Od osam do 13 tisuća radnika u Hrvatskoj u drugoj je polovini prošle godine svaki mjesec radilo skraćeno, ali su i za taj dan ili te dane, kad nisu bili na poslu, dobivali plaću zahvaljujući mjeri skraćivanja radnog vremena.

Mjera za koju su u vrijeme globalne financijske krize, ali i desetljeće nakon toga, hrvatski poslodavci bili prilično nezainteresirani, ipak je u vrijeme koronakrize izazvala veći interes.

Prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, potporu za skraćivanje radnog vremena tražilo je 1.100 poslodavaca, a za plaće od lipnja do prosinca prošle godine država je isplatila nešto više od 133 milijuna kuna potpora.

U desetljeću prije toga potporu je koristilo osamdesetak poslodavaca za dvije tisuće radnika, a na nju je država potrošila ukupno osam i pol milijuna kuna u razdoblju od 2009. do 2019. godine.

S koronakrizom potpora je, iako nije ni blizu zanimljiva kao ona za očuvanje radnih mjesta, ipak izazvala više interesa poslodavaca. Oni su od srpnja mogli tražiti potporu u iznosu od dvije tisuće kuna po radniku u slučaju da je radno vrijeme skraćeno za 50 posto, no sada je iznos podignut na 3.600 kuna, a radno vrijeme se može skratiti i do 90 posto.

No, ne znači da u svakom poduzeću koje koristi tu mjeru svi radnici rade skraćeno. Uvjet za dobivanje potpore je da barem deset posto radnika zaposlenih u nekom poduzeću radi skraćeno, a potpora se ne može tražiti za one koji rade od kuće.

Zadržavanje radnika

Već u prvom mjesecu, odnosno kod isplate plaće za lipanj, država je odobrila tu potporu za 8.856 radnika koji rade kod 149 poslodavaca. Broj radnika se mijenjao iz mjeseca u mjesec, a dosad je tako najviše radnika radilo skraćeno i primalo potporu za srpanj prošle godine, njih 12.693.

Ova se potpora financira iz EU instrumenta SURE, a europska komisija odlučila se za nju jer je i u vrijeme globalne krize pomogla očuvanju radnih mjesta, posebice u zemljama koje imaju jaku industriju, a u njezinom korištenju tada je prednjačila Njemačka.

U Hrvatskoj u vrijeme te krize potpora poslodavcima nije bila zanimljiva, iako su različite vlade od 2009. godine mijenjale uvjete i nastojale dobiti što više korisnika. No, poslodavci su se tada, ako im je posao bio smanjen, radije odlučivali za otpuštanje i smanjenje broja radnika, nego za skraćivanje radnog vremena i očuvanje zaposlenosti.

Kako se situacija na tržištu rada u Hrvatskoj ipak promijenila, u međuvremenu je zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju velik broj radnika odselio, pa nije tako lako naći ni stručnu radnu snagu, pa su poslodavci ovaj put očito odlučili iskoristiti i mjeru skraćivanja radnog vremena kako bi ih zadržali.

Najpopularnija mjera

Što se tiče najpopularnije mjere, one za očuvanje radnih mjesta, koja ovisno o padu prihoda omogućava dobivanje četiri tisuće kuna za svakog radnika uz plaćene doprinose, nju su za siječanj i veljaču zatražila 31.374 poslodavca, što je znatno manje nego prošlog proljeća, kad je i do sto tisuća poslodavaca apliciralo za tu potporu.

U siječnju je država tu potporu isplatila za 21.214 poslodavaca, odnosno 85.142 radnika, što znači da još uvijek najmanje deset posto radnika iz privatnog sektora, ako ne i više, ovisi o potpori države i kad je u pitanju isplata plaća i očuvanje njihovih radnih mjesta. Ukupan trošak te potpore bio je nešto veći od 318 milijuna kuna.

I dok potporu za skraćeno radno vrijeme najviše koriste tvrtke u prerađivačkoj industriji koje su morale smanjiti proizvodnju zbog smanjene potražnje, najviše potpora za očuvanje radnih mjesta isplaćeno je, očekivano, u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, a slijede prijevoz i skladištenje.