Kriza u HDZ-u, kriza u SDP-u, ali i opći društveni trendovi jačanja konzervativnih stavova u Hrvatskoj, povod su za razgovor sa SDP-ovim saborskim zastupnikom Željkom Jovanovićem, koji je nedavno ponovno preuzeo i vođenje saborskog Antikorupcijskog vijeća.

 Ponovno svjedočimo jačanju nazadnjačkih snaga u društvu: iako je, primjerice, zagrebački vjeroučitelj uoči Božića govorio govorom mržnje i dalje je bilo onih koji su ga i javno branili. Kako komentirate te trendove?

 – Hrvatska danas nije ni društvo pravde ni društvo jednakih šansi za sve, a diskriminacija manjina po raznim osnovama, bilo po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti ili seksualnoj orijentaciji na primjer, posebno od dijela konzervativnih desničarskih skupina koju predvode katotalibanske »uimeobiteljske« udruge i Željka Markić, Hrvatska biskupska konferencija i njeni jastrebovi, a po najnovijem istupu oko Istanbulske konvencije i dio, istina i na sreću  mali, HAZU-a poprima zabrinjavajuće razmjere. Usuđujem se to nazvati »udruženim nazadnjačkim konzervativnim poduhvatom« HAZU-a i HBK-a u režiji Željke Markić i sličnih Vigilare tipova, koji bi eto po najnovijem zabranjivali i slobodu govora i izbora čak  i u slikovnicama koje nisu po njihovu ukusu.  Protiv toga se možemo boriti samo obrazovanjem za građansko društvo i demokraciju.

S obzirom da  postoje vidljivi trendovi radikalizacije mladih vezano uz nacionalni i religijski identitet, u smislu isključivih stavova, te da  mladi u Hrvatskoj postaju sve zatvoreniji u uski nacionalni religijski okvir,  jedino obrazovanje može pomoći razvoju hrvatskog društva u kojem neće biti diskriminacije. Vjeronauk i uplitanje konzervativnih katotalibana u kreiranje nastavnog programa primjerice  tome ne doprinosi, dapače odmaže! Najbolji primjer tome je skandalozni govor vjeroučitelja iz jedne zagrebačke osnovne škole, ali i brojni drugi slični istupi sa crkvenih oltara, kao i ispadi zapjenjenih polupismenih desničara u Hrvatskom saboru.

Reforma obrazovanja

 Zašto građanski odgoj nije uveden u hrvatske škole u vašem mandatu?

– Zadnja odluka koju sam, kao tadašnji ministar, pripremio ticala se upravo  uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u sve škole, sve predradnje su uspješno odrađene, ali na žalost nisam je stigao potpisati, pa je moj nasljednik Vedran Mornar,  prvo što je napravio,  otišao kod Bozanića na konzultacije na Kaptol, a drugo – odlučio da se građanski odgoj neće uvesti u škole iako je sve bilo spremno. Najnoviji skandal s vjeroučiteljem pokazuje koliko je kolega Mornar pogriješio u prioritetima. Zato pozdravljam otvoreno pismo kojim Forum za slobodu odgoja poziva ministricu Divjak da visoko na listu svojih prioriteta postavi upravo razvoj društvenih, građanskih i osobnih kompetencija svih učenika. Naravno da treba podupirati razvoj STEM područja, ali istovremeno prioritet mora biti i cjeloviti razvoj svih učenika.

  Nedavno se otvorilo i pitanje udžbenika iz hrvatskog jezika koji je odobren za vašeg ministarskog mandata, a u kojem se od učenika traži da se mole Bogu i pišu mu pisma, mada nije riječ o satima vjeronauka?

– Vjeronauku nije mjesto u školama, nego u crkvi. Uostalom, tako je nekad i bilo. Zbog toga, ali i ogromnih novaca koji se iz proračuna daju Crkvi umjesto da se ulažu u obrazovanje treba pokrenuti postupak revizije Vatikanskih ugovora. Što se tiče sadržaja svih udžbenika, pa tako i ovog koji vi spominjete, opet ponavljam i naglašavam: udžbenike bira i odobrava struka, a ministar samo tehnički potpisuje rješenja. I to je jedini ispravni put, pa neće valjda ministar pročitati sve predložene udžbenike ili lektiru i odlučiti koji je dobar, a koji nije. Ministrica Divjak ima na raspolaganju alate  da to pitanje uspješno riješi, bez politiziranja i demagogije.  Njeni suradnici bi trebali početi raditi posao za koji su dobro plaćeni, a ne stalno, i uz to neopravdano, pozivati se na bivše ministre.

  Vjerujete li da ministrica Divjak i ova Vlada doista mogu provesti kurikularnu reformu, što je u biti razlog da ova Vlada opstaje? U HNS-u tvrde da bez toga uskraćuju većinu.

– Nakon katastrofalnih Šustara i Barišića, koji su u potpunosti umrtvili i Strategiju obrazovanja i znanosti i kurikularnu reformu koja iz nje proizlazi, aktualna ministrica Divjak učinila je, bez ikakve dileme, korake u pravom smjeru. Na žalost, za izdajnički HNS, koji je u zaštiti svojih uhljebničkih mjesta u i oko Vlade prevario sve građane koji su na izborima dali glas koaliciji SDP-a, HNS-a i HSS-a, i ministrica Divjak i obrazovanje služe samo kao smokvin list kojom pokrivaju svoju sramotnu misiju. Stoga je manevarski prostor i snaga aktualne ministrice vrlo dvojben. Zbog toga je prisiljena na brojne loše kompromise koji mogu ugroziti njene dobre namjere, a u koje ja iskreno vjerujem. Na primjer, morala je zadržati sve »hrastovske« kadrove u ministarstvu i nije mogla reći ne članstvu Jasminke Buljan Culej u tom povjerenstvu, koje je krajnje politizirano.  Reforma je u velikom kašnjenju, a  »usuglašavanje« reforme s generalskim zborom ili biskupima, te raznim minornim katotalibanskim pokretima izazivaju skepsu i strah da ćemo izgubiti još čitav niz generacija koje iz škole neće izlaziti sa znanjem, vještinama i kompetencijama za kvalitetniji posao i bolji život.

Nazadnjačke pojave

 Kako se ova Vlada po vama bori protiv nazadnjačkih pojava u društvu? Vidimo dvije velike struje u HDZ-u, jednu čine “barakaši”, ekstremni desničari i konzervativci, drugu ipak modernija i više europska struja HDZ-a. Vi ste u svojim istupima u posljednje vrijeme ipak oba HDZ-a poistovjetili, zašto?

– Vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. U HDZ-u se mijenjaju predsjednici, nema više ni Tuđmana, ni Sanadera, ni Jadranke Kosor ni Karamarka, ali i  s Plenkovićem to je uvijek onaj isti HDZ – pokret za Hrvatsku okovanu korupcijom i sukobom interesa. Zahvaljujući i najnovijem partneru HNS-u s Vrdoljakom na čelu Hrvatska je dobila sramotnu, neprirodnu, trgovačko-ortačku koaliciju sklepanu na laži i političkoj korupciji zbog vlasti pod svaku cijenu. To je koalicija bez reformi, bez ideja, ali i bez političke hrabrosti da provede nužne promjene u Hrvatskoj, posebno u pravosuđu i sudstvu, javnoj upravi, te naravno i obrazovanju i zdravstvu.  Upravo zbog toga, prošlu je  godinu uz političku korupciju i ortački model kapitalizma obilježila   ofenziva konzervativne revolucije kojom se atakiralo na  osobne slobode, slobodu medija i novinara. U jednoj riječi, Plenković i njegova Vlada prema tim filofašističkim i sličnim nazadnjačkim pojavama odnose se  – anemično.

 Kako komentirate sukob između Milinovića i Plenkovića u HDZ-u? Na čelu ste Antikorupcijskog vijeća – NP Plitvice godinama prate i korupcijske afere. Kako komentirati uopće činjenicu da jedna lokalna razina HDZ-a ultimativno zahtjeva od centrale »svoje« kadrove u državnim i javnim poduzećima. O kakvoj razini klijentelizma se ovdje radi, što je sa stručnošću?

– To je najbolja slika današnjeg HDZ-a, koji se nikad ne mijenja. Svaki mladi i obrazovani čovjek koji želi sebi i svojoj djeci osigurati bolju budućnost,  nakon ove nove sumrak HDZ sage u režiji notornog Dade Milinovića razmišlja o odlasku iz Hrvatske. Znate koja bi bila najbolja demografska mjera u Hrvatskoj – odlazak HDZ-a s vlasti. Netko je davno rekao da je najgore društvo ono u kojem se ekstremisti osjećaju ugodno. To je i odgovor na vaše  prethodno pitanje odnosa HDZ-a prema nazadnjačkim pojavama. Ali to pokazuje i slabost Plenkovića, koji ne može stati na kraj nesposobnim i bahatim županima koji bez sankcije mlate supruge, kojem se trećerazredni HDZ-ovi političari inate kod novog-starog vodstva Hrvatskog nogometnog saveza, ili evo najnoviji primjer apsolutne političke korupcije i stranačkog klijentelizma ličkog šerifa koji ne dozvoljava ni da se spremačica u bolnici zaposli bez HDZ-ove iskaznice. Dodatno,  novim lex šerifom stvara se novi, još bolji  put za bujanje korupcije na lokalnim razinama. Sukob interesa je predvorje korupcije, a lex šerifom otvaraju se još veća vrata korupcije, gomilanju funkcija i uhljebljivanju stranačkih podobnika.

SDP u problemima

 Unatoč svemu, čini se da premijer Plenković ima čvrstu većinu. Mislite li da će ova Vlada opstati do kraja mandata, ili predviđate njen kraj i nove izbore? Kako ocjenjujete političku snagu Plenkovića?

– Plenković je bio HDZ-ov »kvisko« ili »joker zovi« na posljednjim izborima, a o njegovoj stvarnoj moći u HDZ-u danas govori i ovo brundanje barakaša i Milinoviću sličnih HDZ-ovaca koji Plenkovića vide očito kao nužno zlo i  sredstvo da sad oni ostvare svoj dio političkog plijena nakon preuzimanja vlasti. Dok god im Plenković ne stoji na putu uzimanja tog političkog plijena oni će ga šutke trpjeti. Njegova većina je čvrsta koliko izdrže pravosudni kamen temeljci koje mu je Šeks ostavio, a Vrdoljak donio u nasljeđe.

 Stanje u SDP-u opet je loše, ne samo da je rejting ispod 20 posto, nego po anketama SDP gubi pred Živim zidom čak i u Rijeci i Istri.

– Nisam rob anketa, one mogu zavarati, moraju biti upozorenje  i poticaj za osnaživanje stranke, bolji rad na terenu i više timskog rada na svim razinama. Jedan čovjek ne čini stranku, stranku čine ljudi, sve članice i članovi, ali i simpatizeri. Nadam se, i osobno ću sve učiniti,  da ćemo u SDP-u već do kraja godine pokazati snagu i spremnost na promjene u interesu birača i stranke.  Svi koji imaju prijedloge, sugestije ili konstruktivne kritike moraju biti  dobrodošli, nitko se ne smije osjećati suvišno. »SDP tim – ljudi su snaga« je uostalom  bio i naš moto još  2007. I upravo to nam trenutno najviše nedostaje – timskog duha i timskog rada, te bolje komuniciranje naših politika u javnosti.

 Dali ste u jednoj izjavi  Bernardiću šest mjeseci da se stranka pokuša stabilizirati – što to znači, kakav rasplet očekujete? Treba li se Bernardić povući, treba li ga smjenjivati, treba li ostati?

– Ako je u svim anketama najpopularniji političar nitko, a sve mu je bliži demagoško-populistički netko, a znate da pritom mislim na Živi zid, onda je to nedvojben dokaz potpunog gubitka vjerodostojnosti Vlade, Hrvatskog sabora, i  oporbe, a  time i  politike u cjelini. Ali to je i izazov i šansa za SDP, čije vodstvo ima zadatak odmah preokrenuti trendove. Prema tome, Bernardić sa svojim najužim timom, te Predsjedništvom u cjelini,  nema svo vrijeme ovog svijeta da  iz krize izađe kao pobjednik i lider kojeg javnost prepoznaje. Smatram da je pred nama šest presudnih mjeseci i da u tom periodu Bernardić i vodstvo SDP-a moraju kriznim upravljanjem, komunikacijom vizije i strategije pokazati da mogu biti brana i nesavladiva tvrđava u borbi protiv nazadnjačkih snaga. Bernardić i Predsjedništvo moraju odmah, bez dana odlaganja,  jasno odrediti šestomjesečne ciljeve, utvrditi strateške prioritete, akcijske planove, nositelje i indikatore uspješnosti, te zajedno s Klubom zastupnika u Saboru, ali i stranačkom vojskom na terenu promovirati i komunicirati te politike i nuditi rješnja koje će građani prepoznati i prihvatiti. Ako na kraju proljetnog zasjedanja Sabora sadašnji  loš trend ne bude preokrenut i rejting vraćen na vrijednosti što bliže HDZ-u to će biti znak da aktualno vodstvo nije u stanju voditi SDP prema pobjedi na sljedećim izborima.

 Kritizirali ste i »kvazi-mesije« koji ruše Bernardića samo zato da bi oni prigrabili vlast u stranci. Znači li to da sadašnji predsjednik još uvijek ima vašu podršku?

– Kriza je uvijek i izazov za sve, ali ne volim kad se  kriza SDP-a koristi u promociji osobnih ambicija koje se skrivaju iza brige za stanjem u SDP-u. Razna otvorena pisma, twittovi, FB statusi i samoreklamerski kvazi-mesijanski istupi na televiziji ne dižu rejting, oni samo još jače ukopavaju unutarstranačke rovove zbog kojih povjerenje u SDP još više kopni. Njihove krokodilske suze govore da dijelu SDP-ovih viđenijih političara ni SDP ni socijaldemokracija nisu na prvom mjestu, nego prije svega njihove osobne ambicije. Pritom, te njihove  osobne ambicije su miljama daleko od liderskih sposobnosti koje vodećoj oporbenoj stranci, a SDP to još uvijek jest, trebaju. I to, kao i nesnalaženje aktualnog vodstva, građani vide. Zato nam rejting pada!