Prije nešto više od tri tjedna Vlada i Grad Zagreb su u Dinamovom Plavom salonu predstavili projekt novog stadiona u Maksimiru.

Procjena je da će sam stadion koštati negdje oko 175 milijuna eura. Pola novca za to dat će državni, a pola zagrebački gradski proračun.

Prije nego se sagradi novi morat će biti srušen postojeći maksimirski stadion, što će biti dodatni trošak. Kada se tome pridoda i PDV, plus inflacija, plus stalno poskupljenje repromaterijala – sve skupa bi to hrvatske porezne obveznike moglo stajati i više od 200 milijuna eura. Rok za dovršetak gradnje je 2029. godina.

Definitivno se odustalo od ulaska privatnog kapitala jer su potencijalni investitori izračunali da im se to ne isplati. Postavljaju se ovdje dva pitanja.

Prvo, zbog čega bi građani iz svojeg džepa trebali platiti stadion iako se zna da se u nogometu vrte stotine milijuna eura. I drugo, ako se već gradi stadion u Zagrebu, i obnavlja Poljud u Splitu, zbog čega ove poduhvate trebaju financirati i građani koji žive izvan ta dva grada.

Oči države

Nogometna infrastruktura izgrađena u zadnjih dvadeset godina nije imala takav status u očima države. Stadion Rujevica financiran je uglavnom privatnim sredstvima, uz pomoć i HNS-a, s time da je Grad Rijeka kompenzirao dug za komunalni doprinos.

Izgradnja osječke Opus Arene također je podmirena uglavnom privatnim sredstvima, pri čemu je ključnu ulogu imao mađarski holding Opus Global, u vlasništvu Lorinca Meszarosa.

Grad Osijek bio je uključen u projekt, a zemljište za stadion je prodao je po kontroverzno niskoj cijeni, što je izazvalo dosta sumnji. Zatim, rekonstrukcija stadiona Aldo Drosina financirana uglavnom iz javnih sredstava.

Tamo je investitor bila Javna ustanova Pula Sport, a novac za dovršetak i radova osigurana su kreditom Hrvatske poštanske banke.

Stadion Hrvatski vitezovi u Dugopolju je, pak, uglavnom financiran iz javnih sredstava Općine Dugopolje. Taj objekt je dio Sportskog centra Hrvatski vitezovi, u kojem se nalaze bazeni i teniski tereni.

U međuvremenu je stigao novi Zakon o sportu, s pojmom građevina od sportskog interesa, a 22. rujna 2023. godine u Narodnim novinama objavljen Pravilnik o programu javnih potreba u sportu na državnoj razini« koji je Vladi RH pružio dodatni prostor za manevar, iskorišten za Maksimir i Poljud.

Zapravo, ne postoje nikakve prepreke da se bilo tko drugi javi i pokuša ishoditi status sportske građevine od nacionalnog interesa. Naravno, pod uvjetom da zadovoljava kiterije navedene u članku 15. »Pravilnika o programu javnih potreba u sportu na državnoj razini«. Gradonačelnik Rijeke Marko Filipović (SDP) smatra da bi i Kantrida trebala biti proglašena stadionom od nacionalnog interesa.

– Rijeka je ako ćemo gledati nogometnu statistiku zadnjih 15 godina sigurno uspješnija od jednog od ovih klubova čiji je stadion proglašen nacionalnim.

Tu definitivno, ako se već promišlja o tome, onda Kantrida i zbog svoje povijesne važnosti, ali i važnosti u recentnom vremenu, bi trebala biti obuhvaćena time.

Ako su Maksimir i Poljud u simboličkom i emotivnom smislu, proglašeni stadionom od nacionalnog interesa ja ne vidim zašto i Kantrida to ne bi bila.

Realno, ako država ulaže u Maksimir i Poljud, onda, molim lijepo, trebala bi uložiti i u Kantridu. To bi bilo pošteno i i pravedno, smatra gradonačelnik Rijeke Marko Filipović (SDP).

Dodaje da je zadaća lokalne samouprave prvenstveno da kroz sport motivira ljude da žive zdravim načinom života i da se bave sportom, odnosno da financira masovni sport.

– Pitanje je moramo li se mi petljati u taj profesionalni sport, smatra Filipović.

Legalistički okvir

Nekadašnja saborska zastupnica Katarina Peović (Radnička fronta), Zagrepčanka koja živi u Rijeci, smatra da bi se iz proračuna trebao financirati masovni, a ne profesionalni sport.

– Što se tiče maksimirskog stadiona, Crkva je za uzvrat što se »odrekla« zemljišta za stadion dobila deset novih lokacija od grada za gradnju novih crkava i vjerskih objekata.

Crkva se nije imala šta odricati nečeg što niti nije bilo njezino, ali aktualna gradska vlast svojim legalističkim pristupom nije se željela zamjeriti Crkvi, kao što se ne želi niti zamjeriti kapitalu.

Na prvom mjestu nisu stanovnici Zagreba i potrebe ljudi, već legalistički okvir koji je ozakonio bezakonje, a kojeg se drže, bez obzira koji su rezultati za svakodnevni život ljudi u gradu, smatra Peović.

Maksimirski stadion financirat će svi, ne samo Zagrepčani, koji će financirati pola iznosa. Centralizacija Hrvatske i fokus moći u Zagrebu i ovome se potvrđuje.

Peović dodaje da se sportski tereni trebaju se graditi, ali ako ih već grade ljudi svojim doprinosima putem poreza, onda bi primarno oni trebali imati koristi od tih terena.

– No, od stadiona koji se grade primarno će imati materijalne koristi privatni interes. Privatni profit raspolaže ogromnim novcima, dok je bavljenje amaterskim sportom ograničeno.

Princip bi trebao glasiti »sport za sve«, no u praksi nije tako, smatra Peović.

Kandidat za gradonačelnika Zagreba Pavle Kalinić također smatra da nema nikakve potrebe da se stadion gradi javnim novcem.

– To se može dati i privatnom kapitalu. Treba se raspisati međunarodni tender, da dođe privatni kapital. I to je to. A ovo se radi da se stranke dodvore glasačima na predstojećim izborima.

Pred svake izbore se uvijek gradi stadion. Ovo je valjda 26. jubilarni put da se ide u izgradnju stadiona. Ako se ovo čini ozbiljnim, treba svakako reći da je i prošli puta bilo ozbiljno, kao i pretprošli.

U jednom trenu se čak napravila i jedna tribina, ona sjeverna. Svugdje u svijetu nogomet je stvar privatnih inicijativa. Isto kao što su i klubovi privatni.

Mislim da to Hrvatska ne može izbjeći. I to ne samo kada je u pitanju Zagreb, nego i svi klubovi u Hrvatskoj. Bez obzira je li to Rijeka, Hajduk, Osijek, Dinamo. To sve ide u pravcu privatizacije. Osobno smatram da je to samo jedno u nizu predizbornih obećanja, rekao je Kalinić.

Okvir Unije

Engleski prvoligaš, slavni Manchester United objavio je planove za izgradnju najvećeg stadiona u Ujedinjenom Kraljevstvu, novog stadiona sa sto tisuća sjedala u blizini Old Trafforda, vrijednosti 2.34 milijarde eura.

Suvlasnik Uniteda Sir Jim Ratcliffe želi izgraditi najbolji nogometni stadion na svijetu, a klub se nada da će ga dovršiti u pet godina. Manchester United, koji trenutačno ima dugove od 1.17 milijarde eura, još nije objasnio kako planira financirati stadion.

Upitno je bilo hoće li se koristiti novac poreznih obveznika kako bi se stadion izgradio. Najprije je gradonačelnik Manchestera Andy Burnham rekao da će se financirati javnim novcem, no danas je promijenio ploču zbog velikih kritika opozicije i građana Manchestera.

Rekao je za Sky Sports da građani neće financirati izgradnju stadiona. Klub će, dakle, sam morati snositi troškove izgradnje stadiona.

Grad će pomoći u pomicanju i rekonstrukciji gradske infrastrukture koja će se morati prilagoditi ogromnom novom zdanju. Gradonačelnik vjeruje da će ovaj projekt napraviti ogroman napredak za grad te privući nove stanovnike, turiste i investicije.

Kada je u pitanju širi okvir, Europska unija izravno ne regulira ulaganja svojih članica u sport, no ipak ima određena pravila i prvenstveno se fokusira na propise o državnim potporama, koje su regulirane Ugovorom o funkcioniranju EU (TFEU), kao i Općom uredbom o skupnom izuzeću (GBER).

To znači da zemlje članice moraju obavijestiti Europsku komisiju o svim planovima za dodjelu javnog novca, s time da su izuzete prijave potpora za ulaganje u sportsku infrastrukturu koje ne premašuje 30 milijuna eura po projektu.

Međutim, tu postoje i dopuštene iznimke u slučajevima gdje se državna potpora smatra potrebnom za postizanje određenih ciljeva, kao što je promicanje javnih interesa te društvene i kulturne integracije.

Na primjer, Europska komisija je 2013. godine Francuskoj odobrila državnu potporu za obnovu i izgradnju devet nogometnih stadiona za EURO 2016 jer se smatralo da je takav vid pomoći kompatibilan i neophodan za održivost projekta koji koristi široj javnosti. U tu kategoriju spadaju i hrvatske sportske građevine od nacionalnog interesa.

Razlike u pristupu u Europi

Svježi primjeri iz ostalih europskih zemalja nude određene razlike u pristupu. Na primjer, Albanci su za svoj nacionalni stadion Arena Kombëtare u Tirani potrošili oko 80 milijuna eura, s time da su 40 milijuna uložili privatni investitori, a 10 milijuna je stiglo u sklopu UEFA-inog programa HatTrick.

Zatim, Real Madrid je od 2019. do 2023. za obnovu svog stadiona Santiago Bernabeu podigao tri kredita, u ukupnom iznosu od preko 1,17 milijardi eura, s rokom otplate od trideset godina.

Allianz Arenu u Münchenu su, pak, prije dva desetljeća financirali Eurohypo, Dresdner Bank, zatvoreni fond grupe KGAL i Bayern koji je za to digao kredit na 346 milijuna eura.

Pri tome je značajnu ulogu odigrao i Allianz, kao sponzor s pravom imenovanja stadiona. Abeerden se, pak, 2022. godine bacio na planove za izgradnju novog stadiona za 96 milijuna eura, računajući na određenu financijsku pomoć lokalne samouprave. Riječ je o klubu iz trećeg najvećeg grada u Škotskoj, s 225 tisuća stanovnika.

Aberdeen je značajan dio sredstava namjeravao osigurati prodajom zemljišta na kojem se nalazi sadašnji stadion Pittodrie, a gradski čelnici glatko su odbili bilo kakvu mogućnost financiranja preostalog iznosa, uz objašnjenje da postoje projekti od većeg društvenog značaja.

Naknada za korištenje Maksimira – poslovna tajna

Prema članku 2. sporazuma o uklanjanju postojećeg i izgradnji novog Gradskog stadiona Maksimir, jedini vlasnik objekta bit će Grad Zagreb, s time da u članku 7. stoji da će se voditi računa da se Dinamu omogući korištenje u budućnosti, uz dodatak da će se omogućiti i igranje utakmica hrvatske reprezentacije.

Plan je da se putem javnog natječaja izabere privatni upravitelj, koji će na sebe preuzeti tekuće troškove održavanja stadiona, što uključuje i investicijsko održavanje.

Grad Zagreb obvezao se da će potpisati aneks važećeg Ugovora o zakupu s Dinamom koji je već izrazio interes za javljanjem na spomenuti javni natječaj, što bi mu omogućilo upravljanje Maksimirom.

Za sada nije objavljeno koliko će iznositi ta naknada za korištenje, što nije ništa čudno jer je i aktualna u domeni poslovne tajne. Tek se zna da će se taj iznos odnositi na održavanje i komercijalno korištenje stadiona.

Što se Hrvatskog nogometnog saveza, najava izgradnje novog Maksimira dočekana je aklamacijom, uz napomenu da će reprezentacija i dalje nastupati i u drugim hrvatskim gradovima, kao što je i do sada bila praksa.