Ubojstvo Mihaele Berak koje je 20. rujna 2023. godine oko 22 sata u stanu u Osijeku počinio policajac Marko Smažil, s kojim je mlada Osječanka bila u vezi, od samoga je početka izazvalo velike kontroverze u osječkoj i hrvatskoj javnosti.

Od istrage koju je provodila osječka policija, čiji je tadašnji osumnjičenik Smažil bio zaposlenik, iznošenja pojedinosti o istrazi i različitih kvalifikacija kaznenog djela, a na koncu i zatvaranja suđenja za javnost istu su tu javnost navodile na činjenicu da se počinitelju ubojstva nastoji pomoći, odnosno zataškati činjenice koje bi mu mogle biti otegotne okolnosti.

Neopravdano isključeni

Samo dan nakon što je Smažilu na Županijskom sudu u Osijeku izrečena nepravomoćna presuda od 18 godina zatvora, u organizaciji osječke Udruge za ljudska ženska prava i razvoj demokracije Adela održana je tribina pod nazivom “Granice kućnog praga – što imamo, a što nemamo pravo znati na suđenjima za nasilje nad ženama?” koja je tražila odgovore na pitanje koji su to slučajevi koje treba zatvoriti od javnosti, zašto i gdje je granica između onoga što treba i što ne treba iznositi van.

Zlata Đurđević, profesorica za kazneno procesno pravo s Pravnog fakulteta u Zagrebu, smatra, konkretno, da suđenje Marku Smažilu nije trebalo biti isključeno za javnost jer po kvalifikaciji samog kaznenog djela, znači ubojstvo, nije ukazivalo na razloge za isključenje javnosti koje su navedene u Ustavu RH.

– Pravo na javno suđenje nije samo pravo okrivljenika, nego i pravo javnosti da prati i nadzire rad sudova i radi se o jednoj od temeljnih postavki djelovanja zapravo represivnih vlasti u demokracijama i pravnim državama te razlozi za isključenje moraju biti Ustavom određeni.

U ovom slučaju ne vidim zbog zaštite digniteta žrtve, zbog čega bi se trebalo isključiti javnost, dapače, sam kazneni postupak i suđenje treba djelovati preventivno i kao poruka pokazati da se, osobito nakon sumnji koje su postojale u samom početku vođenja postupak, postupak vodi pravilno i zakonito, kazala je Đurđević.

Navodi također da Zakon o kaznenom postupku omogućuje da se javnost isključi ako je postojao neki dio rasprave koji bi narušio dignitet žrtve. Đurđević međutim kaže kako ne zna zbog čega bi to u ovom slučaju postojalo te naglašava da Ustavom jasno propisano kada se postupak zatvara za javnost te da to ukazuje koliko je načelo javnosti važno.

– Isključivanje javnosti moguće je u slučaju da postoji državna tajna, da se treba štititi državna sigurnost, ako imate neka kaznena djela npr. seksualne prirode gdje treba štititi dostojanstvo žrtve. Ali to ovdje nije bio slučaj.

Zatim ako se radi o kaznenim djelima protiv maloljetnika, protiv osoba s duševnim smetnjama i to su razlozi koji opravdavaju isključenje javnosti. Međutim, radi se o izuzetno važnom temeljnom ustavnom pravu koje jamči vladavinu prava i gradi povjerenje javnosti u sudske postupke. Sudski postupci su javni i to je propisano Ustavom RH i to je jedno od temeljnih načela.

Prema tome razlozi moraju biti vrlo čvrsti i ne mogu služiti tome da bi se možda zaštitilo optuženika, objašnjava Đurđević.

– To što postoje predrasude i što bi se žrtve trebale sramiti kada se nad njima izvrši kazneno djelo to su rodni stereotipi protiv kojih se moramo boriti, a prvenstveno bi se protiv toga trebalo boriti pravosuđe, poručuje.

Zakašnjeli zakon

Đurđević kaže da je nedvojbeno da se u slučaju ubojstva Mihaele Berak radi o femicidu, ali to nije moglo dobiti takvu kvalifikaciju jer je Hrvatska uvela kazneno djelo femicida, odnosno, teškog ubojstva ženske osobe, tek 2024 godine.

– Međutim imali smo kazneno djelo teškog ubojstva zbog ubojstva bliske osobe. Koliko su oni bili bliski i je li se moglo ono tako kvalificirati je činjenično pitanje koje mi, s obzirom na tajnost postupka, možda ne možemo dokučiti, pojašnjava Đurđević.

Konstatira, međutim, da je za kazneno djelo ubojstva, za koje je propisana kazna od 5 do 20 godina, Smažilova kazna izuzetno teška kazna.

– Da se radilo o teškom ubojstvu onda bismo mogli razgovarati o tome je li to odgovarajuća kazna s obzirom na to da su okviri za njega od 10 do 40 godina, dodaje profesorica procesnog kaznenog prava.

Ističe da, s obzirom na to da je suđenje za naše uvjete bilo i dosta brzo te da je izrečena visoka kazna, nema nikakvog razlog sumnjati u pravilnost i zakonitost samog suđenja.

– Ali je upravo zato izuzetna šteta da je bilo u cijelosti zatvoreno za javnost. Osobito kada je u ovom slučaju žrtva, nažalost, preminula i obitelj žrtve je ta koju je trebalo pitati jesu li bili za to da se uključi javnost u slučaj, ocijenjuje Đurđević.

Ustvrdila je na kraju da je policija nedvojbeno kršila propise, a da ministar nije reagirao.

– Dapače, ministar je rekao kako je sve bilo napravljeno prema propisima. Svima je jasno da nije, a to pokazuje da se opet radilo o zaštiti optuženika. Kada imate ovako teško kazneno djelo ubojstvo mlade žene naravno da je javnost ogorčena takvim postupcima političara, zaključila je Đurđević.

(Ne)pristrana policija

Prema njezinim riječima, policija je svojim postupanjima višestruko kršila Zakon o kaznenom postupku jer je u fazi tajnih izvida održala konferenciju za medije u kojoj je izlazila s dokaznim radnjama, izjavama osumnjičenika u to vrijeme, obavljala je očevid, a da nije bila nadležna i nije smjela jer se radilo o policijskoj postaji u kojoj je bio zaposlen sam osumnjičenik.

– Postoji izričita zakonska odredba, temeljno načelo, da moraju biti nepristrani istražitelji, a oni nisu bili nepristrani, tako da su prekršili cijeli niz odredaba Zakona o kaznenom postupku kao i Zakon o policijskim postupcima i ovlastima.

Iz toga aspekta isto je trebalo graditi dalje povjerenje javnosti u zakonitost i pravilnost samog kaznenog postupka i zaista su morali postojati jako dobri razlozi, a mi ne znamo koji su, da se isključi javnost u ovom slučaju, objašnjava Đurđević i dodaje kako je od početka sve ukazivalo da je policija pokušavala zataškati slučaj.

Naime, to objašnjava kvalifikacija koju su dali i koja je bila puno blaža.

Podsjeća kako je uobičajeno da se policija i Državno odvjetništvo dogovaraju o kvalifikaciji. No, policija je, iako ju je državno odvjetništvo upozorilo, ostala pri kvalifikaciji nehajnog kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine.

– To kazneno djelo nemoguće je počiniti u privatnom prostoru. U pravilu se to radi o kaznenim djelima koja se čine u javnosti gdje ugrožavate neke druge osobe koje su bile prisutne. Ovdje to nije bio slučaj tako da je njihova kvalifikacija odudarala i od činjenica koje su do tada utvrđene u postupku i od pravnih tumačenja tog kaznenog djela za koje su oni tražili, upozorila je Đurđević.