ZAGREB – Slučaj ubojstva žene u Novskoj bio je jučer temom u Vladi gdje je premijer Plenković najoštrije osudio »grozan slučaj nasilja« i poručio da je Vlada u pooštravanju zakonskih odredbi učinila dosta, »ali fenomen nasilja je teško iskorijeniti«.

»Ovo je nešto što ruši same temelje u društvu«, rekao je Plenković.

– Pooštravanje zakonskih odredbi nije dovoljno da bi se spriječilo nasilje nad ženama i visoka stopa femicida koju u Hrvatskoj imamo unatoč potpisu Istanbulske konvencije. Sustavno minoriziranje problema nasilja nad ženama, manjak edukacije, specijalizacije i potpore ženama koje su preživjele nasilje, odnosno propusti u implementaciji Istanbulske konvencije razlog su što se slučajevi poput ubojstva žene u Novskoj učestalo ponavljaju, komentirala je za Novi list Maja Mamula, psihologinja Ženske sobe.

– Koliko god smo napravili pozitivnih promjena, i dalje problem nasilja nad ženama, uključujući i femicid, pokazuje da sustav ne funkcionira. Ako iz godine u godinu imamo porast broja slučajeva, a jedna smo od iznimki u EU-u po visokom udjelu žena među žrtvama ubojstava, više od 50 posto, i to uglavnom od strane bivših ili aktualnih partnera, onda to alarmira da nešto unutar sustava ne valja, upozorava Mamula.

Jedan od ključnih problema je, kaže, u tome što se niti prepoznaje, niti razumije uzroke i dinamiku femicida, da je femicid u osnovi zločin iz mržnje, čista mizoginija, i ubijanje žena zato što su žene. Uzroci leže u neravnopravnosti žena i muškaraca, rodnim ulogama, patrijarhalnom stavu, očekivanjima od žena… Žrtve femicida najčešće su žene koje su godinama trpjele nasilje u obitelji, pa i seksualno nasilje, koje su to prijavile, ali nisu dobile odgovarajući pomoć i podršku, i koje su na kraju nažalost završile tragično, ističe Mamula.

– Problem je i nepovjerenje prema ženama koje su preživjele nasilje jer se smatra da lažno prijavljuju, simuliraju, prenaglašavaju strah, i stalno netko drugi smatra da može umjesto njih procijeniti ugrozu. Imamo sve instrumente procjene rizika, ali to očigledno ne funkcionira. Mora se napraviti više na upravljanju rizikom, a to traži suradnju nadležnih institucija i organizacija civilnog društva ako želimo raditi na suzbijanju ovakvih slučajeva, poručuje psihologinja te podsjeća da za efikasan sustav treba više dobro educiranih policijskih i drugih djelatnika. »Glavni je problem u Hrvatskoj nedostatak sustavne implementacije bilo čega što osmislimo, od strategije do zakona«, zaključuje.

I ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić poručio je jučer da sustav zašite od nasilja u obitelji mora biti učinkovitiji. U izjavi uoči sjednice Vlade rekao je da mu je teško govoriti o slučaju iz Novske jer je osobno poznavao žrtvu i počinitelja, budući da je tamo bio gradonačelnik. Njegovo je ministarstvo, kaže, utvrdilo da nije bilo prijave nasilja u toj obitelji od 2000. godine, kad je počinitelj imao brakorazvodnu parnicu s prijašnjom suprugom.

Ministarstvo, ističe Piletić, kontinuirano provodi medijske kampanje s porukom »ovo je sudbina koju ne biste željeli vlastitoj kćeri« i radi na osposobljavanju djelatnika u sustavu socijalne skrbi za rad u slučajevima obiteljskog nasilja. Spreman je, kaže, zajednički provoditi aktivnosti s udrugama civilnog društva i drugima koju su zainteresirani da ta tema ne bude aktualna samo kad se dogodi tragedija, već da svi koji imaju neko saznanje o nasilju u obitelji to prijave nadležnim službama.

Za ranije ubojstvo koje je počinitelj napravio, svi su u Novskoj znali, potvrdio je ministar Marin Piletić, ali zabrana pristupa počinitelja, mjera koju je donijela policija, nije bila evidentirana u sustavu socijalne skrbi.

Na pitanje je li zabrana pristupa dovoljna u ovakvoj situaciji, odgovorio je da ta mjera u većini slučajeva funkcionira pa je dobrodošla. »Je li ona dovoljna u ovom trenutku, ne mogu odgovoriti«, dodao je.

Govoreći o evidenciji prethodnog nasilja, ministar Piletić napominje da već dvije godine postoji očevidnik kao zajednička platforma Ministarstva pravosuđa i Ministarstva socijalne skrbi, gdje se evidentiraju sve mjere protiv određenih osoba, ali je presuda za ubojstvo od prije 25 godina, što je ovdje bio slučaj, arhivirana na nekom sudu i nije dostupna na zajedničkoj platformi.