Prvoga dana prosinca 2019. godine Ursula von der Leyen, preuzimajući dužnost predsjednice Europske komisije, najavila je »klimatsku ofenzivu«.

Desetak dana kasnije, 11. prosinca, u atmosferi »klimatske krize« koju je Europski parlament nekoliko dana ranije i službeno proglasio usvojivši Rezoluciju o klimi, von der Leyen predstavila je skicu tzv. Europskog zelenog plana, ključnog strateškog i političkog projekta Europske komisije, čiji je konačni ambiciozni cilj do 2030. prepoloviti, a do 2050. godine potpuno zaustaviti emisije štetnih plinova te ostvariti klimatsku neutralnost. Plan je bio u sedam godina uložiti sedam milijardi eura u zelenu tranziciju. Iako se u međuvremenu fokus europske vlade silom prilika morao preusmjeriti na novi globalni problem – pandemiju bolesti COVID-19, Ursula von der Leyen je u obraćanju povodom godišnjice svoga mandata naglasila kako se »Komisija se prilagodila nepredviđenim i dramatičnim okolnostima te je radila na što bržem izlasku Europe iz krize«, ali da su »usporedne zelena i digitalna tranzicija sada još više u središtu programa, uz nova sredstva za ubrzanje te preobrazbe.«

Ambiciozni ciljevi

Europska unija je, naime, dogovorila da će stotine milijardi eura iz financijskog paketa vrijednog više od 1,8 bilijuna eura biti namijenjeno za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Paket uključuje i Fond za pravednu tranziciju, kojim se želi mobilizirati 100 milijardi eura kako bi se pomoglo siromašnijim članicama da s fosilnih goriva postupno prijeđu na obnovljive izvore energije. Pri tome je Europska komisija predložila i novi cilj – umjesto sadašnjim planovima zacrtanih 40 posto, smanjiti neto emisije za najmanje 55 posto do 2030., u odnosu na 1990. Iako se na summitu EU-a najviše vremena potrošilo upravo na ovaj dogovor, na kraju je postignuta suglasnost. Razlog dugoj raspravi bili su zahtjevi Poljske, čije je gospodarstvo uvelike ovisno o ugljenu, da dobije posebna jamstva za pokrivanje visokih troškova zelene tranzicije. Na kraju je takvo jamstvo i dobila kroz forumlaciju u zaključcima da će države članice »voditi računa o pravednosti i solidarnost, ne ostavljajući nikoga po strani«.

Što se tiče konkretnih pokazatelja ostvarivanja vrlo ambicioznih »zelenih« ciljeva, novo izvješće Europske agencije za okoliš (EEA) pokazuju da su 2019. emisiju stakleničkih plinova europske države smanjile za četiri posto te da bi, uz očekivane posljedice pandemije COVID-19, Europska unija trebala ostvariti, odnosno čak i premašiti dva od svoja tri klimatska cilja postavljena za 2020. godinu. Ta tri cilja definirana su još 2007. i usvojena 2009. godine te su poznata kao »3 puta 20«: smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 20 posto u odnosu na 1990. godinu, povećanje udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji na 20 posto i povećanje energetske učinkovitosti za 20 posto. Smanjivanjem emisije u EU-u (bez Ujedinjenog Kraljevstva) za četiri posto u 2019. godine, što je drugi najveći pad na godišnjoj osnovi nakon 2009. koja je bila obilježena velikom gospodarskom krizom, europske emisije štetnih planova smanjene su za 24 posto od 1990. Prvi cilj je, dakle, ostvaren. Europa je blizu i ostvarenja drugog cilja – prošle godine udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji bio je 19,4 posto. Što se tiče trećeg cilja – povećanja energetske učinkovitosti, Europska agencija za okoliš ocijenila je da »većina članica nije poduzela dovoljne napore da bi ga se ostvarilo.«

Najtoplija godina

Pozitivni učinci, ocjenjuju stručnjaci EEA, mogli biti privremeni jer je na njih utjecalo i gospodarsko usporavanje 2020. godine koje je izazvala pandemija bolesti COVID-19, iako su već neka ranija istraživanja pokazala da svjetski lockdown nije usporio trend globalnog zatopljavanja. UN-ova meteorološka agencija (WMO) početkom prosinca objavila je procjenu da bi, globalno gledajući, 2020. godina mogla biti druga najtoplija godina u povijesti mjerenja, a koje je počelo 1850. godine. U dosadašnjem dijelu godine (od siječnja do listopada) temperatura je prosječno oko 1,2 stupnja veća u odnosu na predindustrijsko razdoblje. U Europi taj je dio godine, prema podacima WMO-a, bio najtopliji od početka mjerenja 1850. godine, a trend se nastavio i u studenome. Služba za klimatske promjene Europske unije Copernicus objavila je da je studeni bio najtopliji dosad na planetu, a u Europi je evidentirana najtoplija jesen. Na globalnoj razini ovogodišnji studeni bio je za 0,77 Celzijevih stupnjeva topliji u odnosu na prosječnu temperaturu u referentnom razdoblju od 1981. do 2000. godine te za 0,1 Celzijevih stupnjeva topliji nego 2016. i 2019. godine, kada su evidentirane rekordno visoke temperature za studeni.
Ovo izvješće Copernicus objavio je uoči pete godišnjice potpisivanja Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Taj je sporazum postignut i potpisan 12. prosinaca 2015. godine, a na snagu je stupio 4. listopada 2016. godine nakon ratifikacije Europske unije. Glavni cilj sporazuma jest ograničavanje globalnog zatopljenja na temperature »znatno ispod« 2°C, osiguravanje opskrbe hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatske promjene, razvoj novih »zelenih« tehnologija i pomaganje slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju svojih nacionalnih planova o smanjenju emisija.

Put do »nultog neto«

Jedan od ciljeva Pariškog sporazuma je do kraja 21. stoljeća u potpunosti anulirati emisiju štetnih plinova. Uoči obljetnice izvješće o postizanju klimatskih ciljeva Pariškog sporazuma izvješće je predstavila i neprofitna organizacija Germanwatch. U tom se izvješću ostvarenje klimatskih ciljeva izražava Indeksom učinka klimatskih promjena, za koji se od 2005. godine prikupljaju i analiziraju podaci o zaštiti klime za članice EU te 57 zemalja koje su zajedno odgovorne za 90 posto emisija stakleničkih plinova. Indeks se temelji na 14 pokazatelja u četiri kategorije mjerenja – u emisiji stakleničkih plinova, proizvodnji obnovljive energije, energetskoj učinkovitosti i klimatskih politika. Niti ovo izvješće ne pruža previše razloga za zadovoljstvo jer pokazuje da niti jedna od 57 zemalja nije dosegla najveću razinu ostvarenja ciljeva Pariškog sporazuma. Od zemalja G20, ove se godine samo EU u cjelini, zajedno s Velikom Britanijom i Indijom, svrstala među izvrsne, dok je šest G20 zemalja ocijenjeno vrlo lošim rezultatima.
Kina, Japan i Južna Koreja odlučili su slijediti Europsku uniju obećavši u zadnje vrijeme da će im cilj biti »nulte neto« emisije. To je obećao i izabrani američki predsjednik Joe Biden tijekom predizborne kampanje. Iduće godine trebale bi iznijeti prve praktične mjere za ostvarenje tih ciljeva, u sklopu obveza preuzetih temeljem Pariškog sporazuma o klimi pri čemu će, kako je rekla Wendy Hughes, dužnosnica Svjetske banke zadužena za tržišta ugljika i inovacije, »svaka zemlja morati pronaći vlastiti put za ostvarenje nulte neto emisije.«