ZAGREB – Miroslav Škoro nije desničar niti je to ikada bio. Ali, nakon predsjedničkih izbora, na kojim su ga podržale sve bitne stranke desnije orijentacije osim HDZ-a, on se ponašao u skladu s očekivanjima svojih birača. Škoro je trebao odigrati ulogu ujedinitelja desnice izvan HDZ-a i učiniti je politički konkurentnom. I ne može se reći da u tome nije imao rezultata. Lista koju je vodio na parlamentarnim izborima osvojila je čak 16 zastupničkih mandata. Toj se brojci HSP nije uspio približiti niti kada su bili u naponu snage. Činilo se stoga da se ta desnica, kontinuirano nezadovoljna pragmatičnošću HDZ-a, napokon čvrsto etablirala na političkoj sceni.

Jak potencijal

No, godinu i pol dana poslije izbora za Sabor, ovih je 16 zastupnika podijeljeno u tri kluba, a još dvoje ih je u status neovisnih. Zato je Škoro, koji je već u trećem zastupničkom klubu, neki dan objavio da je propao njegov pokušaj okupljanja desnice. Kao razlog je naveo ograničenost lidera desnice, koji vlastite interese nisu spremni podrediti nekom zajedničkom cilju. Dakle, prema Škorinoj ocjeni, desnica koja je u oporbi HDZ-u danas je tamo gdje je bila kada je on krenuo u projekt njezinog udruživanja, a smatra da i ne postoji mogućnost da se bilo što u vezi s tim promijeni. Birački potencijal te opcije nije upitan, desetak posto, ali, uvjeren je Škoro, on se ni ubuduće neće moći realizirati jer prvaci desnice to nisu u stanju.

Međutim, Škorina sestra Vesna Vučemilović, koja je ostala u Klubu Hrvatskih suverenista, ne dijeli njegov pesimizam.

– Ne slažem se da se događa nešto strašno, hrvatska desnica ni po čemu se posebno ne razlikuje od ljevice, matematika to jasno pokazuje. Nije desnica ništa razmrvljenija od ljevice. U Saboru su tri desna kluba, Most sam sebe ne deklarira desnom strankom. S druge su strane, na ljevici, SDP, Klub zastupnika socijaldemokrati, Zeleno-lijevi blok, HSS, Radnička fronta, GLAS… Mogli bismo tu ubrojiti i Centar, HNS i reformiste. Je li onda veća fragmentacija na desnom ili lijevom političkom spektru? Nije razdrobljenost nikakav specifikum desnice. To je samo fama, rekla nam je Vesna Vučemilović.

Raznorodna ekipa

Ona sada, prisjećajući se početaka Domovinskog pokreta, ističe da je Škorina stranka u trenutku osnivanja bila toliko raznorodna unutar sebe da »nije bilo realno da svi ljudi koji su se uključili ostanu na okupu«. Ali, sve to je ne zabrinjava.

– Prije parlamentarnih izbora ćemo svi mi opet sjesti i razgovarati o tome kako na njima nastupiti. Politika je maraton, nije utrka na 100 metara i nema ništa na brzinu. Svi koji ulaze u politiku moraju biti na to spremni, ako računaju na neke rezultate, naglašava Vesna Vučemilović.

S njom je u Klubu zastupnika Hrvatskih suverenista bio i Hrvoje Zekanović, dok ga nisu izbacili. Ovih je dana on isključen i iz stranke kojoj je još donedavno bio predsjednik.

– Mogu oni pričati što hoće, mene su isključili jer sam pozivao građane da se cijepe. Ta činjenica dobro ilustrira u kakvom je stanju desnica u Saboru, kazao nam je Zekanović.

Njegova je teza da se desnica ne može okupiti zato što je zapravo nema.

Vladajuća koalicija

– Ja u Saboru ne prepoznajem zastupnike koje bi se moglo svrstati u desni dio političkog spektra. Neki od njih čak i bježe od toga da su desničari, u prvom redu tu mislim na Most, koji tvrdi da su centar. Podsjećam, ja konstantno i beskompromisno branim život od začeća, što je jedna konzervativna desna tema, ali praktično mi se nitko nije pridružio u artikulaciji toga. Formalno mi je, doduše, nekolicina zastupnika dala svoj potpis kada sam tražio da se u Saboru otvori rasprava o pobačaju, ali njima to nije važna tema, oni se njom ne bave. Nadalje, bio sam jedini saborski zastupnik koji je ukazivao na problem nelegalnih migracija, pa sam i osobno otputovao u Marakeš kad se tamo potpisivao onaj sporazum. Mnogi koje se stavlja u desnicu nisu imali niti stav o Istanbulskoj konvenciji. Sve su to argumenti da u Saboru desnica ne postoji, Zekanovićeva je analiza.

Ipak, on dopušta da svjetonazorski desnih zastupnika ima u – vladajućoj koaliciji.

– U oporbi, ponavljam, nema desnice. Borba protiv korupcije i slično nisu desne teme. Ali, u HDZ-u i među njihovim partnerima ima desnih zastupnika. Davor Stier, Ivan Ćelić ili Marijana Petir su konzervativni političari. Ja sam u oporbi, ali priznajem HDZ-u da je, recimo, napravio dosta hrabar Zakon o udomiteljstvu, koji je u suprotnosti s onim za što se zalažu lijevo-liberalne udruge koje promoviraju istospolne parove, zaključuje Zekanović. On se, rekao nam je, namjerava nastaviti baviti politikom, ali još nije odlučio s kim.

Đapić: Moj HSP je bio zadnja prava desnica u Saboru

Veteran političke scene Anto Đapić, čovjek koji je puno toga prošao, iznimno je kritičan prema onima koji danas predstavljaju desnicu.

– Ma, nisu oni nikakva desnica. Ti su ljudi tragikomični, zadnja prava desnica u Saboru bio je moj HSP. Danas u parlamentu ne postoji desnica, desničarenje ovih koji se tako nazivaju svodi se na to da mole Boga da Milorad Pupovac srbuje, pa da ga onda mogu napadati, a Andreja Plenkovića optuživati za izdaju. Programski su potpuno nedefinirani. Nije desnica antivakserstvo, potrebno je precizirati barem pet tema bitnih za konzervativni nacionalizam, koji je za mene desnica. Moj HSP je bio vrlo dosljedno konzervativno nacionalan, premda smo bili i pragmatični, pa ako je bilo stani-pani za HDZ-ovu većinu, mi bismo ih podržali. Ključ je, znači, u idejama, kojih zastupnici u Saboru koje se svrstava u desnicu nažalost nemaju. Primarno je odrediti oko čega se okupljati, a tek zatim oko koga. S tim da ne može samo jedan čovjek u cijeloj priči biti glavni, kazao nam je Đapić. Njegova je procjena da je biračko tijelo desnice danas u tolikoj mjeri »dezorijentirano djelovanjem kriptodesnice« da se »okreće prema Zoranu Milanoviću«.