Pomoć u nevolji

Željko Marušić, DP-ov kandidat za ZG gradonačelnika, imao je neobičan susret s Pupovcem: “Bilo mi je neugodno, ali…”

Dražen Ciglenečki

Željko Marušić / Foto: Pixsell, Milorad Pupovac / Foto: Arhiva NL

Željko Marušić / Foto: Pixsell, Milorad Pupovac / Foto: Arhiva NL

Marušić je poznat kao oštar kritičar vlasti Možemo! u Zagrebu, naročito vezano za promet



Dan nakon još jedne saborske svađe s Miloradom Pupovcem i drugim zastupnicima SDSS-a, Domovinski pokret predstavio je jučer Željka Marušića kao svog kandidata za gradonačelnika Zagreba. Riječ je o profesoru na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti i glavnom uredniku internetskog Autoportala.


Marušić je poznat kao oštar kritičar vlasti Možemo! u Zagrebu, naročito vezano za promet, a na konferenciji za novinare je o njemu kao dobrom kandidatu govorio i Stipo Mlinarić, koji je u srijedu u Saboru, u polemici sa SDSS-ovcima, rekao da je osnovao Centar »Dr. Ivan Šretara« »da bi istraživao njihove ratne zločine«.


No, Marušić ima sasvim drukčije mišljenje o Pupovcu nego stranka koja ga kandidira za gradonačelnika.




Za njega je Pupovac netko tko će pomoći čovjeku koji se nađe u nevolji, što Marušić zna iz osobnog iskustva koje je s čitateljima Autoportala podijelio u rujnu 2018. Kada su s terase jednog zagrebačkog restorana na Pupovca doletjeli komadići hrane, što je on doživio kao napad na sebe, Marušić se prisjetio kako mu je predsjednik SDSS-a priskočio u pomoć u zimu 2002.


U to vrijeme snijeg u Zagrebu još nije bio rijetkost, te večeri je bilo hladno i Marušić nije mogao pokrenuti testni automobil. Znao je da će dovoljno biti da ga se pogura, ali nije imao sreće s prolaznicima.


Stajao je tako desetak minuta, »a onda iz mraka izroni čovjek, koji na moju zamolbu da mi pomogne gurati auto, odmah dragovoljno priđe, rekavši – pomoći ću vam«.


»Po glasu prvo, a potom i stasu, shvatio sam da je riječ o Miloradu Pupovcu, malo me je zateklo. Pozdravio sam ga, pa rekao kako mi je malo neugodno da mi saborski zastupnik gura auto. Bio sam tada sasvim nepoznat čovjek s ulice. »Nema problema, rado ću«, odgovorio je.


Objasnio sam mu da će, zbog snijega, trebati još netko pomoći, na što se on okrenuo korak-dva prema mlađem paru, koji je nailazio suprotnim pločnikom, riječima: »Pomognimo čovjeku«. I bogami, ovi dođoše odmah, veselo.


– Pupovac se rukama prihvati stražnjeg lijevog ruba auta, muškarac stražnjeg desnog, a mlađa ženska osoba između njih, ruke stavi na sredinu stražnje haube. Motor je upalio, potegao sam ručnu kočnicu i nastavio »pumpati gas«, da se ne ugasi. Motor je već turirao, a trojcu koji je ostao 20-30 metara iza auta, glasno sam rekao »Hvala vam, hvala…«


– Plašeći se da se motor ne ugasi, nisam izlazio iz auta da im dodatno zahvalim, pa zalupio vratima, opisao je DP-ov kandidat za gradonačelnika kako je zahvaljujući Pupovcu uspio pokrenuti auto.