Foto: M. GRACIN
Stao je izvoz, ugostitelji nisu radili, ponegdje ni maloprodaja. Ljudi su se snalazili. Neki mali ribari dostavljali su ribu na kućna vrata, kažu da se njima čak povećao promet.
povezane vijesti
Mnogi su ulove spremali u zamrzivače, s nadom da će korona proći, da će ljeto i turizam ribu prodati. Hladnjače pune, a nemaš kome ribu isporučiti. Na sjeveru sezona je bila zadovoljavajuća. Međutim, ribari s nekih dijelova obale u teškoj su poziciji.
»Tražimo nastavak dodjele mjera cjelokupnom ribarskom sektoru, s naglaskom na one mjere koje imaju za cilj smanjiti štetu nastalu zbog posljedica pojave COVID 19 bolesti. Ceh ribara Hrvatske obrtničke komore pozdravlja dosadašnje mjere za borbu protiv COVID 19 koje je donijelo Ministarstvo poljoprivrede«. Ovako glasi prvi od devet zaključaka što su ih donijeli ribari nakon nedavnog sastanka predstavnika Ceha ribara i resornih ministarstava.
Varljiva statistika
Ribare pritišću problemi, ne samo u ovoj kriznoj godini, već bi se moglo reći da su oni stalna pratnja njihova poslovanja. Čak i u poslovno uspješnim godinama, odnosno sezonama, problema nisu bili lišeni. Korona ih je samo uvećala i dodatno potencirala. Jasno, kao i u ostalim djelatnostima, netko je pogođen blaže, drugi drastično. A brojke ne iskazuju realnost. Statistika je varljiva kategorija!
– Prema statističkim pokazateljima ukupan ulov naših ribara u dosadašnjem dijelu godine veći je nego lani u istom razdoblju, ističe Stipe Nedoklan iz Malog Lošinja, predstavnik ribara Primorsko-goranske županije u Cehu ribara.
Svakome tko i malo poznaje ribarstvo to saznanje teško je prihvatljivo. Pamtimo dobro proljetne dane – sve je stajalo, mirovala je većina ribara. Za neke je proglašen izvanredan lovostaj, drugi nisu radili, iako su mogli. Za koga raditi, tržište se preko noći ugasilo.
– Nismo radili, ali ta obustava ribarenja nije bila tako drastična, objašnjava Stipe Nedoklan.
Prodaja na otvorenomTražimo osiguranje mogućnosti prodaje ribe na otvorenom dijelu ribarnica kako bi se povećao plasman ribe i smanjila šansa za širenje zaraze među pučanstvom za vrijeme trajanja pandemije COVID-19. I to je jedan od ribarskih zaključaka. Zanimljiva ideja – prodaja na otvorenom! Rijetko se to danas viđa. Znam, splitska ribarnica imala je dio otvorenog prostora. Vidio sam takvu prodaju i u nekim otočnim mjestima, još više u Italiji. S obzirom na koronu vrijedi razmisliti. Samo, dolazi zima, na otvorenom ne bi bilo ugodno kupcima, a još manje prodavačima. Radni dan na otvorenom, i to stajati na mjestu. Pričale su mi starije prodavačice s riječke ribarnice, zimi su se smrzavale, noge nisu osjećale, dok se nije pojavila »dopoši« obuća. I to u zatvorenom! Ljeti opet, riba bi se »kuhala« na suncu. |
– Stao je izvoz, ugostitelji nisu radili, ponegdje ni maloprodaja. Ljudi su se snalazili. Neki mali ribari dostavljali su ribu na kućna vrata, kažu da se njima čak povećao promet. To, međutim, nije bilo rješenje za veće i velike. Neće valjda koćar raznositi ribu po kućama. Mnogi su ulove spremali u zamrzivače, s nadom da će korona proći, da će ljeto i turizam ribu prodati. Hladnjače pune, a nemaš kome ribu isporučiti. Mi na sjeveru uglavnom smo uspjeli, sezona je bila zadovoljavajuća. Međutim, ribari s nekih dijelova obale u teškoj su poziciji, govori Nedoklan.
Prema njegovim riječima, ribari zbog korone nisu u cjelini imali puno neradnih dana, ukupno petnaestak, dvadeset dana.
– Nisu problem radni dani, mučila nas je neizvjesnost oko plasmana ulova. Sve je stalo, kome prodati ribu? Najveći problem predstavljala je kvalitetna riba. Nju uglavnom kupuju ugostitelji, a oni nisu radili. Na našim ribarnicama ta se riba slabo prodaje i u normalnim okolnostima. Ribu kojoj je cijena do 50 kuna moglo se prodati, ponekad i do 80. Lovostaj za koćare donekle je otvorio tržište malim ribarima. Mislim da su u kriznom vremenu škampari najgore prošli, posebno oni koji su daleko od turističkih centara, govori naš sugovornik.
Bez plana
Cjelokupnom gospodarstvu država je promptno priskočila u pomoć. Iskoristili su ponuđenu pomoć i mnogi ribari. Ali pandemija se razbuktala još jačim intenzitetom.
– Neizvjesnost je velika, ne znamo što nam donosi sutra. Država je pomogla, i Europska unija dala je značajna bespovratna sredstva. U tim fondovima više nema novca. Što dalje? Nitko nema plana, toga me najviše strah!
U jednom od ribarskih zaključaka proisteklih nakon sastanka u HOK-u piše: »Tražimo da se osigura postojanje dovoljnog broja lučkih ispostava duž cijele obale Jadranskog mora. Potrebno je osigurati i nužna koncesijska odobrenja za funkcioniranje postojećih kao i izgradnju novih benzinskih postaja duž cijele obale.«
Ribarstvo zamijenilo turizamVeći ukupan ulov na razini Hrvatske, a smanjena ribolovna aktivnost. Uistinu nelogično. Stipe Nedoklan nudi objašnjenje: – Mnogi imaju ribolovnu povlasticu, a ne ribare, bave se nekim drugim poslom, najčešće prijevozom turista. Tamo gdje je turizam podbacio trebalo je raditi, od nečega živjeti. Aktivirali su se u ribarstvu. Imali smo znatno više sudionika u ribolovu pa se i više ulovilo. |
Taj je zaključak, ističe Stipe Nedoklan, donesen zbog lošinjskog problema. Tamošnjim ribarima već neko vrijeme nije dostupan plavi diesel na benzinskoj postaji Ine u luci. Jedinoj što je prodavala gorivo za ribare. Zatvorila je nadležna inspekcija. Ribari su sada primorani kopnom voziti gorivo na svoje brodove, što je zabranjeno činiti.
– Veći nam je to problem nego korona, tvrdi Nedoklan.
– Rješenje ne vidimo. Inina pumpa je zatvorena a oni, stječemo dojam, ne pokazuju inicijativu za rješavanje problema. Zatvoren je samo morski dio postaje, kopneni normalno radi. Navodno, nema koncesije, neriješeno je pitanje pomorskog dobra i vlasništva. Nas sve to ne zanima, mi želimo trajno rješenje, da možemo krcati gorivo u matičnoj luci. Dok se to ne ostvari neka nam dozvole privremeno točenje plavog diesela. Imamo ideju za rješenje problema, ali nam treba netko pomoći, zaključuje Stipe Nedoklan.
