RIJEKA – Preživljenje oboljelih od raka značajno ovisi o vrsti bolesti, ali i stadiju bolesti kada je otkrivena, no, nažalost, trenutno se u Registru za rak samo za oko 20 posto novooboljelih bilježi u kojem je stadiju bolest okrivena, što ovisi o upisivanju podataka u zdravstvenim ustanovama, pa je teško govoriti o preživljenju generalizirano, kaže Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu u povodom jučerašnjeg Svjetskog dana borbe protiv raka. Kako dodaje, napretkom tehnologije i dostupnošću inovativnih modaliteta vrsta liječenja, te ukupnim znanjem o raku koje je neusporedivo veće nego što je to bilo prije deset godina, za neke su se vrste bolesti mogućnosti preživljenja značajno poboljšale.

– Prije nekoliko godina oboljeli od melanoma ili od raka pluća umirali su u nekoliko mjeseci, dok sada žive kao s kroničnom bolešću pet i više godina, relativno s visokom kvalitetom života. Ugrubo, stope smrtnosti na 100.000 stanovnika su nam za 20 do 25 posto lošije od prosjeka Europske unije, što nas stavlja na začelje EU-a po preživljenju, dodaje Belina.

Među pet najlošijih

Kada je riječ o dostupnosti terapije i kompletne skrbi za onkološkog bolesnika kod nas u odnosu na ostale zemlje članice EU-a, on ističe da u Hrvatskoj pravih sustavnih podataka o tome nema. Dostupni podaci dolaze iz Eurostata, a prema njima smo među najlošijih pet zemalja EU-a, kako po različitim zdravstvenim pokazateljima vezanim uz stil života, tako i po smrtnosti od malignih bolesti.

– Iako na listama HZZO-a imamo dostupne gotovo sve inovativne terapije, iako smo krenuli s primjenom precizne medicine, još uvijek kasnimo u pravovremenom prepoznavanju i dijagnostici malignih bolesti, donošenju odluka o liječenju i primjeni liječenja, liječimo maligne bolesti u svim općim bolnicama dok se ne iscrpe njihovi resursi pa se tek tad pacijente prosljeđuje u centre koji imaju potrebne eksperte i tehnologiju. Nedovoljno vodimo računa o potpornom liječenju i kvaliteti života oboljelih i njihovih obitelji i sve to zajedno izaziva lošije ishode u onkološkoj skrbi, upozorava predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu.

Hrvatska, prema njegovom mišljenju, ima fragmeniranu skrb o bolesnicima te oboljeli od malignih bolesti nemaju cijelo vrijeme jednog stručnjaka koji ih prati cijelo vrijeme kroz sustav.

– Danas ne postoji osoba koja na jednom mjestu može sveukupno sagledati što je sve pojedini onkološki pacijent u sustavu zdravstva koristio, što mu je doista bilo potrebno i imalo pozitivni utjecaj na njegovo zdravlje. Da bi to bilo moguće, potrebno je horizontalno umrežavanje unutar svih razina zdravstvene zaštite među ustanovama, kao i okomito umrežavanje između različitih razina, odnosno primarne, sekundarne i tercijarne skrbi. Od trenutka sumnje na malignu bolesti, pristup pacijentu bi trebao biti multidisciplinaran, kako bi se izvršila pravovremena i adekvatna dijagnostika i donio individualni plan liječenja. Pojedine etape plana liječenja mogu biti vezane uz različite ustanove i različite razine ustanova u zdravstvenom sustavu. Uz razvijenu onkološku mrežu ustanova i nacionalnu onkološku bazu kliničkih podataka, pacijenta bi bilo vrlo jednostavno pratiti kroz sustav. Idealno, to bi mogao raditi njegov liječnik obiteljske medicine, ili posebno educirane medicinske sestre, koordinatorice u bolnicama, objašnjava Belina.

Implementacija plana

Hrvatska još nije implementirala akcijski plan Nacionalnog okvira protiv raka, a njegova je implementacija najavljena za ovaj mjesec. Belina smatra da je Nacionalni strateški okvir protiv raka važan i kvalitetan dokument, izrađen i donesen s namjerom da omogući svim građanima Hrvatske jednakopravnu pravovremenu i adekvatnu sveobuhvatnu onkološku skrb.

– Taj je dokument i širi od toga jer predviđa mjere primarne i sekundarne prevencije bolesti, ranog otkrivanja, adekvatnog liječenja, obaveze multidisciplinarnog pristupa, suradnje između različitih zdravstvenih i medicinskih djelatnika uključenih u onkološku skrb, podršku oboljelima i njihovim obiteljima, palijativnu skrb. Mislim da je mogućnost implementacije ovog važnog strateškog dokumenta pomalo zastrašujuća zdravstvenim i medicinskim djelatnicima, jer se boje da će ostati bez pacijenata i da neće moći raditi posao za koji su educirani i jer mijenja način razmišljanja na koji smo danas navikli. Trenutno, onkološki se bolesnici liječe u svim općim bolnicama, bez obzira na njihovu ekspertizu ili iskustvo. Opravdanje je da pacijenti žele biti liječeni što bliže svom domu, ali to zapravo i nije istina, jer su ankete pokazale spremnost građana da putuju do centra izvrsnosti u zemlji i izvan nje kako bi dobili najbolje moguće liječenje i skrb. Drugi razlog je neprepoznavanje zdravlja stanovništva svake pojedine županije, ali i Hrvatske ukupno, kao vitalno značajnog resursa u koji je potrebno ulagati. Iz tog razloga ne postoji politička volja da se ovaj strateški dokument doista oživotvori, smatra Belina.

Nacionalna mreža

Ističe važnost definiranja jasne nacionalne mreže onkoloških ustanova, kako bi svi u zdravstvenom sustavu, kao i osobe koje koriste zdravstvenu zaštitu, znale tko, gdje, kada i kako može, zna i smije dijagnosticirati i liječiti onkološke pacijente i u kojem stadiju bolesti. Takve ustanove moraju zadovoljavati minimalne akreditacijske uvjete i dokazivati se kvalitetom rada i brojem pacijenata koji u njima koriste zdravstvenu zaštitu. Time bi se smanjile razlike u pružanju onkološke skrbi u našoj zemlji, a sljedeći korak, prema mišljenju predsjednika Koalicije udruga u zdravstvu, je umrežavanje tih ustanova i razvoj nacionalne onkološke baze kliničkih podataka koja će omogućiti uvid u rezultate primijenjenog liječenja u realnim uvjetima te ishode tih primijenjenih postupaka.

– U praćenje ishoda liječenja potrebno je svakako uvrstiti i ishode liječenja prema iskustvu pacijenata. Da bismo uopće na vrijeme otkrili oboljele osobe, potrebno je na teritoriju cijele zemlje omogućiti jednaku dostupnost nacionalnih programa ranog otkrivanja raka, a neke od tih programa i osuvremeniti i prilagoditi današnjim tehničkim mogućnostima i potrebama ciljanih populacija. Nažalost, razlike s obzirom na vrstu bolesti je nešto teže smanjiti, ali bilježimo značajan porast u preživljenju i kvaliteti života oboljelih od raka dojke, raka pluća i melanoma, za koje je znanost u posljednjih nekoliko godina omogućila učinkovito liječenje i život oboljelih pretvorila u život s kroničnom bolešću. Svakodnevnim napretkom znanosti možemo očekivati porast preživljenja i u drugim vrstama malignih bolesti. Posebno obećanje donosi precizna medicina u onkologiji bazirana na genetskom testiranju kako bi se otkrila genska mutacija koja izaziva nastanak bolesti i kako bi se primijenilo liječenje na koje će ta mutacija najvjerojatnije odgovoriti, zaključuje Belina.

Problem s palijativnom skrbi

Belina također upozorava kako Hrvatska ima problema s palijativnom skrbi. Naime, kod nas se palijativna skrb veže uz kraj života, odnosno uz osobe koje imaju procijenjenu godinu ili manje preostalog života.

– Međutim, palijativna skrb obuhvaća sve oblike potpore oboljelom i njegovim bližnjima, i trebala bi biti prisutna od trenutka dijagnoze. Skrb na kraju života, odnosno palijativna skrb u užem značenju, također je iznimno nejednoliko razvijena u različitim dijelovima Hrvatske i vrlo različito prisutna. Nedavno sam se uvjerio da je vrlo teško dostupna i u strogom centru Zagreba, ukoliko su okolnosti i stanje pacijenta takvi da teško može komunicirati s okolinom. Kakvo je realno stanje u ruralnim područjima, ne usudim se ni misliti. Pri tome ne želim omalovažiti iznimne napore koje u pojedinim sredinama ulažu pojedinci entuzijasti. Ali doista prava mreža palijativne skrbi i sustav koji je pruža ne postoji, ili barem nije svima dostupan, naglašava Belina.