO-a, kriteriji raspodjele sredstava, postupak dodjeljivanja sredstava, postupak kontrole i nadzora nad korištenjem sredstava NPOO-a, upravljačka tijela NPOO-a kao i koordinacijsko tijelo NPOO-a koje će dva puta godišnje Europskoj komisiji podnositi izvješća o provedbi NPOO-a te na spomenuti način koordinirati financijski aspekt provedbe plana, ujedno i urediti da spomenuto tijelo izvještava kvartalno Vladu i jednom godišnje Sabor.

Pojednostavljeno, uz definiranje transparentnih kriterija dodjele sredstava iz NPOO-a potrebno je regulirati tko priprema pozive (koja uprava), tko ih odobrava, tko ugovara projekte u okviru javnog poziva, tko prati provedbu projekata te tko isplaćuje (i odobrava) pojedinačne troškove NPOO-a. Isto tako, potrebno je regulirati način komunikacije između koordinacijskog tijela NPOO-a i ministarstva koje upravlja specifičnim ciljem NPOO-a.

Kao što je najavio premijer, s NPOO-om se najprije ide u proces javnog savjetovanja, dok je za 19. travnja planirana konzultativna rasprava u Hrvatskom saboru. Kako je najavljeno plan je da se NPOO prihvati na sjednici Vlade koja će se održati 29. travnja, kao bi isti na vrijeme mogao biti upućen Europskoj komisiji, s obzirom na to da je krajnji rok za njegovu dostavu 30. travnja.

Kratki rokovi

Europska komisija će u roku od dva mjeseca od dana službenog podnošenja ocijeniti NPOO te potom podnijeti Europskom vijeću prijedlog za donošenje provedbene odluke o prihvaćanju NPOO-a. Europsko vijeće na prijedlog Europske komisije, u pravilu u roku od četiri tjedna od usvajanja prijedloga od strane EK-a, provedbenom odlukom odobrava ocjenu NPOO-a. Pravo EU-a i njegova primjena na dan stupanja na snagu spomenute odluke postaju obvezujuće za sve članice EU-a.

Nakon donošenja spomenute odluke avansno je iz RRF-a moguće povući 13% posto od ukupne alokacije, odnosno oko šest milijardi kuna. S obzirom na to da su izdaci prihvatljivi već od veljače 2020. godine, postoji i opcija da Vlada osigura izvore financiranja te sredstva predviđena u NPOO-u počne odobravati i prije konačnog usvajanja NPOO-a. Do kraja 2022.

Hrvatska je u obavezi ugovoriti isplatu dodatnih 70 posto sredstava, a do kraja 2023. godine isplatu cjelokupnog iznosa. Krajnji rok za povlačenje sredstava je konac 2026. godine.

Kako će to izgledati u stvarnosti i kojeg će intenziteta biti krajnji učinak na gospodarstvo značajno će ovisiti o razini pripremljenosti projekata, njihovom reformskom kapacitetu kao i mogućnosti da spomenuti projekti budu završeni u roku.

Pri tome treba imati na umu da je Europska komisija nametnula vrlo kratke rokove i jasne reformske zahtjeve i to trebaju biti ključni ponderi pri donošenju odluke kome, za što i na koji način usmjeriti sredstva NPOO-a.

Ostali izvori

Pored spomenutih 9,6 milijardi eura iz Instrumenta EU-a sljedeće generacije, Hrvatskoj će na raspolaganju biti i 12,7 milijardi eura iz novog Višegodišnjeg financijskog okvira EU-a za razdoblje od 2021. do 2027., gotovo milijardu eura iz europskih fondova za obnovu nakon potresa, sredstva iz mehanizma REACT-EU, sredstva iz Fonda za pravednu tranziciju, kao i još oko 5,5 milijardi eura koji se odnose na Višegodišnji financijski okvir (VFO) EU za razdoblje od 2014. do 2020., a koji iznos je Hrvatska u obavezi iskoristiti u sljedeće tri godine.

Zaključno, Hrvatskoj će kumulativno u spomenutom razdoblju biti dostupno gotovo 30 milijardi eura za oporavak, jačanje otpornosti te razvoj, koje iznos je ekvivalentan 7-postotnom iznosu godišnjeg iznosa BDP-a Hrvatske, što je generacijska prilika koja se ne smije propustiti.