Ima li HDZ problema s institucijama? Čini se da ima, barem neki u HDZ-u, a to je u utorak demonstrirao gradonačelnik Vukovara Ivan Penava. Na okruglom stolu »Protuustavna agresija na Vukovar« govorio je o tome da hrvatske institucije ničime ne zaslužuju epitet hrvatske. I to nije sve. Kazao je da svaki dan ima različit stav o tome treba li novi prosvjed, po uzoru na onaj organiziran prošle jeseni. Na dan održavanja okruglog stola mislio je da novi prosvjed ne bi imao učinka jer »nama treba samo revolucija«.

Sljedećega je dana Penava malo preformulirao svoj revolucionarni izričaj, ponovio kako svaki dan o tome ima različit stav te »kako bi drugi ili treći prosvjed imao smisla jedino ako se ide prema Zagrebu i da se ide u revoluciji, ali i da nije ni vrijeme ni mjesto za to«.

Povratak crnog labuda

Spominjati revoluciju u političkom kontekstu u demokratskom poretku, pa makar se možda i ne zna točno što se govorilo, pa makar se možda i namjerno pretjeralo u izričaju ne bi li se pojačao dojam, nije mudro. Dapače, zvuči zlokobno, posebno kada se ima na umu da je prije spominjanja revolucije konstatirano da hrvatske institucije nisu hrvatske, pa bi ih, tako se to može tumačiti, revolucijom trebalo pohrvatiti. Revolucije koje dolaze iz sfere politike (a ne, primjerice, sfere znanosti) i demokracija nikako ne idu ruku pod ruku.

Dapače, posao demokracije je da suzbije revoluciju jer bi revolucionari da na vlast dođu revolucionarnim putem. Instruktivan primjer za to je slučaj ustavne zabrane jedne političke stranke. To je tema o kojoj se i u Hrvatskoj posljednjih tjedana raspravljalo, ali zapravo je riječ o zabrani jedne stranke u Zapadnoj Njemačkoj. Ustavni sud te zemlje zabranio je 1956. godine Komunističku partiju Njemačke zato što se svojim dokumentima obvezala na provedbu »proleterske revolucije«. Pet godina je trebalo njemačkom Ustavnom sudu da presudi, a na koncu je Komunističkoj partiji presudila njena revolucionarna metoda kao metoda dolaska na vlast. Dakle, s revolucijama oprezno.

No, nije to sve o čemu je Ivan Penava govorio ovoga tjedna. Nakon što je glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković najavio u intervjuu za N1 da će stranka morati uvesti neku vrstu pravila javnog istupanja u kampanji, odnosno do završetka predsjedničkih izbora, nakon što je stranački vrh i o tome raspravljao u ponedjeljak više od pet sati, nakon što su svi pomislili da ta pravila stranka nastoji uspostaviti ponajprije zbog Mire Kovača i njegovih također izbornih, ali unutarstranačkih, ambicija, oglasio se Ivan Penava. Gradonačelnik Vukovara je reaktivirao one crne labudove koje je glavni analitičar HDZ-a Robert Kopal vidio nakon izbornog neuspjeha stranke na izborima za Europski parlament.

– Imam obaveze samo prema hrvatskom narodu i državi, nažalost većina nije prepoznala da su neke stvari iznad stranačke stege i politike. Ali, o njima će govoriti vrijeme koje je pred nama i glasači. I crni labudovi, gotovo pa da je Penava zaprijetio stranačkom vodstvu. Inače, valja primijetiti da se iz ove izjave nikako ne može zaključiti da je Penava gradonačelnik Vukovara. Kao gradonačelnik ima obveze prema tom gradu i svim njegovim stanovnicima, čak i Srbima. Penavina izjava jasna je naznaka njegova neposluha, neposluha iskazanog prema stranačkom vrhu. On nema obveza prema njemu, nije spominjao ni obveze prema stranci. Pa, kad već nema obveze onda može spominjati i crne labudove na predsjedničkim izborima.

Naoštrene motike

Taman kad je, možda, pomislio da je disciplinirao jednog člana stranke, doduše irelevantnog, Miru Kovača, pri čemu valja imati na umu da je više negativne medijske buke izazvao Plenkovićev odgovor Kovaču nego Kovačev intervju, a Plenkoviću je iz sjedišta zagrebačke HVIDRA-e, gdje je održan okrugli stol, iskočio Penava. Njega će biti vrlo teško disciplinirati. Prošle godine je, na koncu, organizirao prosvjed koji je i nakanio organizirati, svim protivljenjima usprkos. Ove godine je situacija dodatno kompliciranija. Penava je, naime, predodređen da bude važan član izbornog stožera Kolinde Grabar-Kitarović. I zato može govoriti što hoće i kako hoće. Može govoriti o »crnim labudovima« i time po svemu sudeći aludirati na to da bi kampanju Kolinde Grabar-Kitarović netko doista mogao sabotirati o čemu je prije njega govorio Jandroković. Može govoriti i o hrvatskim institucijama što hoće i kako hoće, pa i to da uopće nisu hrvatske.

Plenković će zbog predsjedničkih izbora morati mnogo toga progutati. Kako bi se reklo, »tako mu je pao grah«. Morat će podnositi Penavine izlete koji ne moraju biti samo verbalni. Morat će se nositi i s Penavinim čuđenjem zato što Hrvatska ima diplomatske odnose sa Srbijom, a Penava se neće morati nositi s time da se čudi tome što Hrvatska ima diplomatske odnose sa Srbijom, a ne pita se kako bi rješavao ono što se obično naziva »otvorenim problemima«, recimo pitanje nestalih, bez tih diplomatskih odnosa. Morat će podnositi zlokobne izjave Tomislava Josića koji reče da su naoštrili »motike, čekiće, lopate, vile i ostale stvari i čekamo neku drugu priliku da se ukaže« i, da ne bi bilo dileme, dodati da je u Hrvatskoj 21 nacionalna manjina, ali »problema imamo samo s jednom«.

Predsjedniku HDZ-a slijedi teško vrijeme. Da bi stranka postigla izborni uspjeh, a izborni uspjeh je drugi mandat Kolinde Grabar-Kitarović, on će morati gutati žabe, a to gutanje žaba podrazumijeva koegzistenciju s krajnje desnim krilom stranke koja usprkos proklamiranih pravila komunikacije u predizborno vrijeme komunicira kako ona hoće što, uz ostalo, narušava Plenkovićev predsjednički autoritet u stranci. Baš ta koegzistencija je ono što Plenković ne želi otkako je u srpnju 2016. godine postao predsjednik stranke. Njegov cilj nije koegzistencija s tim dijelom stranke, njegov cilj je čvrsto pozicioniranje stranke u centru i desnom centru, po uzoru na njemački CDU. A sada su mu se u toj želji da od stranke stvori građansku stranku umjerene demokratske desnice ispriječili revolucionari.