Mali zaselak Grguri, gotovo je uz sam rub Piski – istarske pustinje, lokalnog naziva Calanchi, prirodnog fenomena koji izgledom podsjeća na pješčane dine. Čini ih lapor ili, kako se u Istri naziva, tašelac, tašel, siva ili žućkasta sitnozrnata sedimentna stijena, sastavljena od kalcita i gline. Jedan je prilaz iz sela Šterna, drugi iz obližnjeg zaseoka Grguri, a mi smo se odlučili ovu atrakciju sjeverozapadne Istre, istražiti upravo s te strane.

U mini zaseoku Grguri jedan je kućni broj. Mogla bi to biti priča o obiteljskoj slozi, jer kako kažu, gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna. S roditeljima Stelijom i Valterom Šavronom, svaki u svom dijelu obiteljske kuće žive sin Peter i kći Maja sa svojim obiteljima, pa je u selu sveukupno deset stanovnika. Tri generacije jedne obitelji. ​

​Stelija je iz obližnjeg sela Novaki, suprug je iz slovenskog pograničnog sela Pregara. Kada su osamdesetih godina prošlog stoljeća Šavronovi kupili staru kuću, Grguri su bili selo bez stanovnika. Prijašnji je vlasnik preminuo, prepustio je kuću Općini Buje, a Šavroni su je kupili od tadašnjeg SIZ-a Buje i postepeno renovirali.

Atraktivna »ogolina«

Stelijin i Valterov sin Peter često se s prijateljima iz okolnih naselja u djetinjstvu igrao Indijanaca i kauboja ili bi se po dinama vozili biciklom. Kada su odrasli, odlazili bi tamo s djevojkama gledati zalazak sunca. No ovaj automehaničar koji je egzistenciju vezao uz rodni kraj i otvorio automehaničarski obrt, o Piskima danas s pozicije 42-godišnjaka razmišlja posve drukčije. Ne kroz dječju ili romantičnu prizmu, već turističku.

Iako je ovaj lokalitet nazvan istarska pustinja, njegov nastanak, kaže Peter, nema puno veze s pustinjskim procesima. Ogoline, kako se nazivaju u stručnoj literaturi, svoj nastanak mogu zahvaliti geomorfološkom procesu, eroziji vodom. Pretpostavka je da je u vrijeme eocena, prije otprilike pedeset milijuna godina, na ovom području postojalo relativno duboko morsko dno pa su među najzanimljivijim fosilima morski ježinci i zubi morskih pasa.

Piski su tek manjim dijelom na području Općine Oprtalj, a većim dijelom Općine Grožnjan i obje su, svaka na svom području, postavile putokaze. Ovakve lokacije, posebno u središnjem i sjevernom dijelu Istre, doduše nisu rijetkost, a izvanrednost ovoga fenomena kod Šterne koncentracija je velikog broja svojevrsnih dina na jednome mjestu.

Jedno od najvećih istarskih područja takve vrste dobilo je zadnjih desetak godina na vidljivosti zaslugom Udruge Fotovun iz Motovuna koji su ga fotografirali i stavili slike na društvene mreže i od tada, kazao je Peter, znatiželjnici dolaze u većem broju. Zanimljivo je i za geologe koji ga dolaze proučavati, a Maja Šuput upravo je tamo snimila nekoliko kadrova spota pjesme »Ženo draga«.

Jedinstveni zip-line

Peter je prije godinu i pol – dvije s prijateljem iz Pule Sašom Pavlovićem započeo s realizacijom zip-line projekta, i nada se da će na proljeće iduće godine biti u funkciji. Uzeli su državni teren u zakup i osmislili jedan edukacijsko-rekreativni punkt kako bi Piski dodatno dobili na atraktivnosti. Bit će to vjerojatno prvi zip-line na takvoj jednoj lokaciji. Tri su sajle, svaka ima dvije platforme, početnu i završnu. Prva sajla je duga 240 metara, potom se pješači 30-ak metara do početka druge koja je duga 160 metara i onda se ponovo treba otkačiti i pješačiti do početka treće sajle duge 129 metara, kroz kanjon. Povratak je uzbrdo na početnu poziciju.

Treba postaviti još dvije platforme i povezati putove. U pogledu na istarsku pustinju uskoro će se uživati iz ptičje perspektive. U sklopu projekta predviđena je drvena recepcija, klupice i stolovi, pano s geološkim podacima i maketa Piski.

– Obje općine, i oprtaljska i grožnjanska, podržavaju ovaj projekt na čemu sam im zahvalan. Upravo je u izmjeni prostorni plan gdje će ovo područje dobiti namjenu sportsko – rekreacijske zone, kazao je Peter. Obišli smo istarsku pustinju, a društvo nam je pravio njegov sin 12-godišnji Filip Šavron. U stopu su nas pratili Aron, petogodišnji mužjak njemačkog boksera i Čarli, dvogodišnji mješanac. Dva vjerna psa čuvara Piski.

Istraživanje erozije kod Šterne

Hrvatski geološki institut iz Zagreba već nekoliko godina provodi snimanje terena i prati procese erozije ogolina, pa tako i ovih kod Šterne.

– To je jedna od lokacija u Istri, relativno veće površine, ima većih i manjih, na kojoj se prikupljaju podaci za znanstveno istraživanje kako bi mogli statistički dobiti bolji uzorak na puno većem području. Mjerimo uzmicanje materijala koje se događa i time možemo vidjeti koliko se troši, koliki su nanosi… Uzima se u obzir nagib površina, priljevna površina, klimatske okolnosti, koliko je kiše palo, koliko su bile intenzivne. Puno je faktora. Što više ogolina snimamo u što više različitih razdoblja, to možemo bolje dobiti dojam koliko koji faktor utječe na eroziju, saznali smo od Tihomira Frangena i Davora Pollaka iz Hrvatskog geološkog instituta Zagreb koje smo zatekli na terenu.

– Daleko je od finalnog rezultata, ali preliminarne analize pokazuju brzinu uzmicanja terena na ogolinama u rasponu od 2,5 do 6 centimetara na godinu, kazali su geolozi, te dodali da se trenutna istraživanja financiraju iz EU programa »Interreg – IPA CBC (HR-BA-ME)«.

Najlakše pješice

Do istarske pustinje može se doći pješice iz sela Šterna putom koji vodi od crkve sv. Mihovila. Drugi put vodi iz sela Grguri, pored obiteljske kuće Šavronovih. Iako se u središnjoj i sjevernoj Istri može naići na dijelove krajolika oblikovane sitnozrnatom sedimentnom stijenom, Piski se jedini mogu pohvaliti jedinstvenom koncentracijom takvih oblika na većoj površini.