Vrijedna parcela

Zemljište za LNG terminal vrijedno i do 40 milijuna eura, hoće li Ježić zaraditi na njemu?

Bojana Mrvoš Pavić

Snimio Ivica TOMIĆ

Snimio Ivica TOMIĆ

Nama radnicima će preostati samo na zemljištu dignuti šatore i nadati se da će ono biti razvlašćeno po fer cijeni. Nije nemoguće da država ponudi triput manje, što će biti na veliku štetu radnika



Kako će se, nakon što u omišaljskoj Dini kroz nekoliko dana bude proglašen stečaj, riješiti pitanje zemljišta predviđenog za gradnju LNG terminala, ne bi se dalo iščitati niti iz kristalne kugle. Odnosi u Dina Petrokemiji toliko su zamršeni, da će država, želi li doći do tog zemljišta, morati uložiti puno truda i pameti da zapetljane odnose raščisti. Pritom, mogu se čuti upozorenja od upućenih, nipošto nije nemoguće da se u igru ponovno vrati Robert Ježić. 


  Vlasnik cijele Dioki Grupe, u kojoj se nalaze i zagrebački Dioki u stečaju, i Dina, Ćuf i drugi, je Dioki Holding registriran u Švicarskoj, čiji je stopostotni vlasnik Robert Ježić. Njegovo je vlasništvo u Dini odnosno Diokiju predstečajnim nagodbama trebalo biti smanjeno na svega nekoliko postotaka, a kako su predstečajne nagodbe propale, vjerovnici Dine odnosno zagrebačkog Diokija postaju njihovi vlasnici.


Od vjerovnika, sad u stečaju, potencijalni investitori mogu kupiti ove tvrtke, i u Dini ponovno pokrenuti proizvodnju, ili se pak samo dočepati dijela zemljišta na kojem je predviđena i izgradnja LNG terminala. To je zemljište pod hipotekom Hypo banke, koja je nedavno objavila natječaj kojim poziva na prodaju svojih potraživanja, i na koji joj je navodno stiglo deset ponuda. Problem je, međutim, u tome što je većinski vlasnik ĆUF-a d.o.o. talijanska tvrtka Adriaoil SpA, inače u vlasništvu zagrebačkog DIOKI-ja, nad kojom u Italiji traje postupak likvidacije. 




  Tko otkupi Hypova potraživanja ući će kao novi vjerovnik Diokija i Dine i Adriaoila, a onda i nad Ćufom, u čijem se vlasništvu nalazi zemljište, može pokrenuti ovrhu. To znači da, hipotetski, i Robert Ježić može to učiniti, a država ga onda razvlastiti, isplaćujući mu procijenjenu vrijednost zemljišta. 


  »Nama radnicima će preostati samo na zemljištu dignuti šatore i nadati se da će ono biti razvlašćeno po fer cijeni. Ranije procjene govore da vrijedi 40 milijuna eura, no nije nemoguće da država ponudi triput manje, što će biti na veliku štetu radnika, odnosno naših potraživanja«, može se čuti od radnika.