Mirovni plan, “plan pobjede” ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskoga, svodi se na varijantu Marshallovog plana obnove koji bi potom rezultirao jačom pregovaračkom pozicijom Ukrajine u odnosu na Rusiju, a Hrvatska pritom nudi svoj plan mirne reintegracije Podunavlja kao model kojim bi trajno mogao biti okončan rat u Ukrajini.

Glavne su to poruke dvojice lidera sa samita Ukrajina – Jugoistočna Europa koji je održan u Dubrovniku uz prisustvo čelnika država i vlada 14 zemalja jugoistočne Europe, a koji je prvi put u Hrvatsku doveo Zelenskoga.

Samit je okončan potpisivanjem Dubrovačke deklaracije u kojoj se izražava podrška Ukrajini u borbi za teritorijalni integritet i mir, a tekst je do posljednjeg trenutka bio predmet pregovora s obzirom da je Srbija tražila da se izbaci odredba o obavezi uvođenja sankcija Rusiji. Odabrana je kompromisna formulacija kojom se sankcije “potiču”.

Prirodni refleks

Zelenski je u Hrvatskoj nakon što je zbog američke elementarne nepogode i uragana odgođen sastanak u Njemačkoj, u Ramsteinu, gdje se trebalo susreti 50 državnih čelnika uključujuči i američkog predsjednika Joea Bidena. Stoga je mirovni plan na čekanju, ali Zelenski je optimističan s obzirom da iza njega stoje EU i SAD.

– Ključno je da se ostvari pravi mir, a ne da dođe do zamrzavanja rezultata rata na terenu. Sada taj mirovni plan nema nikakve veze s Rusijom i Vladimirom Putinom, on služi tome da se Ukrajina ojača i osnaži svoju pregovačku poziciju za kasnije pregovore s Rusijom, objasnio je Zelenski koji i dalje očekuje pozivnicu NATO saveza za svoju zemlju. “Jer da smo u NATO-u, ovog rata sada ne bi bilo”, rekao je.

S druge strane, hrvatski premijer Plenković je nakon samita konstatirao kako u tim budućim pregovorima s Rusijom bilo kakvi ustupci koji bi se sveli na to da Ukrajina na kraju doživi teritorijalne gubitke, ne bi bili dobar ishod.

– To bi bila najgora moguća poruka međunarodnom pravu, i upalilo bi se ogromno zeleno svjetlo za ekspanzionističke ambicije bilo kojih drugih država u budućnosti. Zato je i stav hrvatske Vlade u tome cijelo vrijeme jasan, a ovaj samit možda i hrvatskoj javnosti bolje objasni kontekst i okolnosti, rekao je Plenković, aludirajući na politiku koju vodi predsjednik Zoran Milanović.

– Pomoć Ukrajini za Hrvatsku je, nakon Domovinskog rata, prirodni refleks, i mi potpuno podržavamo mirovni plan predsjednika Volodimira Zelenskoga. Pritom, model naše mirne reintegracije s kraja 90-ih godina mogao bi biti dobar model i za postizanje pravednog mira u Ukrajini.

No, da bi Ukrajina pravedno pregovarala, to mora biti s pozicije snage, kao što smo i mi o mirnoj reintegraciji mogli pregovarati kad smo došli do pozicije snage, izjavio je premijer Andrej Plenković.

Ugrožena Europa

Predsjednik Zelenski najavljuje kako će taj dokument biti dovršen u studenome ili prosincu ove godine, i očekuje da će temeljem njega rat u Ukrajini biti dovršen tijekom iduće 2025. godine.

– Naš mirovni plan bit će nešto slično Marshallovom planu nakon Drugog svjetskog rata, i do studenoga će biti spreman dokument sa svim uvjetima za dovršetak rata. Hrvatskoj zahvaljujemo na potpori u ime naše djece, rekao je Zelenski, uz poziv svima koji još nisu potpisali bilateralne sporazume s Ukrajinom o potpori i suradnji da to učine, nakon što je to učinilo već 26 država, plus vodeće države svijeta iz grupacije G7.

Jednako tako, pozvao je gospodarstva 14 zemalja da se pridruže proizvodnji vojne opreme i dronova za Ukrajinu.

– Naravno da je ruska agresija ugroza i za stabilnost istočne Europe. Sve te prijetnje Moskve su stvarne. Ona želi destabilizirati Europu i na Balkanu i na Baltiku, miješajući se u živote drugih država i njihovo suvereno pravo odabira partnera.

Upravo zato moramo jačati kapacitete za borbu protiv destabilizacije Europe i svijeta. Ovakvi bilateralni sporazumi o sigurnosti, kojih imamo ukupno 26, ključni su za strukturu Europe. Kada postoje takve sigurnosne spone, onda je nemoguće da se netko sa strane umiješa u našu sigurnost, rekao je Zelenski.

Na koncu, on smatra da bi ulazak njegove zemlje u NATO savez upravo postao jamstvo mira.

– Pozivnica Ukrajini za članstvo u NATO-u predstavljala bi korak prema miru jer bi Rusija time pretrpjela geopolitički poraz. Ima li Ukrajina svoje mjesto u NATO-u? Ako ima, Vladimir Putin će izgubiti geopolitičku bitku. Rusija će morati prihvatiti da Europa ima granice, da postoje nezavisne države koje imaju pravo izabrati svoju budućnost, rekao je Zelenski.

Hrvatski premijer Plenković podsjetio je da Hrvatska od prvog dana stoji uz Ukrajinu.

Višestruka pomoć

– Naša je pomoć višestruka: 300 milijuna eura humanitarne pomoći, u energetici, vojnoj opremi itd. Osim toga, dali smo Ukrajini i svoja stručna znanja koja se odnose na poslijeratna razdoblja poput razminiranja, brige za branitelje, a primili smo i oko 30 tisuća ukrajinskih izbjeglica, kao i branitelje u braniteljske bolnice.

Organizirali smo edukaciju odvjetnika specijaliziranih za ratne zločine, utvrdio je hrvatski premijer.

U bilateralnom sporazumu Hrvatske i Ukrajine o dugoročnoj suradnji koji su danas potpisali Plenković i Zelenski stoji kako hrvatska solidarnost s Ukrajinom ima duboke korijene, a Hrvatska je u jedinstvenom položaju da pomogne Ukrajini vlastitim stručnim znanjem vezanim uz rat.

– Sigurnost Ukrajine sastavni je dio europske, euroatlantske i globalne sigurnosti. Stoga Ukrajina ima pravo birati svoj vlastiti smjer vanjske i sigurnosne politike, te vlastite sigurnosne aranžmane, uključujući i u okviru NATO-a.

Uviđajući važnost i žurnost kontinuirane vojne pomoći Ukrajini, Hrvatska će istražiti mogućnosti za daljnju pomoć, uključujući kroz koalicije u sklopu Kontaktne skupine za obranu Ukrajine. Kako bi povećale obrambenu spremnost, sudionice će poticati suradnju između svojih obrambenih industrija, stoji u sporazumu koji se potpisuje na razdoblje od 10 godina.

I u ovom dokumentu izrijekom se spominju sankcije Rusiji, a jednako tako snažno se podupire stav da je sastanak na vrhu NATO-a u Washingtonu u srpnju 2024. ponovno potvrdio ideju da je budućnost Ukrajine u okviru NATO-a.

– Hrvatska, kao članica NATO-a, nastavit će podupirati neopoziv put Ukrajine prema punopravnom članstvu u NATO-u, uključujući i kroz povećanu obrambenu i vojnu interoperabilnost NATO-a i Ukrajine te sve tješnje političko usklađivanje.

Nadovezujući se na donirani nacionalni doprinos Sveobuhvatnom paketu pomoći NATO-a za Ukrajinu, Hrvatska će nastaviti svoju potporu Ukrajini kroz NATO-ovo financijsko obećanje dugoročne sigurnosne pomoći za Ukrajinu, stoji u sporazumu.

Radi se o sporazumu kakav s Ukrajinom imaju potpisane zemlje skupine G7, dakle SAD, Kanada, Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan, te još 26 drugih država.

S obzirom na to da se hrvatski predsjednik Zoran Milanović protivio potpisivanju tog sporazuma u okviru šireg formata, on je sada bilateralno potpisan, a ne odnosi se na izravnu vojnu pomoć nego hrvatsku ekspertizu u području humanitarne pomoći, razminiranja i suđenja za ratne zločine.

Vučić bitno ublažio zaključke deklaracije

U Dubrovnik je došao i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a uvjet je bio, kako je rekao, da u završnoj deklaraciji nema obaveze uvođenja i provođenja sankcija Ruskoj Federaciji nego stoji formulacija da se zemlje “potiču” da ih uvedu i primijene.

– Tako je, Srbija i dalje neće primijeniti međunarodne sankcije prema Rusiji, potvrdio je Vučić nakon službenog dijela summita.

Uz to, uvjet Srbije da potpiše deklaraciju bio je zahtjev da se nigdje eksplicitno ne spomene vojna pomoć Ukrajini, a jednako tako ispala je i formulacija o “deokupaciji Krima” – umjesto toga, u deklaraciji se navodi postulat zaštite teritorijalnog integriteta Ukrajine, bez navođenja pojedinih regija i njihove pripadnosti bilo kojoj od strana u ratu.

– Izrazili smo želju da se uspostavi mir, jer mir je neophodan, jer kompromis koji je loš ne postoji. Da, premijer Plenković govorio je o srpskoj agresiji na Hrvatsku 1991., a Srbija stvari vidi sto posto drugačije.

Ali to ne znači da nećemo otvoriti dijalog. Važno je da odnose popravljamo, rekao je Vučić, čime je priznao da je hrvatska strana tražila nastavak dijaloga, pa i oko nestalih osoba i drugih spornih pitanja, da bi pristala na ustupke Srbije oko sankcija Rusiji.

Grlić-Radman: Možda je i bolje da je samit bez Milanovića

Iako brojni vojni i diplomatski analitičari poput Gorana Akrapa, Denisa Avdagića i drugih tumače kako ne može postojati dualizam pri organizaciji ovakvih samita, te da je posve normalno da organizator ne može istovremeno biti i premijer države, a i predsjednik, ipak pljušte reakcije na činjenicu da poziv za samit u Dubrovniku nije došao i hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, tim više što je poziv istovremeno upućen srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.

Veći dio saborske oporbe stao je uz Milanovića.

– Apsolutno je nedopustivo da osoba koja, vjerojatno, ni dan danas nije sigurna je li Dubrovnik hrvatski grad, poput Vučića, bude pozvana na samit u taj isti Dubrovnik, a da izravno izabrani predsjednik RH na taj isti skup nije pozvan.

To govori o okupiranosti institucija i nesuradnji između sukreatora vanjske politike i to je definitivno sramota, poručio je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

Zastupnicama i predsjedničkim kandidatkinjama Mariji Selak Raspudić (nezavisna) i Ivani Kekin (Možemo!) razumljivo je da je pozvan i Vučić jer on jest predsjednik jedne države u regiji, ali naglašavaju da se tim više trebalo zvati i Milanovića.

Hrvatski inoministar Gordan Grlić Radman odgovorio je u svom stilu.

“Ovo je događaj koji organizira Vlada, i svaki dužnosnik ima svoj format. A s obzirom na njegove izjave, možda je i bolje da nije došao. Njegove izjave su vrlo kontroverzne, u jednom trenutku je on neutralan i nesvrstan, a u drugom trenutku uspoređuje Putina i Netanyahua.

Sve što on radi, radi na štetu hrvatskih nacionalnih interesa. On šteti reputaciji Hrvatske. Otkako je Zelenski postao predsjednikom Ukrajine, Milanović nije napravio ništa osim što nas je blamirao u svijetu”, kazao je Grlić Radman.

Na prethodna dva summita ovog formata, koji su se organizirali u Grčkoj i Ateni, bili su pozvani predsjednici tih država. Primjerice, u Ateni se predsjednica Katerina Sakellaropoulou sastala sa Zelenskim na marginama samita Ukrajina-jugoistočna Europa održanog u kolovozu 2023., a u veljači je albanski predsjednik dao čvrstu podršku samitu koji se održavao u Tirani.