Dok država tvrdi da je obuzdala inflaciju, povećala plaće, da će ponovo rasti minimalac, podižu se mirovine, građani poručuju da to ne osjete, da ne žive bolje, već da je, u prvom redu ono osnovno – hrana, sve skuplja. No istovremeno, trgovački lanci su puni, potrošnja se ne smanjuje, a pred kupcima je novi, u godini najveći potrošački izazov – blagdanski prosinac.

Sindikati poručuju da plaće jesu rasle, no krenule su s niske pozicije i ne dostižu poskupljenja, a medijalna je 1.134 eura mjesečno. Analitičari ističu kako su do 2021. godine u Hrvatskoj cijene bile dva posto ispod prosjeka EU-a, no da su znatno brže rasle. Danas je u Hrvatskoj, poručuju, jedan posto skuplja hrana nego što je prosjek Unije, no naš je pravi problem, ističu, nizak dohodak.

Digitalne cijene

Državni zavod za statistiku objavio je ovih dana prvu procjenu indeksa potrošačkih cijena prema kojoj je u listopadu stopa inflacije iznosila 2,2 posto u odnosu na listopad 2023., dok je u odnosu na rujan ove godine, iznosila 1,1 posto. Prekinut je trend usporavanja inflacije na godišnjoj razini. Procijenjena godišnja stopa inflacije za skupinu u kojoj su hrana, piće i duhan je 4,6 posto. Na mjesečnoj razini, u odnosu na rujan 2024., cijene hrane, pića i duhana porasle su za jedan posto.

– Imamo tri mjeseca zaredom situaciju da nam je indeks potrošačkih cijena počeo rasti u odnosu na prošlu godinu. Mene zabrinjava taj trend. Očekivalo se da se cijene stabiliziraju na prihvatljivih 2 do 2,5 posto, no to za sada ne ide tako, kaže konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu Zvjezdana Blažić.

Dodaje da za hranu i bezalkoholna pića hrvatski građani troše 25 ili 26 posto svojih ukupnih prihoda, a nešto više od 25 posto odlazi za energiju. Sindikati ističu da je kod siromašnijih hrana stavka koja »jede« i 40 do 50 posto ukupnih primanja. Primjerice, u Njemačkoj na hranu građanima odlazi desetak posto primanja pa daleko više ostaje za obrazovanje, bolji automobil, putovanja, kvalitetniji život uopće.

Karlovčanka Marina Novaković Matanić živi u velikom, 11-članom domaćinstvu, ona i suprug su zaposleni te istovremeno udomljuju i četiri djevojčice za što država daje naknadu od 400 eura po djetetu. No, bez obzira na sva primanja u tom domaćinstvu, život za ovu veliku obitelj izuzetno je, kaže, skup. Marina kaže kako svaki dan ide u trgovinu po hranu i dnevno na nju troši i do 100 eura. Ona je i predsjednica Udruge potrošača Korana pa stalno prati ovu problematiku.

– Hrana je iz dana u dan sve skuplja. Sad trgovački centri najavljuju, a i naša udruga dobila je informaciju da ide digitalno očitavanje cijena – ovisno o ponudi i potražnji, ujutro će vrijediti jedna, a navečer druga cijena. Nećete se više moći ni po letku i katalogu s akcijama ravnati. Vani je to uvedeno prije, no ondje su i druga, veća primanja. Cijene hrane kod nas su i dalje puno veće nego, primjerice, u Sloveniji i drugim, daleko bogatijim zemljama EU-a. Kažu da je to zato jer Slovenija ima manji PDV na hranu. Pa onda smanjite PDV na hranu i kod nas, poručuje Novaković Matanić.

Robne marke

Praćenja kažu da su kupci u bogatijim zemljama EU-a puno prije hrvatskih građana počeli kupovati količinski manje, kupuju se jeftinije robne marke, no, istina, imali su i manje novca zbog nekontroliranog rasta energenata, dok je u Hrvatskoj država cijene energenata ublažila subvencijama koje sada smanjuje pa će s tim preostati manje novca za hranu.

– Ljudi zbog skupoće kupuju supstitute i naše će prehrambene tvrtke zbog toga imati manje prihode. Supstitut nema naglasak na kvaliteti, no kupac je njime zadovoljio svoju potrebu, ne gleda na kvalitetu, nego da prođe jeftinije. Naši brendovi su bolji, no čovjeku je u vremenu skupoće svejedno. Nama je zdrava hrana skupa, a nezdrava je jeftina, a profitiraju samo uvozni lobiji, kaže Novaković Matanić. Na upit jesu li najbrojnije pritužbe kupaca Udruzi Korana upravo vezane za poskupljenja hrane, Novaković Matanić kaže da to ipak nije slučaj.

– Više ih brinu režijski troškovi, naročito kada je riječ o odvozu otpada koji kod nas nije stimuliran pa na svako njegovo poskupljenje vrlo burno reagiraju, maltene više nego na poskupljenje hrane, kaže predsjednica potrošačke udruge Korana.

Slična iskustva ističu i u Osijeku, gdje Tanja Popović Filipović iz Centra za educiranje i informiranje potrošača (CEIP) kaže kako im se potrošači na hranu žale – minimalno.

– Uvijek je gledaju u omjeru vrijednosti tipa »ma, to je samo tri eura«, a kada je riječ o režijama, najviše se javljaju kada su u pitanju javne usluge i kada je prekršeno njihovo pravo, kaže Popović Filipović.

Konzultantica Zvjezdana Blažić podsjeća na staru boljku s hranom – njezinim bacanjem, što proizlazi iz neodgovornog ponašanja, a što je u konačnici i neodgovornost prema vlastitom novcu.

– Mi smo jedna od zemalja s najvećim postotkom bacanja hrane, i to iz kućanstava. Naše potrošačke navike nisu dobre, ne pokazujemo odgovornost prema hrani, pa tako niti prema našem budžetu. Kupuje se previše, nepromišljeno, upozorava Blažić. U Hrvatskoj se godišnje baci oko 280.000 tona hrane, 72 kilograma po stanovniku, a na promjenu te poražavajuće prakse ne navodi, očito, ni skupoća hrane.

Proizvodnja pada

U CEIP-u kažu kako bi već i neke sitne promjene pomogle u našim potrošačkim navikama i navadi bacanja hrane.

– Upotrijebimo ostatke hrane, skuhajmo danas nešto s onim što nam je ostalo od jučer, napravimo plan kupovine namirnica. Ili, jedan dan ne odlazim u kupovinu i koristim samo ono što imam kod kuće, u hladnjaku, savjetuje Popović Filipović.

Ipak, ne smatra da je inflacija obuzdana.

– Ne osjećamo to. Ljudi komentiraju: 100 eura je danas kao 100 kuna. Cijene su otišle u nebo, nikakve koristi od lista praćenja cijena, crnih lista i sličnog. Vlada govori o povećanim plaćama i mirovinama za koje nisu dostatne jednokratne pomoći umirovljenicima, nego moramo govoriti o nekom značajnijem povećanju i to trajnom, kaže Popović Filipović. Za fenomen punih trgovina, neovisno o skupoći, kaže kako je to naš mentalitet »i neki sociološki element, a ne da smo toliki mađioničari«.

Slijedi prosinac i blagdanska potrošnja u kojoj su hrvatski građani lani potrošili 3,2 milijarde eura, 13 posto više nego preklani. Prethodio mu je rast plaća, pogotovo u javnom sektoru, no i bojazan od rasta cijena pred blagdane.

– Uvijek je kod nas dosta visoka potrošnja. Potrošnja postoji, a proizvodnja nam je izuzetno niska i pada, a na vanjskim tržištima su cijene počele rasti tako da tu možemo očekivati rast cijena, kaže Blažić i dodaje kako misli da je »inflacija dosta okorjela«.

– Trendovi pokazuju da je došlo ne do presnažnog, ali rasta cijena na mjesečnoj i godišnjoj razini, i to nije dobro, poručuje konzultantica Blažić.

U Turskoj građani bojkotom snizili cijenu kruha

Bez obzira na pritužbe o preskupoj hrani, trgovine su pune, a i kada neka namirnica besramno poskupi, to ne naiđe na potrošačko nezadovoljstvo u kupovini poput bojkota nekog proizvoda ili trgovca, nego se i dalje gotovo šutke povinujemo cijeni.

– Jako smo inertni, cijeli potrošački pokret u Hrvatskoj dosta je zagušen. Ne shvaćamo da smo mi potrošači regulatori tržišta, kaže Karlovčanka Marina Novaković Matanić.

– Potrebno je da se za to stvori kritična masa. Mi smo pozivali potrošače na to kada netko bezobrazno poskupi i u tom bi slučaju trgovac sigurno drugačije razmišljao o takvoj praksi ubuduće, kaže Tanja Popović Filipović. U Turskoj su početkom 2024. bojkotirali kupnju pekarskih proizvoda i tako uspjeli sniziti cijenu. U Hrvatskoj šutke dočekujemo poskupljenja kruha, iako ratari tvrde da za to nema potrebe s obzirom na cijene pšenice i energenata.

Primorac: Porez, energija i cijena rada niži nego u Njemačkoj, a cijene više

Ministar financija Marko Primorac ljutit je što velike trgovačke strane kompanije za rast svojih cijena optužuju Vladu i poreznu politiku. Hrvatska porezna politika ne može biti izlika za više cijene u trgovačkim lancima u odnosu na cijene u njihovim domicilnim zemljama, rekao je.

– Poreznu politiku smatrati čimbenikom koji pridonosi tim razlikama je doista neprimjereno, rekao je Primorac nakon sjednice Vlade. Kao primjer je naveo PDV koji je u Hrvatskoj na maslinovo ulje i dječju hranu pet posto, a u Njemačkoj je za te proizvode sedam posto ili na neke čak 19 posto. Uz to, u Hrvatskoj je rad jeftiniji, a cijene energenata i ostalih ulaznih troškova niže. Hrvatska, istaknuo je, ima i povoljne stope poreza na dobit, prema općoj stopi PDV-a jest pri vrhu, ali tu je i niz sniženih stopa PDV-a na širok spektar proizvoda. Dakle, dječja hrana je na 5 posto PDV-a i nema razloga biti skuplja nego u Njemačkoj, rekao je.

– Snižavanje stopa PDV-a na niz proizvoda nije snizilo i cijene, svjedoci smo toga. Nema apsolutno nikakvih razloga za ovakve cijene, rekao je. (T. T.)