ZAGREB – Hrvatski građani koji svoju ušteđevinu tijekom krize žele očuvati od gubitka nemaju danas puno izbora. U boljim vremenima, kada gospodarstvo napreduje, najveći dio ljudi nastoji iznos novca povećati štednjom u banci. Spretniji ulažu na burze, u dionice vrijednih firmi ili u državne obveznice. Ako nemaju iskustva s burzama, obično ulažu u investicijske fondove, gdje će brigu o tome kamo usmjeriti njihov novac – u koje dionice ili obveznice – preuzeti profesionalci. Međutim, pandemija je pomrsila sve te kalkulacije i čini se da nema posve sigurnog utočišta za one koji žele iz krize izaći financijski neokrznuti.

Oročavanje novca u banci danas se više ne isplati. Još prije desetak godina kamate na oročenu štednju iznosile su i četiri posto, a danas u pravilu iznose samo 0,02 posto. To znači da na oročenih 10 tisuća kuna građanin može dobiti samo dvije kune kamata, neovisno o tome štedi li na rok od mjesec dana, šest mjeseci, ili godinu-dvije. Ljudi se mogu tješiti da je držanje ušteđevine u banci ipak sigurnije nego kod kuće. Na taj način još uvijek prolaze bolje od mnogih koji su novac ulagali na burze ili u investicijske fondove.

Bijeg ulagača

Dok su proteklih godina imali visoku zaradu, većina od stotinjak investicijskih fondova u Hrvatskoj, otvorenih za građane, zabilježila je 2020. znatne gubitke. Pad prinosa tih fondova od početka godine uglavnom se kreće od jedan do 19 posto, a njihova se imovina smanjila 24 posto. Na kraju prošle godine, primjerice, ukupna imovina otvorenih investicijskih fondova iznosila je 22,58 milijardi kuna, a na kraju listopada 17,27 milijardi, prema podacima Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).

Imovina investicijskih fondova smanjila se i zato što su mnogi ulagači, vidjevši proljetos da imaju gubitke, počeli iz njih bježati. To se može zaključiti i iz toga što su brojni fondovi objavili oglase da smanjuju ili ukidaju naknade za izlazak iz njih.

Glavni razlog za gubitke, naravno, treba tražiti u padu vrijednosti dionica poduzeća, a manjim dijelom i državnih obveznica – a upravo to su vrijednosni papiri u koje investicijski fondovi uglavnom ulažu. Najgore su prošli hrabriji ulagači koji su odabrali dioničke i mješovite fondove. Njihovi prinosi u povoljnim godinama kretali su se od 10 do 20 posto godišnje, a danas su toliko u minusu.

Oprezniji investitori, koji su novac ulagali u obvezničke i novčane fondove, bolje su prošli. Većina obvezničkih fondova, primjerice, do kraja studenoga uspjela je održati glavu iznad vode, postignuvši mršave dobitke, u pravilu manje od jedan posto, prema podacima portala Hrportofolio. Među fondovima koji su ulagali u dionice, najbolje su prošli oni rijetki koji novac ulažu na inozemne burze, u vodeće američke kompanije koje su ove godine svoju vrijednost povećale za 15 do 20 posto.

Loše su prošli mnogi ulagači na Zagrebačkoj burzi, gdje je vodeći indeks dionica Crobex u prvih 11 mjeseci ove godine izgubio 15,6 posto vrijednosti, prema podacima Hrportofolija. U strahu od gubitaka, dio investitora je nakon izbijanja pandemije počeo rasprodavati dionice. Crobex je prošlog mjeseca iznosio oko 1.700 bodova, što znači da je pao na razine zabilježene u krizi iz 2008. godine.

Cijena zlata pala

Iako se hrana i u krizi dobro prodaje, zanimljivo je kako je indeks prehrambenih tvrtki (CROBEXnutris) na Zagrebačkoj burzi – koji obuhvaća Atlantic grupu, Kraš, Podravku i Viro – od početka godine izgubio 11 posto vrijednosti, više od hotelijera (CROBEXturist) kojima su zbog smanjenja turista i prometa dionice do kraja studenoga pale 8,7 posto. Međutim, kao u svakoj krizi, na burzi ima i dobitnika. Dok su neki bježali s burze, drugi su ulagali u poduzeća na kojima očekuju zaradu kada se gospodarska aktivnost pokrene.

Primjerice, snažno je skočila potražnja za dionicama triju građevinskih tvrtki iz indeksa CROBEXkonstrukt. Njihova je vrijednost na kraju studenoga bila čak 66 posto viša u odnosu na početak godine, vjerojatno u očekivanju brojnih građevinskih radova, vezanih uz obnovu potresom porušenog Zagreba i okolice, te uz povećani priljev novca iz fondova EU-a. Dionice vodećih hrvatskih industrijskih poduzeća (CROBEXindustrija) tijekom 11 mjeseci također su porasle, ukupno 5,15 posto.

Nerijetko se čuje preporuka štedišama neka ulažu u zlato, koje se smatra jednim od najsigurnijih utočišta. Zaista, cijena zlata na svjetskom tržištu skočila je s 1.520 dolara po unci na početku godine, na 1.808 dolara potkraj studenoga. No, i njegova cijena je kolebljiva. Sredinom kolovoza zlato se popelo na vrijednost veću od 2.000 dolara, ali proteklih mjeseci pada. Svi oni koji su ljetos kupovali zlato, trenutačno su u gubitku.

Utočište u banci

Običnim ljudima, koji nemaju iskustva s burzama, sva se ulaganja na tržištu kapitala čine jako složenima i rizičnima. Stoga radije ulažu u nekretnine – stanove, kuće ili zemljišta, što je tradicionalni način za očuvanje ili povećanje ušteđevine. Većina građana, pak, zadovoljna je već i time ako imaju neku pričuvu novca i ako im stoji na bankovnom računu. Držanjem gotovine u banci neće zaraditi, ali znaju da neće ni bitno izgubiti.

Prije tri desetljeća, dok je inflacija u Hrvatskoj bila jako visoka, novac je brzo gubio na vrijednosti. Danas, kada je inflacija posvuda neznatna, držanje gotovine u banci i nije tako loše rješenje. Na to upućuje podatak da su bankovni depoziti u Hrvatskoj, kao i u cijeloj Europi, tijekom pandemije rekordno porasli. U rujnu su bili 18,8 milijardi kuna veći nego lani, prema podacima Hrvatske narodne banke. Čini se da od početka pandemije utočište u bankama traže ne samo obični ljudi, nego i ulagači koji su ove godine pobjegli s burze ili iz investicijskih fondova.

Na tom tragu razmišlja i financijski stručnjak dr. Neven Vidaković. U Hrvatskoj, kaže, »postoji mali broj investicija koje stvarno mogu donijeti prinose. Banke već godinama nude kamatnu stopu koja je ispod razine inflacije. Nekretnine, posebno u turizmu, pokazale su se unosnima u dobrim vremenima, ali opasnima u turbulentnim vremenima. Tržište kapitala nam je nerazvijeno. Postoje investicijski fondovi koji investiraju na međunarodnim tržištima, ali oni su rizični i Hrvati nemaju naviku investirati u dioničke fondove«, primjećuje Vidaković.

– Sada dolazimo do svojevrsnoga paradoksa. Zbog opće situacije bolje je imati gotovinu nego ulagati i preuzimati značajan rizik, posebno kada se radi o tržištima kapitala, zaključuje Vidaković.