Uskoro javna rasprava

Zakon o životnom partnerstvu: Partneru u istospolnoj zajednici skrb o djetetu

Tihomir Ponoš

Životno partnerstvo sklapat će se pred matičarem i uz dva svjedoka. Uređuje se i neformalno životno partnerstvo, pri čemu ono mora trajati najmanje tri godine

ZAGREB Zakonom o životnom partnerstvu, u čiji smo nacrt imali uvid, a koji će uskoro biti upućen u javnu raspravu, u 84 članka bit će detaljno regulirana prava istospolnih životnih partnera, a njihove će zajednice u nizu prava biti izjednačene s bračnim zajednicama. Životno se partnerstvo definira kao »zajednica obiteljskog života dvije osobe istog spola« koje su sklopile partnerski odnos u skladu sa zakonom. Uređuje se i neformalno životno partnerstvo, po uzoru na izvanbračnu zajednicu, pri čemu ono mora trajati najmanje tri godine. Životno partnerstvo sklapat će se, kako se već pisalo, pred matičarem i uz dva svjedoka, a o životnim će se partnerstvima voditi poseban registar.  

Dobrobit djeteta




Ključni dio zakona njegov je drugi dio koji uređuje pravne učinke životnog partnerstva. Detaljno se razrađuju pravni odnosi vezani za djecu, budući da životni partner, iz prijašnjeg braka ili na koji drugi način, može imati dijete. Životnom partneru koji nije biološki roditelj može se djelomično ili u cjelosti povjeriti roditeljska skrb, ako ispunjava uvjete propisane za skrbnika. Životni partneri koji će zajednički ostvarivati skrb nad djetetom odluke bitne za dijete dužni su donositi sporazumno. Važno je što se životnom partneru koji nije roditelj u hitnim slučajevima kada djetetu prijeti opasnost daje pravo poduzeti »nužne radnje u skladu s djetetovom dobrobiti i o tome odmah obavijestiti roditelja djeteta«. To znači da će životni partner imati pravo, pa i dužnost, dijete životnog partnera koje se, primjerice, ozlijedi u igri, hitno odvesti liječniku, a kod liječnika taj životni partner ne bi smio biti izvrgnut nikakvim administrativnim maltretiranjima zato što nije u biološkom srodstvu s djetetom.


U slučaju raskida životnog partnerstva, životni partner koji nije roditelj imat će pravo sudu podnijeti zahtjev za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. Uređuje se i partnerska skrb, odnosno oblik skrbi koju može pružiti životni partner nakon smrti životnog partnera roditelja djeteta. U tom slučaju pred sudom se može pokrenuti postupak za proglašenje partnerom-skrbnikom, pod uvjetom da drugi roditelj nije živ ili je proglašen mrtvim. U slučaju da sud tu osobu proglasi partnerom-skrbnikom, ona stječe roditeljsku skrb sa svim pravima i dužnostima koja postoje između roditelja i djeteta.  

Imovina pola-pola


Prijedlog Zakona regulira i porezni status životnog partnerstva. U sklopu toga se definira (zapravo izjednačava s postojećim za bračne zajednice) nasljedno pravo. Životni se partneri izjednačavaju i u pravu na oslobođenje od poreza na promet rabljenih osobnih automobila i drugih vozila. Reguliraju se i osobni odbitci pa će se tako uzdržavanje životnog partnera ili djece nad kojom se ima skrb tretirati kao osobni odbitak.


Prava životnih partnera izjednačavju se u nizu prava s pravima bračnih zajednica. Tako im se osiguravaju prava iz mirovinskog osiguranja, socijalne skrbi, zapošljavanju i radnim odnosima. Definiraju se i prava iz zdravstvene zaštite i životni će partneri, baš kao i djeca koja s njima žive, biti osigurati u smislu zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U smislu Zakona o zaštiti pacijenata životni partner postaje zakonski zastupnik svog partnera i ima pravo odlučivati kod dijagnostičkih ili terapijskih postupaka. Imovinu stečenu za vrijeme trajanja životnog partnerstva partneri će, u slučaju raskida, dijeliti pola-pola, osim ako se drugačije ne dogovore, a životnog partnera nakon smrti »prije svih nasljeđuju njegova djeca, djeca nad kojom je imao partnersku skrb i životni partner u jednakim omjerima«.