RIJEKA –Famozna korona zaustavila je i ribu! Ne baš onu koja slobodno pliva morskim dubinama, već onu što je ljudima egzistencijalno važna. Zaustavljena je lovina kvarnerskih ribara na svakodnevnom putu do talijanskog tržišta. Mnoge gospodarske grane našle su se na udaru pandemije, uključujući i hrvatsko ribarstvo. Znana je priča, nije od jučer. Kvarnerski i istarski ribari glavninu svojih ulova plasiraju na izvozno, talijansko tržište. Izvoze i ostali, također u Italiju, ali manje, prostorna udaljenost ograničavajući je faktor. I odjednom, izvoz je prekinut, ribari su se našli u problemima.

Intervencija države

– Zdravlje ljudi nam je najvažnije, ističe Ivan Bočina iz riječkog Ugora, jedne od naših najvećih ribarskih tvrtki.

Ugor ima četiri velika broda za lov male plave ribe. S velikim dnevnim ulovom orijentirani su na izvoz.

– U početku epidemije još smo izvozili, ali je onda vozač završio u karanteni, pa smo odustali. Ribu sada plasiramo na domaćem tržištu, u pogone za preradu. Preuzimaju nam kompletan ulov. Jasno, cijena je niža od izvozne, govori Bočina.

Stanje postaje zabrinjavajuće, brzo će prerađivači napuniti hladnjače, nisu njihovi kapaciteti neograničeni. Ribari, s pravom, traže pomoć – intervenciju države. Predlažu da se lovostaj, kojemu je termin u svibnju, premjesti u travanj, da traje čitav mjesec.

– Za to vrijeme valjda će proći epidemija, pa bismo u svibnju mogli normalno raditi, objašnjava Ivan Bočina.

U dopisu što ga je Ugor poslao Sektoru za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo Hrvatske gospodarske komore, između ostaloga, se navodi: »Suočeni s puno donešenih mjera u proteklim godinama, koje nisu išle u korist ribara, a sada još i zabrana izvoza, u ionako teškoj situaciji za hrvatsko ribarstvo, mišljenja smo da ćemo biti primorani uz ovakve uvjete razmišljati o prodaji flote, ukoliko resorno Ministarstvo ne bude imalo razumijevanje za ovu tešku situaciju. Uz 180 izlazaka na more imamo oko 150 radnih dana i to je neizdrživo za opstanak.

Troškovi vezova, osiguranja brodova, registra, remonta, najmova skladišta i ostalog, svake su godine veći, nemoguće je opstati. Uz novonastalu situaciju, bilo bi dobro da lovostaj bude u travnju, umjesto u svibnju i da se razmotre mogućnosti obeštećenja ribara i poduzetnika koji se svaki dan suočavaju s nerješivim problemima. Molimo vas da nađete rješenje koje će pomoći hrvatskom ribarstvu.«

Pismo sličnog sadržaja, s detaljnim opisom stanja i prijedlogom mjera, poslala je i tvrtka S. I. C. iz Višnjana, a prijedlog za raniji lovostaj došao je i od Damira Birkića, predsjednika grupacije ulova u HGK. Zoran Radan, savjetnik za ribarstvo u HGK, odgovorio je pozitivno na prijedloge iz baze.

U informaciji ribarima on navodi: »Pri izradi prijedloga mjera pomoći hrvatskom ribarstvu iznesen je prijedlog da se lovostaj koji je planiran za svibanj premjesti za travanj te da se u jednom i drugom slučaju previdi naknada i za plovila i za zaposlene na njima.« Iz navedenoga logično je u travnju očekivati lovostaj za malu plavu ribu.

Svakodnevna borba

Ribari – koćari, vlasnici velikih brodova, još su u težem položaju. Neki od njih isključivi su izvoznici. Detalje nam iznosi Tomislav Nikolac iz tvrtke Peter Pan, koja je među vodećima u koćarskom ribolovu.

– Već neko vrijeme ništa ne izvozimo. Teško je i ne vidimo izlaz. Ne samo da ne možemo preko granice, nego ne radi ni tamošnje tržište. Razmišljamo, kako nešto pokušati plasirati u Italiju. Ribu nekako uspijevamo plasirati ovdje u Hrvatskoj, sa škampom ne ide, njega trenutno zamrzavamo, kozice dajemo u preradu. Snalazimo se od danas do sutra, ne nalazimo zadovoljavajuće rješenje. Stalo je i ugostiteljstvo, što dodatno otežava situaciju.

Nadamo se da će epidemija brzo proći, jer već se suočavamo s teškim posljedicama. Doslovce, borimo se svaki dan, zaključuje Tomislav Nikolac.