S obzirom na to u kakvim vremenima živimo, koliko je neizvjesnosti, ratova, kriza i bolesti, nije ni čudo da i na ekonomskom planu ljudi, države, središnje banke traže sigurno utočište i »pravu« vrijednost – ako postoji – a takvom se oduvijek smatralo zlato.

Što je okolina nestabilnija i nesigurnija, to više raste potražnja za zlatom koje se smatra utočištem u krizi i čuvarom vrijednosti u inflaciji, na koju, tek što smo zaboravili, već se vratila na velika vrata. Doduše, u Hrvatskoj građani, da bi zaštitili vrijednost novca, ulažu u nekretnine, prozvane stoga i »betonskim zlatom«, no najava poreza i općenito jače regulacije izazvala je meškoljenje na tom tržištu, i sada trgovci zlatom i u tome vide priliku da se dodatno pojača interes za trgovanje ovom plemenitom kovinom.

Probijeni plafoni

Veliki investitori poput središnjih banaka jačaju svoje rezerve, a mali ulagači, koji su vidjeli trend rasta cijene zlata od oko 600 posto unazad 20-ak godina, pretpostavljaju da zlato može samo gore. U Centru Zlata, vodećem hrvatskom distributeru i otkupljivaču investicijskog zlata i drugih plemenitih kovina, podsjećaju da cijena zlata probija rekorde pa se pitaju, je li pred nama nova velika kriza. Cijena zlata probila je nikad prije dosegnutu razinu od 2.300 eura, odnosno 2.550 dolara po unci čime se nastavio višegodišnji trend rasta cijene žutog plemenitog metala.

– Eurska cijena zlata u zadnjih je pet godina porasla za više od 70 posto, a zadnjih dvadeset godina za 600 posto, što je ulagačima u zlatne poluge i zlatnike donijelo pozamašnu zaradu i pružilo zaštitu vrijednosti ušteđevine u periodu visoke inflacije i geopolitičkih nestabilnosti, tvrde u Centru Zlata. Kažu i da pad kamatnih stopa i neizvjesnost na tržištu guraju zlato prema gore. Mnogo je faktora koji doprinose rastu cijene zlata, a koji od njih su odgovorni za najnoviji skok, pojašnjava Saša Ivanović, stručnjak za plemenite metale i direktor Centra Zlata.

– Pojednostavljeno rečeno, tržišta su u blagom strahu. Europska središnja banka snizila je kamatne stope, a isto se očekuje i od američkog Feda. To je u prošlosti često bila naznaka dolaska nove recesije i čini se da se mnogi ulagači za to pripremaju. Povijesno gledano, pad kamatnih stopa gotovo uvijek dovodi do porasta cijene zlata jer se ulagači tada okreću ulaganju u zlato više nego inače, ističe Ivanović.

U Centru Zlata pozivaju se na analitičare Bank of America koji predviđaju burzovnu cijenu zlata od 3.000 dolara po unci u sljedećih 12 do 18 mjeseci, navodeći kao glavni razlog nadolazeće smanjenje kamatnih stopa od strane američkog Feda. Ako su u pravu, kažu, to bi značilo povećanje cijene od 15 posto u sljedećih godinu dana. Analiza pak stručnjaka iz LBMA, vodećeg strukovnog udruženja sudionika na tržištu zlata, na koju se također pozivaju, pokazuje da do kraja ovog desetljeća možemo očekivati cijenu zlata od 7.000 dolara po unci što odgovara rastu od 180 posto u narednih malo više od pet godina. U prijevodu, narednih pet godina moglo bi za ulagače u zlato biti gotovo triput isplativije od zadnjih pet godina.

Nova kriza?

Ne čudi stoga, kažu, da potražnja za zlatom, kao i cijena, probija povijesne vrhunce. Središnje banke diljem svijeta ove godine nabavljaju zlatne rezerve u dosad neviđenim količinama, a rekordi se ruše i kod svjetske potražnje za investicijskim zlatnicima i zlatnim polugama, tumače u Centru Zlata. Da Hrvatska prati svjetske trendove kad je u pitanju investicijsko zlato, potvrđuje Ivanović.

– Ove godine bilježimo rast kupnji zlatnih poluga i zlatnika, što odražava situaciju u svjetskom gospodarstvu. Građani nisu zadovoljni niskim kamatama na štednju u bankama koje nisu dovoljne da pokriju gubitak vrijednosti novca uslijed inflacije, a najavljeni porez na nekretnine neke je ulagače okrenuo od ulaganja u nekretnine k ulaganju u zlato, što smo također primijetili, ističe Ivanović. Investitori cijene zlatne poluge i zlatnike jer, osim što pružaju zaštitu od inflacije, jedan su od rijetkih oblika ulaganja koji je oslobođen od apsolutno svih poreza, podsjećaju u Centru Zlata.

U Hrvatskoj »zlatna groznica« traje već desetljećima, s tim da su naši građani tokom cijele tranzicije svoje obiteljsko srebro i zlato mahom (ras)prodavali kako bi podebljali kućni budžet. Od ranih tranzicijskih bolesti, propadanja domaće industrije, tvornica, gubitka radnih mjesta, do potrošačke prezaduženosti, i sada inflacije, sve su to »pratile« kućne zalihe zlata koje su »uskakale« kada je najpotrebnije, a dijelom im to, osim sentimentalnih uspomena, i jest svrha: obiteljsko zlato uvijek se čuvalo za »crne dane«. No, ti crni dani, teško je reći, jesu li prošli ili tek dolaze, jer naime prodaja kućnog zlata nije stala: rast cijena mnoge je pritisnuo da unazad samo godinu ili dvije utrže preostale »kućne zalihe«, nakit i slično. Tone zlata, procjenjuje se, izašle su tako iz Hrvatske jer su građani zlato prodavali za cijene koje su, pokazalo je vrijeme, sada višestruko premašene. No, sada hvataju trend i, kako smo vidjeli, zlato sve više i kupuju. Tako se i kupljeno zlato malih ulagača broji u tonama.

HNB nema zlata

No, zlato je ranih dvijetisućitih prodala i Hrvatska narodna banka, sve naslijeđeno iz bivše države, sukcesijom i podjelom deviznih rezervi, i to u dva navrata, prvo 2001. godine 13,1 tonu za 276 dolara po unci, a onda 2004. još 2,4 tone za 496 dolara po unci. Dok smo mi prodavali, zlato je pak gomilala većina svjetskih središnjih banaka, onih koje izdaju rezervne valute, i svih svjesnih da zlato znači i moć i prestiž. HNB se dakle svojih zlatnih rezervi davno »riješio«, koje bi sada naravno daleko više vrijedile, pa se tako dovela i do apsurdne situacije da ih je, s obzirom na obveze prema Europskoj središnjoj banci, prije dvije godine još morala nešto i kupiti, naprosto jer je ulazak u eurozonu tražio da se europskom monetarnom sustavu prenese i dio rezervi u zlatu. Zašto su zlato svojevremeno prodavali i razmišljaju li sada možda ipak o kupnji, kada druge središnje banke kupuju, jer valjda vjeruju da će mu vrijednosti rasti, pitali smo HNB.

– U strukturi financijske imovine kojom upravlja Hrvatska narodna banka (HNB) trenutačno nema imovine u zlatu, potvrdili su u HNB-u. Što se tiče mogućnosti da kupe, odmah kažu da ne komentiraju više svoju ulagačku strategiju. Podsjećaju pritom da najveći dio današnje financijske imovine HNB-a čini imovina koja je do ulaska u europodručje predstavljala međunarodne pričuve RH. One su se u razdoblju prije uvođenja eura zbog ostvarivanja ciljeva monetarne politike primarno i u najvećem dijelu držale u euru. Danas one u eurima čine vlastitu financijsku imovinu HNB-a u domaćoj valuti, dok je njezinn preostali dio denominiran u drugim valutama, te i dalje ima karakter međunarodnih pričuva, opisuje HNB. Primjećuje i da »uz uobičajene instrumente kao što su gotovina, devizni depoziti, obveznice itd., međunarodne pričuve mogu uključivati i zlato«.

Kupili, pa prenijeli

– Iako HNB ne raspolaže zlatom, podsjetimo da je prilikom pristupanja Eurosustavu HNB bio obvezan dio međunarodnih odnosno deviznih pričuva prenijeti ECB-u, upravo u zlatu. Prenesenim zlatom kao dijelom međunarodnih pričuva Eurosustava upravlja ECB, međutim to ne znači kako država članica ostaje bez prenesenog zlata. Zapravo je upravo suprotno, nakon prijenosa pričuva HNB je u svojoj bilanci na strani imovine zadržao istovjetan iznos potraživanja od ECB-a, pa se imovina HNB-a nije smanjila, a HNB posredno potražuje preneseno zlato, opisuju u HNB-u kako ih je eurozona »prisilila« da neko zlato ipak i kupe.

– Što se tiče motivacije i potražnje za zlatom od strane središnjih banaka, može se reći da su razlozi držanja zlata vrlo kompleksni, dijelom su posljedica povijesnog nasljeđa te mnogih neekonomskih čimbenika. Također, nije praksa da središnje banke kupuju zlato pa ga prodaju kada cijena naraste te tako imaju financijsku korist. U recentnom razdoblju, na nagle promjene cijene zlata i njegovu veliku volatilnost posebno veliki utjecaj imaju neočekivana geopolitička zbivanja (ratovi i s njima povezane sankcije), a sve manji faktor su ekonomska kretanja. Zato je i odluka o kupovini zlata pojedinih središnjih banaka u posljednje vrijeme često politički motivirana, a ne potaknuta politikom ulaganja kojih se središnje banke drže pri upravljanju međunarodnim pričuvama, kaže HNB.

HNB: Bilo je to zlato iz Jugoslavije…

U HNB-u podsjećaju da su pretežito ostvarivali dobit. Od 2000. do 2023. HNB je imao dobit u devetnaest godina, a gubitak u njih četiri, i to, tumače, zbog nerealiziranih tečajnih razlika.

– U cijelom tom razdoblju, s nekoliko kriza na financijskim tržištima, osnažen je i kapital HNB-a te isplaćivana dobit u državni proračun. Sve to postignuto je bez značajnog izlaganja novim rizicima u što bi ulaganje u zlato svakako bilo. Kada je u pitanju prodaja zlata u 2001., napominjemo da je zlato koje je bilo uključeno u pričuve kojima je upravljao HNB bilo samo ono koje je stečeno u podjeli nasljedstva bivše Narodne banke Jugoslavije kod Banke za međunarodna poravnanja (BIS) u Baselu, s obzirom da su njene članice središnje banke. Zlato je prodano u razdoblju kada su druge klase sigurnije financijske imovine nudile stabilnije i solidne povrate odnosno prinose. Također, tada, početkom 2000-ih, nije bilo geopolitičkih napetosti niti svjetskih kriza kakve su prisutne zadnjih godina i koje su glavni pokretač porasta cijene zlata. U tom potpuno drugačijem okružju i mnoge druge središnje banke odlučivale su se upravo na prodaju zlata. Uz to, kada se prodavalo zlato, portfelj HNB-a nije bio zaštićen u slučaju pada njegove cijene, obrazlaže HNB.