ZAGREB – Već desetljeće i pol svaka hrvatska vlada najavljivala je kako će u proračunu povećati prihode od državne imovine, spominjalo se aktiviranje mrtvih kapitala, kako se često nazivala državna imovina, i stavljanje u službu gospodarskog razvoja, što bi u konačnici trebalo smanjivati i porezna opterećenja i građanima i poduzetnicima. Dok prihodi stižu od poreznih nameta, država se pretjerano ne trudi aktivirati taj kapital, ne trudi se čak ni ubrati novac od onih koji ga koriste, ali u vremenima krize i besparice traži se načina kako onda izvući još koju kunu iz imovine.

Bilo je tako godina kad se od prodaje dionica u državni proračun moglo skupiti podosta novca da bi se pokrpali minusi, podigle plaće, vratili krediti. U prvom desetljeću ovog stoljeća tako se znalo u proračunu godišnje na stavci prihoda od državne imovine skupiti i po pet ili šest milijardi kuna godišnje, no ta je pipa presušila jer se nacionalno bogatstvo, odnosno tvrtke koje nešto vrijede, prodavalo kao da ne postoji sutra.

Strateške tvrtke

Tako su u razdoblju od 2009. do 2020. godine, kad je u pitanju državna imovina, bili dominantni prihodi od koncesija, povlačenja dobiti iz trgovačkih društava u kojima je država većinski vlasnik ili dividendi u onima koje dobro posluju, a država je još zadržala određeni postotak dionica.

Podaci o prihodima proračuna u prošloj godini, što ih je nedavno objavilo Ministarstvo financija, govore o tome da je u proračunu do kraja prošle godine na ime prihoda od državne imovine skupljeno 2 milijarde i 648 milijuna kuna, što je daleko ispod iznosa, primjerice, iz 2007. godine kad je skupljeno 6,68 milijardi kuna. No, te 2006. godine država je prodavala dionice Ine u javnoj ponudi te svoj zadnji dioničarski paket u Plivi. U prošloj je pak godini od dobiti trgovačkih društva povukla 966 milijuna kuna, i to joj je najznačajniji prihod, kad je u pitanju državna imovina. Od dividendi je prikupljeno tek 87 milijuna kuna, a koncesije su proračunu donijele 343 milijuna kuna.

Posljednjih desetak godina, kad je u pitanju prihod od državne imovine, Vlada se najviše zapravo može osloniti na dobit strateških tvrtki, a i tu najvećim dijelom, gotovo polovicu novca, povuče iz HEP-a. Podaci Ministarstva financija kažu da je u 15 godina, od 2006. do kraja 2020. godine, država povlačeći dobit iz trgovačkih društva, a obično svojim tvrtkama naloži uplatu 60 posto dobiti, ubrala ukupno 10 milijardi i 578 milijuna kuna. Najveći dio tog novca, gotovo deset milijardi kuna, prikupljen je od 2009. godine, kad je Vlada pritisnuta krizom odlučila da je važno skupiti svaku kunu, a da ulaganja u razvoj poslovanja iz dobiti javnih poduzeća mogu pričekati bolje godine. Kad je kriza nominalno završila, svaka je vlada nastavila s tom praksom, pa se događalo da i u godinama kada se isticalo kako je Hrvatska pobijedila krizu, u proračun državne tvrtke na ime dobiti uplate i po 1,4 milijarde kuna.

Manja opterećenja

S dividendom je priča drukčija, dok je država imala udjele u tvrtkama koje dobro posluju, bilo je godina kada je ubirala i po 1,5 ili 1,8 milijardi kuna, no zadnjih desetak godina uglavnom se radi o nekoliko desetaka ili nekoliko stotina milijuna kuna. U 15 godina od dividende je ukupno skupljeno gotovo 5,38 milijardi kuna, s tim da je u posljednjih pet godina dividenda u proračun donijela ukupno 1,35 milijardi kuna, a da je primjerice samo u 2007. godini taj iznos bio 1,8 milijardi kuna.

I od koncesija su prihodi sve manji, u posljednje dvije godine država je na ime koncesijske naknade dobila po 350 milijuna kuna, dok je primjerice 2015. godine taj iznos bio 1,18 milijardi kuna, a godinu dana kasnije oko 940 milijuna kuna. U 15 godina koncesije su državi donijele 11 milijardi i 84 milijuna kuna, a riječ je o naknadama koje se naplaćuju za gotovo devet tisuća koncesijskih ugovora za eksploataciju bilo kojeg prirodnog bogatstva, izdavanje dozvola za obavljanje djelatnosti na javnom ili općem dobru, ali i dozvola za liječničke ordinacije, taksi prijevoz, dimnjačarske poslove.

Kako država godinama donosi odluke s kojima, kako su objašnjavali iz vlade, smanjuje opterećenje poduzetnicima, tako se smanjuju i iznosi za koncesijske naknade.

Od trenutno tri dominantna prihoda imovine, koncesijskih naknada, dividende i dobiti trgovačkih društva, država je u posljednjih 15 godina skupila ukupno 27 milijardi i 42 milijuna kuna. Uključujući i te prihode, državna je imovina u proračun u desetljeće i pol ukupno donijela 48,26 milijardi kuna.

Čeka se popis

No, prihodi od imovine su se značajno, ako ne i drastično smanjili u posljednjih pet godina u odnosu na prvih pet godina u razdoblju od 2006. do kraja 2020. godine. Tako je primjerice prva »petoljetka«, odnosno razdoblje od 2006. do kraja 2010. godine, bilo razdoblje u kojem je država od imovine skupila 22,58 milijardi kuna, i to je vrijeme velikih privatizacijskih prihoda, ali i značajnih dividendi, jer je država imala vlasničke udjele u brojnim poduzećima.

U sljedećih pet godina ukupan se prihod od imovine prepolovio i bio je 11,57 milijardi kuna. U tim godinama nije bilo većih privatizacijskih prihoda, ali su dominirali prihodi od koncesija koji su se godišnje kretali od 800 milijuna kuna do 1,2 milijarde kuna, a država je počela značajnije povlačiti i dobit iz trgovačkih društava. U posljednjem je petogodištu, dobrim dijelom zahvaljujući baš dobiti trgovačkih društava, prihod od državne imovine ponovo bio nešto veći, oko 14 milijardi kuna. No, ako se prihodi od koncesija nastave kretati oko 350 milijuna kuna godišnje, a male su šanse i da će se oporaviti prihodi od dividende, kad je u pitanju državna imovina Vladi će uglavnom ostati povlačenje dobiti iz poduzeća u kojima ima utjecaja, dok se čeka da netko konačno popiše ostalu državnu imovinu i da se vidi što se od te imovine može aktivirati.

No, sigurno je, zlatne godine su završile, prihode koje je imovina donosila najjednostavnijim rješenjem – prodajom, država više nikada neće uspjeti ostvariti, iako sve vlade zadnjih 15 godina »prijete« kako će uskoro aktivirati mrtve kapitale.